Cupkao je u mjestu pokušavajući da se ugrije, sa rukama duboko u džepovima dižući ramena u karakterističnom pokretu sa željom da glavu dodatno uvuče u visoko dignuti rever, kao noć crnog kaputa. Uhvati sebe kako mu donja čeljust blago podrhtava pa u sebi pomisli;
_Hajde više, kasniš 20 minuta.
Njegove tegobe prekinu dobro poznati glas sa dobro poznatom pjesmom;
_I nožem i lancem, i pajserom u glavu...
Okrenu se i kao nekom čarolijom zimu zamijeni toplina pa bez trunke nelagode ruke podiže visoko u zrak, krenuvši i susret osobi koja se užuržbano približavala nastavljajući pjesmu, blago povišenim glasom;
_Udari razvali, za Željinu slavu!
Dva muškarca se sudariše tijelima i snažno zagrliše jedan drugoga tapšući se po plećima a tren kasnije njihov zagrljaj preraste u odmjeravanja snaga, gdje su oba pokušavali drugoga izbaciti iz ravnoteže...
_Šta je levatu, jesi to ojač'o?
...sa osmijehom reče visočiji od njih, muškarac u ranim tridesetim, crne kose uredno začešljane i nježnog, skoro dječijeg lica bez ijedne bore, iako je u tom trenutku jedina funkcija istog bio samo široki, iskreni osmijeh.
Muškarac u crnom kaputu sa neurednom bradom i smeđom kosom koja je na nekim mjestima već odavno počela gubiti bitku uzvrati;
_Jednom rukom ako treba...
Njihov smijeh gromko odzvoni nadglasavajući sve ostale zvukove u blizini i još jednom se potapšaše po plećima, te zajedno kao u dogovoru odlučno pustiše korak po vlažnom gradskom pločniku, sa vremena na vrijeme gurkajući se, krenuše jedan do drugoga da se sklone od vlažnog i hladnog vremena.

Davne osamdeset šeste, druge dvije osobe se uhvatiše kako zure jedan u drugoga dok su širokom sivom holu porodilišta Jezero nervozno grickali nokte, sjedali, ustajali, šetali, ne obazirući se na umirujuće glasove prisutnih prijatelja i rodbine. Visočiji od njih, elegantnan, naočit muškarac crne kose i dječijeg lica priđe osobi čiji je pogled uhvatio.
_Zdravo. Ja sam Emir. Primijetio sam te više puta, dolazio si sa suprugom.
_Zdravo i ja sam Emir, lako ćeš zapamtiti...reče drugi muškarac i njihovu tjeskobu i nervozu zamijeni osmijeh, tako prijeko potreban da ublaži muke.
_Drug, supruga ima termin?
_Da, kao i tvoja pretpostavljam?
_Da, reče "crnji" od dva Emire i njegovo lice ponovo pokaza zamišljeni, brižni izraz.
"Drugi" Emir ga čvrsto stisnu za rame te reče;
_Bi'će to sve u redu! Htio sam i ja tebi prići, znam da me ti kontaš.
Riječi utjehe, upuće obojici.
_Moja "probila" termin, ima dva'est dana kako je trebala roditi, sa uzdahom izgovori ''crni' Emir.
_Aha, uzvrati imenjak; moja skoro dva'est dana prije termina. Sudbina da se zajedno rode.
Pa se pogledaše i pokušaše nasmijati a "drugi" Emir nastavi;
_Sin?
_Da. Tajni beg abd.
_Abd.
_Još samo reci da za Želju navijaš?
_Za Želju? Ja sam ti drug, 'košpicar' od glave do pete!
Smijeh. Iskren i glasan dok su ih svi ostali prisutni zbunjeno gledali.
Ne obazirući se njih dva počeše priču o temi koju oba razumiju, prepričavajući svaku odgledanu tekmu, dijeleći iskustva i sjećanja. Nekada kasnije jedan od njih reče;
_Znaš šta, ja Emir, ti Emir, ja Željovac, ti Željovac, pa i ovi termini se poklopili, sudbina. Ja volim Mšu, ti voliš Mešu. Ne znam kako su sve tebi govorili da se mali zove a i meni, imam što opcija. Hoćemo mi nastaviti, kad je bal neka je maskenbal, pa neka se oba zovu Mehmed?
Kratka tišina. "Crni" Emir ustade i pruži ruku imenjak koji takođe polako ustaje i odlučno prihvati pruženu ruku te se rukovaše pozdravom koje je govorio milon riječi.
_Dogovoreno!
Prekinu ih babica koja je ušla u hol i oba krenuše ka njoj...

