sub feb 28, 2026 6:46 pm
Mnogi me često pitaju u kolikoj mjeri gledaoci svojim reakcijama mogu utjecati na igrače, na tok utakmice i njen krajnji ishod.
Igrajući već dugo godina, pomalo sam već očvrsnuo na sve vanjske utjecaje, pa i na reagiranje gledalaca. Dok sam bio mlađi igrač početnik, uzbuđivala me je svaka reakcija iz gledališta, pozitivna ili negativna. Međutim, bilo bi idealno kad bi svaki igrač bio "gluh i nijem" na sve što se događa u gledalištu, jer bi mu tako bilo svejedno igra li kod kuće ili u gostima.
Činjenica je, ipak, da je lakše igrati kad te publika ponese svojim bodrenjem. Međutim, ne ide uvijek kako bismo željeli i nakon nekoliko pogrešnih poteza do ušiju dopru zvižduci i ostali znaci negodovanja.
Na mladog neiskusnog fudbalera, pogotovo na onog koji ima slabije živce, to djeluje negativno, naprosto osjeti nemoć u nogama.
U takvim slučajevima mi igrači više volimo da navijači šute, nego da nas na taj način "bodre". A upravo onda kada ne ide, kada se griješi, ili kad protivnik vodi – najpotrebnija nam je podrška iz gledališta. Međutim, kao po pravilu, navijači tada najviše protestiraju, a mlađi igrači se izgube i ne znaju što bi s loptom.”-Ivica Osim
Samo 5% i ni stolice više!!!!