Jebbeno je biti pošten. Ali fakat.
U današnjem vremenu kad više brat bratu ne vjeruje, kad svako misli samo na svoju guzicu.
Malo je onih koji nisu pali u euforiju kad su potpisali Tuce, Jahić i sl. Pa isti ti budu veliki promašaji. Malo ko je to očekivao.
Istina bilo je i igrača za koje u startu se znalo da nisu taj kalibar, govorilo se treba im se pružiti prilika što je opet ok, ali eto kao znalo se. Bilo je i onih koji su se stavljali u isti koš sa ovim drugim pa su se "posrali" po kritičarima.
Poenta je da nikad nisi načisto koga dovodiš i kakav će biti. Prvo jer dovodiš igrača kojeg može dovesti svako živ pa i oni koji imaju ljude, stručne ljude koji će procjeniti kakav je i kakav može biti. Mi tih ljudi nemamo, haman. Pa smo sa nekim igračima uboli, sa drugim opet nismo. Nemamo čovjeka koji ima odriješene ruke. To je jasno. Nemamo trenera koji može planirati nešto na duge staze. Jer smo pokazali da nismo za sredina koja će ga istrpiti. I onda koga god staviš na tu "užarenu" klupu on u podsvijesti zna da je već bivši, samo se čeka "presuda". Slično i sa igračima. To onda stvara i grč. To "ubija" kolektiv i želju pojedinca da gradi i ugrađuje sebe u kolektiv.
A mi navijači smo već pukli svi, gotovo svi, ko kokice

Hoćemo titule, što je opet legitimno pravo. Što na koncu i mora klub našeg renomea.
A klub je opet postavljen na neki autopilot, bar se meni tako čini. Određena su pravila, norme, procedure i onda "samo neko stišće next, next...". Ne ide. Vidimo svi da ne ide. Ne ide na tom sportskom planu. Meni lično neuspješna sezona je samo ona bez europe, sve ostalo mogu i nekako svariti. Drugi opet ne mogu, i to je normalno.
Imamo Željovce u klubu, ljude koji misle klubu ono što mislimo i mi "obični" navijači. Ljude koji žele dobro. Ljude koji su vjerujem očekivali da je taj posao dosta lakši kad su se tek fatali u kolo. Ko što i mi mislimo ovako sa strane da je to tako. A nije.
Lijepo je imati 20 ljudi koji rade u korist kluba, koji daju onoliko koliko mogu od sebe klubu bez da traže išta za uzvrat.
Ali ti isti ljudi imaju i svoje živote mimo Želje. Imaju poslove, porodice, stvari koje su preče, realno.
Moje neko mišljenje je da bi bilo bolje da umjesto 20 Željovaca u klubu, imamo njih 10 plus trojicu kojima je to posao, koji nisu tu što vole već što moraju. Mogu oni i voljeti, ali drugačije je to. Trebaju nam ljudi za koje neće "kompjuter" misliti već oni. Jer fudbal je živa materija. Tu ne možeš imati pravila da kad se izgubi, po pravilima krivi su svi. Jer nikad ne bude baš da svih 11 na terenu se šetkaju.
Fudbal je živa materija. Nadati se da će neko uzeti taj sportski dio u svoje ruke, ali samo to i samo on. Neko ko će sutra reći treneru kad je on kriv, kad su igrači, kad se jednostavno nije dalo. A ne da sve ide po šablonu...