https://www.youtube.com/watch?v=X8fniTg4uFAEisenbahner1921 je napisao/la: ↑uto apr 04, 2017 7:40 amPošto je jučer neko postavljao "forumski" idejni projekt juga, pao mi je napamet stadion Panathinaikosa, s njihovom kopom Gate 13. Slični su koncepti.
Ma treba i jugoistok i jugozapad odraditi da konacno jedni od najvjernijih navijaca sa tih dijelova sjednu na stolice.. Ako bude nesto slicno kao na ovoj slici bice perverzija teska..Okolele je napisao/la: ↑uto apr 04, 2017 8:54 amPo meni bolje bi izgledalo bez ovih uglova..Eisenbahner1921 je napisao/la: ↑uto apr 04, 2017 7:40 amPošto je jučer neko postavljao "forumski" idejni projekt juga, pao mi je napamet stadion Panathinaikosa, s njihovom kopom Gate 13. Slični su koncepti.
Morzhy, reci Vrbanjusi da ostavi bengalkuMorzhy je napisao/la:Sad će članak o usponu dinastije Chin, uopšte ne sumnjam.DANAN je napisao/la:A clanak prenosimo u cjelosti....
Propast dinastije Misimovića
Kule i gradovi ubili fudbal na Grbavici
A. Beganović
21.08.2016. 15:21
Propast dinastije Misimovića
Čak je i veliki kineski diktator Mao Tse Tung nakon neuspješnog “Velikog koraka naprijed” rekao: “Haos koji je nastao bio je ogroman i ja preuzimam odgovornost. Drugovi, svi morate analizirati vlastitu odgovornost. Ukoliko morate srati, serite. Ukoliko morate prditi, prdite! Osjećaćete se mnogo bolje nakon toga.”
I baš kao Kina pedesetih godina, Željezničar je pod “totalitarnim" vodstvom jednog čovjeka koji je u svojoj glavi bio stručnjak za sve krenuo u Veliki korak naprijed koji bi se ove sezone mogao okončati katastrofom ukoliko se nešto pod hitno ne promijeni. Kinu je to koštalo oko trideset miliona života i nekih tridesetak godina zaostatka za drugim svjetskim silama. Željezničar je egoizam jednog čovjeka po neslužbenim informacijama već platio milionima KM, a ukoliko nastavi srljati u nepoznato i rezati sve veze sa (slavnom) prošlošću, zaostatak bi se mogao mjeriti godinama, ako ne i decenijama.
Lažna slika progresa i blagostanja za Željezničar je u proteklom periodu donijela i neke pozitivne stvari. Navijači, kojima je Željezničar mnogo više od kluba za kojeg navijaju, su se u velikom broju odazvali pozivu na “radnu akciju” i masovno donirali novce za izgradnju slavne evropske, demokratske, narodne Grbavice. Nošeni proleterskim duhom i vjerom u snagu radnog naroda Plavi su svoj stadion punili bolje i više nego ikada, šampionska pjesma se pjevala glasnije no ikada, ali nekvalitetan temelj morao je kad-tad isplivati.
“Gdje ćeš fudbalera da ti vodi firmu?”
Od naprasnog i nedovoljno objašnjenog odlaska Almira Gredića sa pozicije predsjednika kluba, koji je prema našim informacijama odstupio s dužnosti jer se nije slagao sa stavovima današnjeg vladara, uprava Željezničara ostala je bez ijednog člana sa sportskim pedigreom. Ekonomisti, pravnici i ostali samodopadni “štreberi” preko svojih pipaka na forumima i socijalnim mrežama objasnili su nam da je to i bolje za klub, ali rijetko ko je naglasio da je u stvari, vrijeme će pokazati, Gredićevim odlaskom klub puno više izgubio nego što je dobio... Na poziciji predsjednika nakon Gredića vegetirali su Amer Bajramović i Vedran Vukotić, ali ni jedan ni drugi nisu imali nikakvu stvarnu ulogu u odlučivanju niti su se pojavljivali u javnosti. Jasno je i laiku da se radi samo o imenima koja će se eventualno pustiti niz vodu ukoliko bujica krene prema glavnom i odgovornom, "diktatoru" Misimoviću.