Hajde Meša, druže stari. Ima tu jedan manji kafić, haver ga moj drži. Rezerviso sam nam sećiju na spratu da kao ljudi sjedemo i ispričamo se, ovih sedam godina što te nisam vidio kao sto.
Dva druga, rođena u isti sat, jedan malo prije vremena a drugi "kasnio" kao i na dogovoreni sastanak, na "čeki" gdje su se "našli" već hiljadu puta prije. Odrasli zajedno u Sarajevskom naselju Grbavica, vezani po rođenju, imenu, klubu, djetinjstvu. "Crni" Meša nekih sedam godina prije odlučio da to prijetaljstvo na kratko ostavi po strani pa kako to već biva ode sa suprugom koju je upoznao radeći za "strance" u drugu državu, daleku Ameriku, ostavljajući druga i voljeno Sarajevo. Redovno su čuli, nekada po par puta dnevno ali nije to to, ništa ne može zamijeniti fizičku prisutnost.

Otvoriše vrata kafića i uđoše u mali, dobro zagrijani objekata sa čijih zvučnika se širila melodija dobro poznate pjesme. Konobar naslonjen na šank sa mobitelom ispred sebe podiže pogled ka njima pa podrugljivo reče;
_Hajde Meša, ti i tvoja rezervacija. Kasniš ko" Željo za Saraj'vom a riječi mu zamijeni glasan hihot, zadovoljan svojom pošalicom.
_Nije do mene, Amerikanac kasni, opravda se a glas 'Amera' ga prekinu;
_Kasnio, malo. A kako se sjećam i znam, Sarajevo kasni za nama, trofejima i svim ostalim.
_Aaaa brate, još uvijek si u formi, ne daš pitarima da progovore pa ga za pohvalu stisnu za mišku i prodrma.
Opaska ne zbuni pitara, naviknuti na zahebanciju pa reče;
_Ne bih da vam kvarim vašu "ljubavnu" idilu, ima vremena. Spremio sam vam mjesto, Pive hladne kako si i tražio. Uživajte.
Sa osmijehom se zahvališe penjući se uskim stepenicama na sprat sa niskim stropom gdje je visočiji Meša morao blago pognuti glavu ali kada se zahvali u široku sećiju shvati da je to idealno mjesto za dugo očekivani susret.
_C; Pa brate, kakav si. Šta ima, šta nema. Sve znam ali Hajde opet, pričaju, drugačije ovako uživo.
_A ništa, šta da ti pričam, sve isto znaš i sam. Nije mi ko' tebi, papučo.
Glasan smijeh, ponovo.
_C; Vidjećemo tebe, ne znam šta čekaš. Ona ti cura lijepo izgleda na slikama. Vrijeme ti je pa da te djeca sa kosom zapamte.
Smijeh. Ponovo. Konobar donese Pive i po jedan Jack, dupli bez leda i punu posudicu grickačica, badema, oraha, pistacija...Zahvališe u isti glas u opasku da ga ne zovu često već da ih obiđe sa turom, sa vremena na vrijeme.
_Da se ženim, upita visko uzdižući obrvu pa nastavi;
_Ženio bih se ja ali nemam kuma. Kada nađem kuma hoću.
_C; Čuj da nađeš kuma, imaš kuma čitav život hebo ga ti.
_Pa hoćeš li?
_C; Hoću naravno, samo reci kada ja uzimam čarter let i dolazim.
_A možeš li sutra?
Reče Meša sa neurednom bradom sa zadovoljstvom gledajući izraz lica svog druga ali ne nađe na njemu pretjerano uzbuđenje i iznenađenje.
_Ja bio davno planirao, Alma me ispoštovala kako sam joj rekao. Ti mi ono javio prije mjesec kada dolaziš i mi se organizovali da uskladimo termin, ima ona nekakvu ženu u opštini. Pa eto, ako hoćeš...
_C; Brate. Čestitam.
Pa ustade i zagrli druga poljubivši ga u obraze dva puta sretan neizmjerno.
_C; Naravno da hoću, čast mi je.
_E onda dogovoreno. Ja sve isplanirao, idemo u opštinu, prvi smo na redu, potpišemo to brzinski, slikamo se a onda ja i ti kao nekad, na Grbavicu. Igra Željo sa Čelikom, zadnja tekma sezone.
Crni Meša visoko podiže bocu, nastavljajući. Dogovoreno uz obavezno kuckanje.
_C; Lijepo je to. Ja tamo nemam sa kim progovoriti. Suzan me uhvati gledam tekme na stranu, galamim pa pita; what is Zeljo. Eh eto ti. Pa joj otersam, razguli iz sobe živa bila, idi gledaj Oprah. Šta ti znaš, hebo vas vaš fudbal... Blago tebi.
_Stari ti je znao, bio ja neki dan kod tvojih, ali mu rekao da ti ne govori.
_C; A Vazda te nešto sakrivao. Kada si mi onu Željinu pepeljaru razbio on mi govorio da je on.
Opet smijeh koji će i kasnije često prekidati njihov razgovor.

