storm_raider je napisao/la: ↑sub jun 10, 2017 5:48 pm
Ova anketa bi inace mogla biti jednoglasna. Jednoumlje, lobotomija...
Volio bih da se jave ljudi koji pisu ovdje, a imaju djecu u omladinskim kategorijama, sa svojim iskustvima. Da li je to sada sve 'profesionalnije' ili nije? Da li ste zadovoljni? Cime niste? Generalno stanje i misljenje roditelja me interesuje.
Kad već ne učim, makar da ostavim kvalitetan komentar na ovakav upit.
P.S. Izbrisao sam cijeli post jer sam mislio da se radi o vlastitom iskustvu u omladinskom pogonu, a ne da je u pitanju vlastito dijete. No, nema veze. Ispričat ću kako sam se ja osjećao što moj otac nije nikada dolazio da me gleda.
Svaki trening, a pogotovo onaj poslijepodnevni, roditelji su se nalazili na samom ulazu plastičnog terena, i to u 99% slučajeva su to bili očevi. Znalo se čiji su tu očevi, znalo se čija su tu i kakva su tu djeca trenirala. Ne bih da ikoga uvrijedim ili da spustim ispod svog nivoa, ali to je tako; klasični prikaz jednog društva u selekciji od nekih dvadesetak tinejdžera. Tu je bilo djece bogataša, bilo je djece srednje klase, bilo je djece onih siromašnih; bogati otac je došao da gleda svog ljubimca, kako se zabavlja i kako zna da će igrati sutra u prvom sastavu - otac iz srednje klase je došao tu da podrži san svog klinca od kojeg i on sumnja da ima išta - siromašni otac je došao tu sa uprtim očima u sina od kojeg očekuje potpuni maksimum i egizstencijalu. A da se, sve to, osjetilo u svlačionici - osjetilo se. Osjetilo se po, vjerovali ili ne - po kopačkama. Ja sam prva dva-tri mjeseca nosio Winkove kopačke i dobro su me služile, stari nije htio dati tolike novce za jedne kopačke - kopačke ne čine igrača, ali "činile" su u svlačionici. Klasična srednja klasa, nije da nismo imali para ali su bile preče negdje drugo, a po plastici sijevaju merkurijalke, predatorke, sve nove novcijate... Trčanje ukrug, zagrijavanje, pozdravljanje roditelja, nastavak treninga...
Mora se i razumjeti da je tu bilo djece kojima su treninzi bili prioritet, veći prioritet nego škola. Navest ću samo primjer našeg Vedrana Kjosevskog, kojem sam se i tada divio i za kojeg sam znao da će uspjeti; ja sam te sedmice uspio doći na četiri treninga, on ih je imao obavljenih petnaest. PETNAEST. Jedan golmanski - jedan prijepodnevni - jedan poslijepodnevni trening, s tim da je nekada odrađivao po dva golmanska treninga i jedan sa nama ostalima. Tako da, bilo je momaka koji su sve podredili svojim treninzima -da bi uspjeli u tome. Ja sam imao onu varijantu, "škola ili lopta", a škola je prevagnula. Znao sam svoje prioritete. Sigurno da materijalno stanje porodice, utjecaj roditelja i druge stvari utječe na jednog klinca da formira mišljenje i volju i trud i želju za treniranjem.
Eh, zašto moj otac nikada nije došao da me gleda na treninzima... Ovo vam sada govorim iz aspekta tinejdžera koji želi da se dokaže i treneru i ocu. Igrala se prijateljska trening utakmica između različitih selekcija po godištima. I bilo je tu gledalaca, bilo roditelja, drugih trenera, samo mog oca nema... Toliko me je to zaboljelo, da nema mog uzora da tu bude i da mi da podršku kada pogriješim, da mu samo vidim pogled i da mu vidim ponos u očima. To me je dodatno tjeralo da budem agresivniji, da budem bolji ali me je mentalno izjedalo. Iz današnje perspektive mi je bilo jasno zašto nije dolazio - on je smatrao da je to meni razonoda i rekreativa, smatrao je da nikada ne bih mogao uspjeti u tom polju. Nije bio svjestan koliko volim Želju i koliko sam možda maštao da istrčim pred punom Grbavicom i da izazovem aplauz svojim klizećim startom.
Nisam se dovoljno mentalno igrački razvio, i svaka greška me je podrivala, svaki pritisak mi je bio koban - onaj od trenera najviše. Jednostavno, nisam bio onaj tip igrača kojeg moraš naučiti i natjerati vikom, galamom i ljutnjom. A treneri poput Faće, Mekića nisu imali razumijevanja za to. Ovom prilikom pozdravljam trenere Ušanovića i Berjana jer su znali uputiti na pravi način, što su vidjeli nešto u meni.
avanti ragazzi di buda, avanti ragazzi di pest, studenti, braccianti, operai il sole non sorge piad est!
CN 1969
LOBOTOMCI 2016