Javna je tajna da se u FK Željezničar trenutno o svemu, pa i marki toalet papira koji će se koristiti u Plavom salonu pita Senad Misimović, predsjednik nadzornog odbora. Iako po funkciji ne bi trebao imati prava i obaveze donošenja bilo kakvih izvršnih odluka, “po već ustaljenoj proceduri” upravo predsjednik Nadzornog odbora sklapa tim Željezničara, bira trenere, reda postulate po kojima će funkcionisati omladinski pogon, zapošljava kadrove i otpušta nelojalne radnike.
Novim statutom usvojenim 2015. godine Željezničar je praktično predao sva upravljačka prava Misimoviću i to bez uloženog feninga. Još tada je ****.ba pisao o nelogičnostima u načinu izbora upravljačkih i drugih organa u Želji. Naime, upravo Misimović sa još dva člana čini komisiju za potpuno subjektivan i netransparentan izbor članova skupštin čiji je zadatak da izabere Upravni i Nadzorni odbor i koja jedina ima mandat da ih sa te pozicije razriješi. Pojednostavljeno rečeno, Misimović bira ljude koji imaju zadatak da izaberu ili smijene njega i to je sistem koji prema novom statutu može trajati sve dok se sami članovi komisije za izbor članova Skupštine ne umore od svojih funkcija.
Da stvar bude gora, Misimović je u Skupštinu, a u jednom sazivu i u Upravni odbor, instalirao i svog sina Adnana i njih dvojica ne pitaju se samo za administrativna, ekonomska i kadrovska pitanja, već Uprava Želje iza koje de facto stoji samo jedno ime odlučuje i o sportskim pitanjima, angažmanu igrača, trenera. Baš kao na soker menadžeru, grupica bez ikakvog sportskog i fudbalskog iskustva igra se sa svojim omiljenim klubom u Ligi 12.
Traži se naredni žrtveni jarac
Misimović je kao i Mao Tse Tung, na vrijeme shvatio važnost pozitivnog imidža, pa svakom njegovom potezu predhodi intenzivna kampanja na forumima i socijalnim mrežama gdje dojučerašnji poltroni i volonteri, a danas nižerangirani uposlenici u administraciji kluba, "menadžeri za rudarstvo i gubljenje vremena", imaju zadatak da unaprijed stvore pozitivno mišljenje o svakom njegovom budućem potezu. Tako su kluba uz kišu uvreda i optužbi, a na opšte zadovoljstvo publike sa klupe nogirani Odović, Čapljić i Mulalić, a ukoliko njihovim putem krene i dojučerašnji slovenački strateg, a danas neznalica Kostić, neće biti druge nego da Senad Misimović sam zasuče rukave i sjedne na klupu Plavih, a da mu sin Adnan asistira.
Rezultatski gledajući možda bi tako i bilo bolje, jer gore teško da može biti. Jedino što bi tada, u slučaju eventualnog neuspjeha morali preuzeti odgovornost što su do danas izrazito vješto izbjegavali.
Rezultat i igra nisu gorući problem na Grbavici
Međutim, ono što navijače Željeznačara treba brinuti i više od nedostatka igre i rezultata na travnatom terenu jeste činjenica da je prije godinu dana, ako je vjerovati nekadašnjem članu Upravnog odbora Mirzi Ustamujuću, na računu Željezničara stajalo oko 3 miliona KM, dok je danas od te cifre ostalo mnogo manje, a da stvar bude gora ne nazire se način na koji bi se kasa ponovo napunila i osiguralo normalno funcionisanje kluba.
Istina, veliki posao urađen je na animaciji navijača, obnavljanju tribina stadiona Grbavica, međutim isprazan PR i priče o evropskoj Grbavici teško da će puniti tribine do kraja godine ukoliko Plavi nastave sa lošim igrama.
Pa čak i ako prihod od ulaznica dostigne prošlogodišnjih pola miliona, daleko je to od dovoljnog da bi se održao tim koji može izboriti Evropu, a i liga za prvaka sve je više pod znakom pitanja. Ove godine izostali su prihodi od Evrope, Željo nema igrače za prodaju, interes sponzora nije bio značajan ni kada su se titule redale, a sada sasvim zanemariv, pa će uprava Želje ukoliko nastavi sa praksom podnošenja finansijskog izvješaja krajem ove godine imati nimalo lak zadatak da javnosti objasni u šta su potrošeni prošlogodišnji zarađeni milioni od transfera igrača i nastupa u Evropi, a imajući u vidu katastrofalan odnos sa medijima, za očekivati je i niz neugodnih pitanja, npr ono o iznosu navodnog obeštećenja koje je uplatio Javier Hervas da bi napustio klub bez ijedne odigrane minute iako je od strane Misimovićevih poslušnika bio najavljivan kao najveće pojačanje.