Na kratko ušutiše. Amerikanac prozbori prvi;
_C; Jarane. Halali što ti nisam starom na dženazu došao. Imam opravdanje al qurcu ne valja, nema opravdanja.
_Ma nema veze, znaš da te ja shvatam, pusti to...
_C; Jarane, plakao sam danima. Uzmem onaj šal što nam je dva ista kupio pa plačem satima, kao da je moj Emir otišao. Sve se sjetim u sekundi, pogotovo ona priča kad je pobjegao sa nama dvojicom u naručju na tekmu, dok smo još skoro bebe bili. A moj Emir došao po njega, znao gdje je i ostanu na tekmi dok se nije završila. Stare nam bile ljute danima...
Smijeh prekinu tugu, na kratko.
_Bio ti je stari kod mene, u zadnjim danima kada ga je bolest skoro pojela i on smršao. Vidi se šta mu znači. Ja mu govorio; Čika Emire i ja sam tu, odmorite malo a on se namršti, znaš njega pa mi kaže; svoj ti posao sine Mehmede, ne brini za mene.
Često, krenem u sobu i ostanem ispred, slušam ga kako mu priča; sastave, tekme, zajedničke doživljaje. Priču kako smo ime dobili sam hiljadu puta čuo...
Sve je sudbina.
_C; Da.
Oba duboki uzdahnuše i nadlanicom obrisaše suzne oči. "Crni" Meša podiže bocu visoko; Živio. Čika Emir, jedan od nas. A onda glasno poče pjesmu;
Zbog tebe sam rođen i za tebe navijam...
Zajedno;
Godine života tebi da sam, o tebe volim tebi pjevam...
Počeli su naglašavati muziku i njihov euforični momenta odavanja počasti prekinu "pitarov" glas;
_Halo Štrumpfovi, nije vam ovo "golubarnik", tiše malo.
_Čuj Tanovog podstanara..
Smijeh uz glasnu pjesmu do kraja. Kako su godinama pjevali, bezbroj puta prije.

Okrenuše se veselijim temama, udariše po "mrskom" neprijatelju.
_Nisu ovako glasni bili kad im je Zuban zavukao u devetesetoj. Nigdje ih nije bilo mjesecima. Sjećaš se.
_C; Kako se neću osjećati. Ti za malo nisi pao sa ograde na "lavoru". Ja se sa onim drotom morao grliti, sjećam se gledam ga cijelo vrijeme, psuje, nervira se, oni pritislii ne daju disat. Kad smo go dali u onom metežu ja skačem kad on ispred mene. Zagrli me ko da sam mu sin, ja mu šapku uzeo, kaže; uzmi slobodno, nek imaš uspomenu.
_Jest jest, kasnije nam tvoj Emir palio šljage da priznamo odakle nam, konto da smo belaj pravili.

Njihova lica su svakim svojim djelićem blistala dok su dijelili uspomenu, priču ispričanu ko zna koliko puta a svaki put kao da je prvi. Iza nje je išla druga, treća, peta, deseta, jedna iza druge tek ponekad prekinute glasnim smijehom ili odlaskom u toalet. Vrijeme za njih kao da je stalo, dva druga nakon godina razdvojenosti ponovo skupa, dva a kao da su jedan, po sudbini, rođenju, imenu, klubu, djetinjstvu.
Nisu ni primijetili da je svanulo, "pitar" se popeo na sprat pa više molećivo reče;
_Raja, ne gumo više svega mi. Moram još danas malog čuvati, najebo sam ko žuti. Ne bi ovako ostao ni da titulu slavimo...
Meša mladoženja se trznu;
_Vjenčanje. Odrače me Alma, neće me četa manijaka spasiti. Hajde lagano da krenemo.
_C; Hajde, papučo.
Opet smijeh i sva trojica se na tren pozabaviše svojim bračnim životom, šaleći se i "žaleći".
_C; Nego, saberi nam i samo ja plaćam.
_P; To kada kod tvog druga pitra odete, Meša platio još juče.
_C; Znao sam, ali eto da pokušam bar. Nije mu prvi put. Evo i za tebe bakšiš, da počasti malca, valjda ga na plavo okrene.
_P; Gluho bilo, nema tih para. Znaš kako to već ide, od malena za sva vremena.

A znali su. Niko kao njih dvojica.
Pozdraviše se još jednom i izađoše u hladno maglovito jutro a oštri, hladni zrak ih je u trenu otrijeznio. "Crni " Meša reče;
_Slušaj levatu, imam nešto da ti kažem.
_Reci
_C; Stara mi tvoja javila da se ženiš ima deset dana.
_A daj. Ja šmekera a fino sam im rekao iznenađenje.
_C; A nije namjerno, izletilo joj. Znaš da je ja često zovem pa ponijelo ženu. I bila ti Alma tu, malo sam i sa njom pričao. Kao što si i rekao, raja prava, Željovac.
Nego, pazi sada. Imamo i mi jedno iznenađenje.
Sutra. Na poluvremenu. Doći će matičar, zvanice, kuma, Manijaci, ko već sve treba. Pa ćete na centru potpisat. A kao mali svadbeni dar, uzeo sam nam onih pet desetogodišnjih za istok. Za dva Emira, Za dvojicu Meša i za Almu. Samo nećemo to govoriti, ne mora niko znati da ne ispadne qurčimo se, znaš da raja to ne voli

Gledao je u druga, brata, gledao mu u facu koja je izgledala kao karikatura, malo od alkohola i umora, malo od šoka zbog najnovijih vijesti. Nešto je pokušao reći ali nije uspio oa je to još dodatno pojačalo ionako komičnu sliku.

_C; Hajde bekane, šta si zinuo, jesmo braća il' nismo. Ti šatro meni spremio iznenađenje.

Jedan Meša priđe drugome, baci ruku i zagrli druga, brata te pođoše laganim korakom. Par koraka kasnije tišinu Sarajevskog jutra prekinu njihova pjesma dok su ih ljudi koji užurbano koračaju u susret svojim obavezama u čudu gledali...;

A onda Željin, stadion gledam
Vidim ponos svoj
Život ću dati, al' tebe ne dam
Jer ti si život moj
....

Neadertalac me zamolio da objavim njegovu pricu ovdje ,poucna je i nadam se da nije frka.....SVI NA GRBAVICU !!!

Bravo @neandertalac....bravo. Bravo!

Sto je on ne objavi.

Ivo Neandertalac Andric.
Kakav tekst

Elegant je napisao/la:

Prema idejnom rješenju 'jug' će biti u odnosu na 'sjever' dosta strmiji i ličiće na navijački kop kakav ima stadion Borussije Dortmund“

Boze zdravlja i pameti da ovo svi docekamo, a onda ...

Ako je ovo tacno onda ce Jug grmiti do Save.
Nije slucajno u Dortmundu tako okomita tribina. Na taj nacin se pojacava akustika za 30%

delinjo je napisao/la:Cupkao je u mjestu pokušavajući da se ugrije, sa rukama duboko u džepovima dižući ramena u karakterističnom pokretu sa željom da glavu dodatno uvuče u visoko dignuti rever, kao noć crnog kaputa. Uhvati sebe kako mu donja čeljust blago podrhtava pa u sebi pomisli;
_Hajde više, kasniš 20 minuta.
Njegove tegobe prekinu dobro poznati glas sa dobro poznatom pjesmom;
_I nožem i lancem, i pajserom u glavu...
Okrenu se i kao nekom čarolijom zimu zamijeni toplina pa bez trunke nelagode ruke podiže visoko u zrak, krenuvši i susret osobi koja se užuržbano približavala nastavljajući pjesmu, blago povišenim glasom;
_Udari razvali, za Željinu slavu!
Dva muškarca se sudariše tijelima i snažno zagrliše jedan drugoga tapšući se po plećima a tren kasnije njihov zagrljaj preraste u odmjeravanja snaga, gdje su oba pokušavali drugoga izbaciti iz ravnoteže...
_Šta je levatu, jesi to ojač'o?
...sa osmijehom reče visočiji od njih, muškarac u ranim tridesetim, crne kose uredno začešljane i nježnog, skoro dječijeg lica bez ijedne bore, iako je u tom trenutku jedina funkcija istog bio samo široki, iskreni osmijeh.
Muškarac u crnom kaputu sa neurednom bradom i smeđom kosom koja je na nekim mjestima već odavno počela gubiti bitku uzvrati;
_Jednom rukom ako treba...
Njihov smijeh gromko odzvoni nadglasavajući sve ostale zvukove u blizini i još jednom se potapšaše po plećima, te zajedno kao u dogovoru odlučno pustiše korak po vlažnom gradskom pločniku, sa vremena na vrijeme gurkajući se, krenuše jedan do drugoga da se sklone od vlažnog i hladnog vremena.