U svakom slučaju, naredna sedmica biće burna i donijeće promjene. Ako ništa drugo, promjene u načinu na koji će se u budućnosti gledati na obećane kule i gradove.
@AdoTM dobrodošao!
Kad padne da planeAdoTM je napisao/la: ↑uto apr 04, 2017 11:07 amMorzhy, reci Vrbanjusi da ostavi bengalkuMorzhy je napisao/la:Sad će članak o usponu dinastije Chin, uopšte ne sumnjam.DANAN je napisao/la:
A clanak prenosimo u cjelosti....
Propast dinastije Misimovića
Kule i gradovi ubili fudbal na Grbavici
A. Beganović
21.08.2016. 15:21
Propast dinastije Misimovića
Čak je i veliki kineski diktator Mao Tse Tung nakon neuspješnog “Velikog koraka naprijed” rekao: “Haos koji je nastao bio je ogroman i ja preuzimam odgovornost. Drugovi, svi morate analizirati vlastitu odgovornost. Ukoliko morate srati, serite. Ukoliko morate prditi, prdite! Osjećaćete se mnogo bolje nakon toga.”
I baš kao Kina pedesetih godina, Željezničar je pod “totalitarnim" vodstvom jednog čovjeka koji je u svojoj glavi bio stručnjak za sve krenuo u Veliki korak naprijed koji bi se ove sezone mogao okončati katastrofom ukoliko se nešto pod hitno ne promijeni. Kinu je to koštalo oko trideset miliona života i nekih tridesetak godina zaostatka za drugim svjetskim silama. Željezničar je egoizam jednog čovjeka po neslužbenim informacijama već platio milionima KM, a ukoliko nastavi srljati u nepoznato i rezati sve veze sa (slavnom) prošlošću, zaostatak bi se mogao mjeriti godinama, ako ne i decenijama.
Lažna slika progresa i blagostanja za Željezničar je u proteklom periodu donijela i neke pozitivne stvari. Navijači, kojima je Željezničar mnogo više od kluba za kojeg navijaju, su se u velikom broju odazvali pozivu na “radnu akciju” i masovno donirali novce za izgradnju slavne evropske, demokratske, narodne Grbavice. Nošeni proleterskim duhom i vjerom u snagu radnog naroda Plavi su svoj stadion punili bolje i više nego ikada, šampionska pjesma se pjevala glasnije no ikada, ali nekvalitetan temelj morao je kad-tad isplivati.
“Gdje ćeš fudbalera da ti vodi firmu?”
Od naprasnog i nedovoljno objašnjenog odlaska Almira Gredića sa pozicije predsjednika kluba, koji je prema našim informacijama odstupio s dužnosti jer se nije slagao sa stavovima današnjeg vladara, uprava Željezničara ostala je bez ijednog člana sa sportskim pedigreom. Ekonomisti, pravnici i ostali samodopadni “štreberi” preko svojih pipaka na forumima i socijalnim mrežama objasnili su nam da je to i bolje za klub, ali rijetko ko je naglasio da je u stvari, vrijeme će pokazati, Gredićevim odlaskom klub puno više izgubio nego što je dobio... Na poziciji predsjednika nakon Gredića vegetirali su Amer Bajramović i Vedran Vukotić, ali ni jedan ni drugi nisu imali nikakvu stvarnu ulogu u odlučivanju niti su se pojavljivali u javnosti. Jasno je i laiku da se radi samo o imenima koja će se eventualno pustiti niz vodu ukoliko bujica krene prema glavnom i odgovornom, "diktatoru" Misimoviću.
Javna je tajna da se u FK Željezničar trenutno o svemu, pa i marki toalet papira koji će se koristiti u Plavom salonu pita Senad Misimović, predsjednik nadzornog odbora. Iako po funkciji ne bi trebao imati prava i obaveze donošenja bilo kakvih izvršnih odluka, “po već ustaljenoj proceduri” upravo predsjednik Nadzornog odbora sklapa tim Željezničara, bira trenere, reda postulate po kojima će funkcionisati omladinski pogon, zapošljava kadrove i otpušta nelojalne radnike.