Davne osamdeset šeste, druge dvije osobe se uhvatiše kako zure jedan u drugoga dok su širokom sivom holu porodilišta Jezero nervozno grickali nokte, sjedali, ustajali, šetali, ne obazirući se na umirujuće glasove prisutnih prijatelja i rodbine. Visočiji od njih, elegantnan, naočit muškarac crne kose i dječijeg lica priđe osobi čiji je pogled uhvatio.
_Zdravo. Ja sam Emir. Primijetio sam te više puta, dolazio si sa suprugom.
_Zdravo i ja sam Emir, lako ćeš zapamtiti...reče drugi muškarac i njihovu tjeskobu i nervozu zamijeni osmijeh, tako prijeko potreban da ublaži muke.
_Drug, supruga ima termin?
_Da, kao i tvoja pretpostavljam?
_Da, reče "crnji" od dva Emire i njegovo lice ponovo pokaza zamišljeni, brižni izraz.
"Drugi" Emir ga čvrsto stisnu za rame te reče;
_Bi'će to sve u redu! Htio sam i ja tebi prići, znam da me ti kontaš.
Riječi utjehe, upuće obojici.
_Moja "probila" termin, ima dva'est dana kako je trebala roditi, sa uzdahom izgovori ''crni' Emir.
_Aha, uzvrati imenjak; moja skoro dva'est dana prije termina. Sudbina da se zajedno rode.
Pa se pogledaše i pokušaše nasmijati a "drugi" Emir nastavi;
_Sin?
_Da. Tajni beg abd.
_Abd.
_Još samo reci da za Želju navijaš?
_Za Želju? Ja sam ti drug, 'košpicar' od glave do pete!
Smijeh. Iskren i glasan dok su ih svi ostali prisutni zbunjeno gledali.
Ne obazirući se njih dva počeše priču o temi koju oba razumiju, prepričavajući svaku odgledanu tekmu, dijeleći iskustva i sjećanja. Nekada kasnije jedan od njih reče;
_Znaš šta, ja Emir, ti Emir, ja Željovac, ti Željovac, pa i ovi termini se poklopili, sudbina. Ja volim Mšu, ti voliš Mešu. Ne znam kako su sve tebi govorili da se mali zove a i meni, imam što opcija. Hoćemo mi nastaviti, kad je bal neka je maskenbal, pa neka se oba zovu Mehmed?
Kratka tišina. "Crni" Emir ustade i pruži ruku imenjak koji takođe polako ustaje i odlučno prihvati pruženu ruku te se rukovaše pozdravom koje je govorio milon riječi.
_Dogovoreno!
Prekinu ih babica koja je ušla u hol i oba krenuše ka njoj...

Hajde Meša, druže stari. Ima tu jedan manji kafić, haver ga moj drži. Rezerviso sam nam sećiju na spratu da kao ljudi sjedemo i ispričamo se, ovih sedam godina što te nisam vidio kao sto.
Dva druga, rođena u isti sat, jedan malo prije vremena a drugi "kasnio" kao i na dogovoreni sastanak, na "čeki" gdje su se "našli" već hiljadu puta prije. Odrasli zajedno u Sarajevskom naselju Grbavica, vezani po rođenju, imenu, klubu, djetinjstvu. "Crni" Meša nekih sedam godina prije odlučio da to prijetaljstvo na kratko ostavi po strani pa kako to već biva ode sa suprugom koju je upoznao radeći za "strance" u drugu državu, daleku Ameriku, ostavljajući druga i voljeno Sarajevo. Redovno su čuli, nekada po par puta dnevno ali nije to to, ništa ne može zamijeniti fizičku prisutnost.

Otvoriše vrata kafića i uđoše u mali, dobro zagrijani objekata sa čijih zvučnika se širila melodija dobro poznate pjesme. Konobar naslonjen na šank sa mobitelom ispred sebe podiže pogled ka njima pa podrugljivo reče;
_Hajde Meša, ti i tvoja rezervacija. Kasniš ko" Željo za Saraj'vom a riječi mu zamijeni glasan hihot, zadovoljan svojom pošalicom.
_Nije do mene, Amerikanac kasni, opravda se a glas 'Amera' ga prekinu;
_Kasnio, malo. A kako se sjećam i znam, Sarajevo kasni za nama, trofejima i svim ostalim.
_Aaaa brate, još uvijek si u formi, ne daš pitarima da progovore pa ga za pohvalu stisnu za mišku i prodrma.
Opaska ne zbuni pitara, naviknuti na zahebanciju pa reče;
_Ne bih da vam kvarim vašu "ljubavnu" idilu, ima vremena. Spremio sam vam mjesto, Pive hladne kako si i tražio. Uživajte.
Sa osmijehom se zahvališe penjući se uskim stepenicama na sprat sa niskim stropom gdje je visočiji Meša morao blago pognuti glavu ali kada se zahvali u široku sećiju shvati da je to idealno mjesto za dugo očekivani susret.
_C; Pa brate, kakav si. Šta ima, šta nema. Sve znam ali Hajde opet, pričaju, drugačije ovako uživo.
_A ništa, šta da ti pričam, sve isto znaš i sam. Nije mi ko' tebi, papučo.
Glasan smijeh, ponovo.
_C; Vidjećemo tebe, ne znam šta čekaš. Ona ti cura lijepo izgleda na slikama. Vrijeme ti je pa da te djeca sa kosom zapamte.
Smijeh. Ponovo. Konobar donese Pive i po jedan Jack, dupli bez leda i punu posudicu grickačica, badema, oraha, pistacija...Zahvališe u isti glas u opasku da ga ne zovu često već da ih obiđe sa turom, sa vremena na vrijeme.
_Da se ženim, upita visko uzdižući obrvu pa nastavi;
_Ženio bih se ja ali nemam kuma. Kada nađem kuma hoću.
_C; Čuj da nađeš kuma, imaš kuma čitav život hebo ga ti.
_Pa hoćeš li?
_C; Hoću naravno, samo reci kada ja uzimam čarter let i dolazim.
_A možeš li sutra?
Reče Meša sa neurednom bradom sa zadovoljstvom gledajući izraz lica svog druga ali ne nađe na njemu pretjerano uzbuđenje i iznenađenje.
_Ja bio davno planirao, Alma me ispoštovala kako sam joj rekao. Ti mi ono javio prije mjesec kada dolaziš i mi se organizovali da uskladimo termin, ima ona nekakvu ženu u opštini. Pa eto, ako hoćeš...
_C; Brate. Čestitam.
Pa ustade i zagrli druga poljubivši ga u obraze dva puta sretan neizmjerno.
_C; Naravno da hoću, čast mi je.
_E onda dogovoreno. Ja sve isplanirao, idemo u opštinu, prvi smo na redu, potpišemo to brzinski, slikamo se a onda ja i ti kao nekad, na Grbavicu. Igra Željo sa Čelikom, zadnja tekma sezone.
Crni Meša visoko podiže bocu, nastavljajući. Dogovoreno uz obavezno kuckanje.
_C; Lijepo je to. Ja tamo nemam sa kim progovoriti. Suzan me uhvati gledam tekme na stranu, galamim pa pita; what is Zeljo. Eh eto ti. Pa joj otersam, razguli iz sobe živa bila, idi gledaj Oprah. Šta ti znaš, hebo vas vaš fudbal... Blago tebi.
_Stari ti je znao, bio ja neki dan kod tvojih, ali mu rekao da ti ne govori.
_C; A Vazda te nešto sakrivao. Kada si mi onu Željinu pepeljaru razbio on mi govorio da je on.
Opet smijeh koji će i kasnije često prekidati njihov razgovor.

Na kratko ušutiše. Amerikanac prozbori prvi;
_C; Jarane. Halali što ti nisam starom na dženazu došao. Imam opravdanje al qurcu ne valja, nema opravdanja.
_Ma nema veze, znaš da te ja shvatam, pusti to...
_C; Jarane, plakao sam danima. Uzmem onaj šal što nam je dva ista kupio pa plačem satima, kao da je moj Emir otišao. Sve se sjetim u sekundi, pogotovo ona priča kad je pobjegao sa nama dvojicom u naručju na tekmu, dok smo još skoro bebe bili. A moj Emir došao po njega, znao gdje je i ostanu na tekmi dok se nije završila. Stare nam bile ljute danima...
Smijeh prekinu tugu, na kratko.
_Bio ti je stari kod mene, u zadnjim danima kada ga je bolest skoro pojela i on smršao. Vidi se šta mu znači. Ja mu govorio; Čika Emire i ja sam tu, odmorite malo a on se namršti, znaš njega pa mi kaže; svoj ti posao sine Mehmede, ne brini za mene.
Često, krenem u sobu i ostanem ispred, slušam ga kako mu priča; sastave, tekme, zajedničke doživljaje. Priču kako smo ime dobili sam hiljadu puta čuo...
Sve je sudbina.
_C; Da.
Oba duboki uzdahnuše i nadlanicom obrisaše suzne oči. "Crni" Meša podiže bocu visoko; Živio. Čika Emir, jedan od nas. A onda glasno poče pjesmu;
Zbog tebe sam rođen i za tebe navijam...
Zajedno;
Godine života tebi da sam, o tebe volim tebi pjevam...
Počeli su naglašavati muziku i njihov euforični momenta odavanja počasti prekinu "pitarov" glas;
_Halo Štrumpfovi, nije vam ovo "golubarnik", tiše malo.
_Čuj Tanovog podstanara..
Smijeh uz glasnu pjesmu do kraja. Kako su godinama pjevali, bezbroj puta prije.

Okrenuše se veselijim temama, udariše po "mrskom" neprijatelju.
_Nisu ovako glasni bili kad im je Zuban zavukao u devetesetoj. Nigdje ih nije bilo mjesecima. Sjećaš se.
_C; Kako se neću osjećati. Ti za malo nisi pao sa ograde na "lavoru". Ja se sa onim drotom morao grliti, sjećam se gledam ga cijelo vrijeme, psuje, nervira se, oni pritislii ne daju disat. Kad smo go dali u onom metežu ja skačem kad on ispred mene. Zagrli me ko da sam mu sin, ja mu šapku uzeo, kaže; uzmi slobodno, nek imaš uspomenu.
_Jest jest, kasnije nam tvoj Emir palio šljage da priznamo odakle nam, konto da smo belaj pravili.