Novim statutom usvojenim 2015. godine Željezničar je praktično predao sva upravljačka prava Misimoviću i to bez uloženog feninga. Još tada je ****.ba pisao o nelogičnostima u načinu izbora upravljačkih i drugih organa u Želji. Naime, upravo Misimović sa još dva člana čini komisiju za potpuno subjektivan i netransparentan izbor članova skupštin čiji je zadatak da izabere Upravni i Nadzorni odbor i koja jedina ima mandat da ih sa te pozicije razriješi. Pojednostavljeno rečeno, Misimović bira ljude koji imaju zadatak da izaberu ili smijene njega i to je sistem koji prema novom statutu može trajati sve dok se sami članovi komisije za izbor članova Skupštine ne umore od svojih funkcija.
Da stvar bude gora, Misimović je u Skupštinu, a u jednom sazivu i u Upravni odbor, instalirao i svog sina Adnana i njih dvojica ne pitaju se samo za administrativna, ekonomska i kadrovska pitanja, već Uprava Želje iza koje de facto stoji samo jedno ime odlučuje i o sportskim pitanjima, angažmanu igrača, trenera. Baš kao na soker menadžeru, grupica bez ikakvog sportskog i fudbalskog iskustva igra se sa svojim omiljenim klubom u Ligi 12.
Traži se naredni žrtveni jarac
Misimović je kao i Mao Tse Tung, na vrijeme shvatio važnost pozitivnog imidža, pa svakom njegovom potezu predhodi intenzivna kampanja na forumima i socijalnim mrežama gdje dojučerašnji poltroni i volonteri, a danas nižerangirani uposlenici u administraciji kluba, "menadžeri za rudarstvo i gubljenje vremena", imaju zadatak da unaprijed stvore pozitivno mišljenje o svakom njegovom budućem potezu. Tako su kluba uz kišu uvreda i optužbi, a na opšte zadovoljstvo publike sa klupe nogirani Odović, Čapljić i Mulalić, a ukoliko njihovim putem krene i dojučerašnji slovenački strateg, a danas neznalica Kostić, neće biti druge nego da Senad Misimović sam zasuče rukave i sjedne na klupu Plavih, a da mu sin Adnan asistira.
Rezultatski gledajući možda bi tako i bilo bolje, jer gore teško da može biti. Jedino što bi tada, u slučaju eventualnog neuspjeha morali preuzeti odgovornost što su do danas izrazito vješto izbjegavali.
Rezultat i igra nisu gorući problem na Grbavici
Međutim, ono što navijače Željeznačara treba brinuti i više od nedostatka igre i rezultata na travnatom terenu jeste činjenica da je prije godinu dana, ako je vjerovati nekadašnjem članu Upravnog odbora Mirzi Ustamujuću, na računu Željezničara stajalo oko 3 miliona KM, dok je danas od te cifre ostalo mnogo manje, a da stvar bude gora ne nazire se način na koji bi se kasa ponovo napunila i osiguralo normalno funcionisanje kluba.
Istina, veliki posao urađen je na animaciji navijača, obnavljanju tribina stadiona Grbavica, međutim isprazan PR i priče o evropskoj Grbavici teško da će puniti tribine do kraja godine ukoliko Plavi nastave sa lošim igrama.
Pa čak i ako prihod od ulaznica dostigne prošlogodišnjih pola miliona, daleko je to od dovoljnog da bi se održao tim koji može izboriti Evropu, a i liga za prvaka sve je više pod znakom pitanja. Ove godine izostali su prihodi od Evrope, Željo nema igrače za prodaju, interes sponzora nije bio značajan ni kada su se titule redale, a sada sasvim zanemariv, pa će uprava Želje ukoliko nastavi sa praksom podnošenja finansijskog izvješaja krajem ove godine imati nimalo lak zadatak da javnosti objasni u šta su potrošeni prošlogodišnji zarađeni milioni od transfera igrača i nastupa u Evropi, a imajući u vidu katastrofalan odnos sa medijima, za očekivati je i niz neugodnih pitanja, npr ono o iznosu navodnog obeštećenja koje je uplatio Javier Hervas da bi napustio klub bez ijedne odigrane minute iako je od strane Misimovićevih poslušnika bio najavljivan kao najveće pojačanje.
U svakom slučaju, naredna sedmica biće burna i donijeće promjene. Ako ništa drugo, promjene u načinu na koji će se u budućnosti gledati na obećane kule i gradove.
@AdoTM dobrodošao!
Veliki pozdrav za Adu 
🤍🤍🤍Taman kada si pomenuo, da se sjetimo.