Njihova lica su svakim svojim djelićem blistala dok su dijelili uspomenu, priču ispričanu ko zna koliko puta a svaki put kao da je prvi. Iza nje je išla druga, treća, peta, deseta, jedna iza druge tek ponekad prekinute glasnim smijehom ili odlaskom u toalet. Vrijeme za njih kao da je stalo, dva druga nakon godina razdvojenosti ponovo skupa, dva a kao da su jedan, po sudbini, rođenju, imenu, klubu, djetinjstvu.
Nisu ni primijetili da je svanulo, "pitar" se popeo na sprat pa više molećivo reče;
_Raja, ne gumo više svega mi. Moram još danas malog čuvati, najebo sam ko žuti. Ne bi ovako ostao ni da titulu slavimo...
Meša mladoženja se trznu;
_Vjenčanje. Odrače me Alma, neće me četa manijaka spasiti. Hajde lagano da krenemo.
_C; Hajde, papučo.
Opet smijeh i sva trojica se na tren pozabaviše svojim bračnim životom, šaleći se i "žaleći".
_C; Nego, saberi nam i samo ja plaćam.
_P; To kada kod tvog druga pitra odete, Meša platio još juče.
_C; Znao sam, ali eto da pokušam bar. Nije mu prvi put. Evo i za tebe bakšiš, da počasti malca, valjda ga na plavo okrene.
_P; Gluho bilo, nema tih para. Znaš kako to već ide, od malena za sva vremena.

A znali su. Niko kao njih dvojica.
Pozdraviše se još jednom i izađoše u hladno maglovito jutro a oštri, hladni zrak ih je u trenu otrijeznio. "Crni " Meša reče;
_Slušaj levatu, imam nešto da ti kažem.
_Reci
_C; Stara mi tvoja javila da se ženiš ima deset dana.
_A daj. Ja šmekera a fino sam im rekao iznenađenje.
_C; A nije namjerno, izletilo joj. Znaš da je ja često zovem pa ponijelo ženu. I bila ti Alma tu, malo sam i sa njom pričao. Kao što si i rekao, raja prava, Željovac.
Nego, pazi sada. Imamo i mi jedno iznenađenje.
Sutra. Na poluvremenu. Doći će matičar, zvanice, kuma, Manijaci, ko već sve treba. Pa ćete na centru potpisat. A kao mali svadbeni dar, uzeo sam nam onih pet desetogodišnjih za istok. Za dva Emira, Za dvojicu Meša i za Almu. Samo nećemo to govoriti, ne mora niko znati da ne ispadne qurčimo se, znaš da raja to ne voli

Gledao je u druga, brata, gledao mu u facu koja je izgledala kao karikatura, malo od alkohola i umora, malo od šoka zbog najnovijih vijesti. Nešto je pokušao reći ali nije uspio oa je to još dodatno pojačalo ionako komičnu sliku.

_C; Hajde bekane, šta si zinuo, jesmo braća il' nismo. Ti šatro meni spremio iznenađenje.

Jedan Meša priđe drugome, baci ruku i zagrli druga, brata te pođoše laganim korakom. Par koraka kasnije tišinu Sarajevskog jutra prekinu njihova pjesma dok su ih ljudi koji užurbano koračaju u susret svojim obavezama u čudu gledali...;

A onda Željin, stadion gledam
Vidim ponos svoj
Život ću dati, al' tebe ne dam
Jer ti si život moj
....

Neadertalac me zamolio da objavim njegovu pricu ovdje ,poucna je i nadam se da nije frka.....SVI NA GRBAVICU !!!

A bjezi suze mi krenuse dok sam pročitao. Kakav tekst kapa do poda.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Bravo neandertalac!!!

Sutra nakon utakmice odmah stavljamo glasanje kome da se uruci ulaznica. Do sada imamo:

- SOS Selo
- Đildina porodica

Dajte neki prijedlog, pa ce biti uvrsten sutra.

storm_raider je napisao/la:Sutra nakon utakmice odmah stavljamo glasanje kome da se uruci ulaznica. Do sada imamo:

- SOS Selo
- Đildina porodica

Dajte neki prijedlog, pa ce biti uvrsten sutra.

Fata?

Morzhy je napisao/la:

storm_raider je napisao/la:Sutra nakon utakmice odmah stavljamo glasanje kome da se uruci ulaznica. Do sada imamo:

- SOS Selo
- Đildina porodica

Dajte neki prijedlog, pa ce biti uvrsten sutra.

Fata?

Napisite prijedloge, moderacija ce ih sabrati, provjeriti i sutra nakon utakmice staviti svima na glasanje. Ponosan sam na sve vas i hvala @piletu na ovoj ideji.

Ovo je lista do sada.

1-Pile87
2-Minjore
3-Asharak,Morzhy
4-Bistrikboy
5.-Vrbanjusa
6.-Cipiripi
7.-Delinjo
8.-Jovanmaksimovic
9.-Boccaccio
10.-DANAN
11.-MamaSmurf
12.-Gavran
13.-Za zivot cijeli
14.-11plavih'92
15.-Rodom s mejtaša
16.-Mavi
17.-Neandertalac
18.-cikazubo/ 1950
19.-Struja
20.-Reks1
21.- Melco
22. storm_raider
23.-EdisMulalic
24.-1950
25.-M1rek11

Nekadašnji fudbaler Željezničara stigao je i kupiti desetogodišnju ulaznicu za istočnu tribinu stadiona Grbavica.

- Uvijek sam tu da pomognem u klubu u kojem sam proveo radosne trenutke. I kao mali, sa sedam, osam godina dolazio sam na "jug" i navijao za Želju. Drago mi je kada sam vidio da su stigli "bageri" na Grbavicu, te se nadam da se projekt neće zaustaviti samo na istočnoj tribini - kaže za kraj razgovora Višća.

- See more at: http://avaz.ba/clanak/265233/visca-za-a ... WkxEv.dpuf" target="_blank

Svani suboto više.. kad skontam da nakon ove utakmice ide ona duga pauza.. huh. Sutra i staro i mlado, svi uz našeg Želju!

Ako može 10, treba im dati 10 golova.

Staro,mlado svako zeli s tobom slavu da podijeli!
Braco sutra ce da se ori, nemojte zanijemit gledajuci previse u Jug Dajte i vi podrske sa sjevera
@neandertalac bravo majstore.Bravo!

Hurmasica je napisao/la:Svani suboto više.. kad skontam da nakon ove utakmice ide ona duga pauza.. huh. Sutra i staro i mlado, svi uz našeg Želju!

Nek je pauza potrebna nam je iz više razloga.
Da Salko ima mir i vrijeme da uigra ekipu.
Da se skine malo pritisak sa ekipe.
Da se u potpunosti koncentriramo na izvođaca radova jer smo mi nadzorni organ.
Da se u miru odradi skupština kluba u januaru.
Da dušmani pojedu đigericu od muke jer je u Dolini idila
A na proljece JURIŠŠŠŠŠ NA DUPLU

Minjore je napisao/la:

reks1 je napisao/la:
Ima.Poslao sam na pp,ali evo i ovako .tu sam i rado cu ucestvovati.Samo recite kad i kako.

slao sam ti poruke ali ocigledno ti nisu dosle...

sve ok.bitno je da se pomogne Zelji!

Izostanci kod NK Čelika:

Dino Hasanović - 13 nastupa - 996 minuta - prosječno 76 minuta po meču
Goran Popović - 15 nastupa - 1179 minuta - prosječno 78 minuta po meču
Anes Duraković - 7 nastupa - 457 minuta - prosječno 65 minuta po meču
Safet Šivšić - 13 nastupa - 1054 minuta - prosječno 81 minut po meču
Emir Jusić - 10 nastupa - 900 minuta - svih 10 mečeva odigrao po 90 minuta
Haris Hećo - 14 nastupa - 1130 minuta - prosječno 80 minuta po meču
Fenan Salčinović - 11 nastupa - 852 minuta - prosječno 77 minuta po meču


Vjerovatni sastav:

Ružić - 11 nastupa - 990 minuta - sve minute odigrao - Primio 18 golova
Pliska - 11 nastupa - 685 minuta - prosječno 62 minuta - 1 gol 2 asistencije
Jurković - 2 nastupa - 91 minut - prosječno 45 minuta - bez učinka
Marković - 14 nastupa - 1260 minuta - sve minute - 1 gol
M. Popovic - 16 nastupa - 1321 minuta - 82 minuta po mecu - 2 gola ( oba iz penala )
Pezer - 14 nastupa - 1189 minuta - 84 minuta prosječno - 1 gol
Hrkač - 15 nastupa - 1119 minuta - 74 minuta po meču - bez učinka
Duvnjak - 3 meča - 31 minut - prosječno 10 minuta - 1 asistencija
Huseinspahic - 6 nastupa - 242 minuta - 40 minuta prosječno - bez učinka
Brković - 17 nastupa - 1257 minuta - prosječno 73 minuta - 3 gola
Smriko - 17 nastupa - 688 minuta - prosječno 40 minuta - 3 gola


Svi koji su dali golove su u sastavu

Nece biti nimalo lahko. Protivnici su ih uglavnom lomili u zadnja pola sata jer su fizicki lose pripremljeni. Rano dati gol ili dva i rahat privest kraju.