evo jednog posta sa društvene mreže o našem Švabi:

U prošlom životu, kada sam radio kao novinar BHT1, snimao sam intervju sa Ivicom Osimom. Za mene nije bilo važnijeg sugovornika i veće odgovornosti od toga da taj intervju napravim na pravi način. Emisija se zvala Lifestyle a njegov životni stil, njegova životna filozofija i fudbal su bili putokaz generacijama koje su život gledale malo šire, kosmopolitskije ali bez imalo pretencioznosti i foliranja.
Ali sve je bilo na brzaka i nesavršeno te večeri…s te neke tehničke strane. Imali smo neko improvizirano svjetlo, gužvu u Evropi gdje smo to snimali, kameru iz ruke i tanak ton…i njega koji je savršeno strpljiv i šarmantan. A tek je došao u Sarajevo, mislim da mu je to bio prvi intervju nakon moždanog. On je meni pomagao da napravimo dobru priču, priču o djetinjstvu sa kockicom čokolade „ako se zasluži“ i priču o tome kako „ne smije niti jedna ulica da ti je uska“ ma koliko velik mislio da jesi. Nismo snimili ni neutralne kadrove, mučili smo se u montaži da „pokrijemo“ neke stvari ali smo snimili – emociju. Ali nije li to i najvažnije.
Zato nije potrebna šminka niti se to može odglumiti, zbog toga jeste pravi laf koji zaslužuje respekt svih koji su ga poznavali.
Švabo na Grbavici, Štraus širom Jugoslavije, Sensei u Japanu, Kajzer u Austriji…veliki učitelj života i kako biti čovjek.
Odlazi Ivica Osim i sa njim dio svih nas kojima su on i njegova filozofija bili važni.

Kada bi sport i život (pa i biznis) i ova naša zemlja bili kako ih je on živio i učio... Nikome ne bi bilo malo i usko, naučili bi smo odigrati dupli pas i ne bi se gledalo ko je zabio go…igra ja važna.
Živio Švabo!

TOJEMOJTIM je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 1:00 pm

evo jednog posta sa društvene mreže o našem Švabi:

U prošlom životu, kada sam radio kao novinar BHT1, snimao sam intervju sa Ivicom Osimom. Za mene nije bilo važnijeg sugovornika i veće odgovornosti od toga da taj intervju napravim na pravi način. Emisija se zvala Lifestyle a njegov životni stil, njegova životna filozofija i fudbal su bili putokaz generacijama koje su život gledale malo šire, kosmopolitskije ali bez imalo pretencioznosti i foliranja.
Ali sve je bilo na brzaka i nesavršeno te večeri…s te neke tehničke strane. Imali smo neko improvizirano svjetlo, gužvu u Evropi gdje smo to snimali, kameru iz ruke i tanak ton…i njega koji je savršeno strpljiv i šarmantan. A tek je došao u Sarajevo, mislim da mu je to bio prvi intervju nakon moždanog. On je meni pomagao da napravimo dobru priču, priču o djetinjstvu sa kockicom čokolade „ako se zasluži“ i priču o tome kako „ne smije niti jedna ulica da ti je uska“ ma koliko velik mislio da jesi. Nismo snimili ni neutralne kadrove, mučili smo se u montaži da „pokrijemo“ neke stvari ali smo snimili – emociju. Ali nije li to i najvažnije.
Zato nije potrebna šminka niti se to može odglumiti, zbog toga jeste pravi laf koji zaslužuje respekt svih koji su ga poznavali.
Švabo na Grbavici, Štraus širom Jugoslavije, Sensei u Japanu, Kajzer u Austriji…veliki učitelj života i kako biti čovjek.
Odlazi Ivica Osim i sa njim dio svih nas kojima su on i njegova filozofija bili važni.

Kada bi sport i život (pa i biznis) i ova naša zemlja bili kako ih je on živio i učio... Nikome ne bi bilo malo i usko, naučili bi smo odigrati dupli pas i ne bi se gledalo ko je zabio go…igra ja važna.
Živio Švabo!

https://balkans.aljazeera.net/live

Live, pričaju o Švabi, odnosno dokumentarni film!

storm_raider je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 7:05 am

Imam knjigu "Djetinjstvo u ratu", ucestvovao sam u njoj i ovaj predgovor sam procitao 100 puta do sada, znam ga napamet. Sa Ivicom je otisao i dio Zelje.

Koliko čovjek mora biti ponosan na jednu personu kakva je bio naš Ivica. Nemoguće je opisati riječima sve to, nemoguće je opisati i objasniti onima koji nisu povezani sa Željom, šta je to Željo.
Željo je sve ono što bi trebao svako da bude. Željo je i Dragan, i Branislav, i Mirsad, i Refik, i Vlado, i Edin, i Haris, i Zoran, i Nikola... ŽELJO JE IVICA, IVAN OSIM.
Da smo Bogdom svi takvi, da ne gledamo ko se kako zove, kako se Bogu moli i koliko u džepu ima. Već da se gleda kakav je ko čovjek, ko što se uvijek gledalo u Šeheru, u Bosni.
Hvala ti još jednom Švabo, lahka ti zemlja.
BŠMO svima koji slave danas

Dokaz koliko su ga ljudi cjenili

Svi ga cijenili osim pojedinih bh žohara.
Pokoj ti duši legendo!

Bajram Šerif Mubarek Olsun svima koji slave prije svega ..
Veliki pozdrav, tek se registrovah, ovo je moj prvi post, već neko vrijeme čitam/pratim forum i sve se kanim da se registrujem (sve danas ću, sutra ću ), evo napokon se nakanih (malo "poguran" jučerašnjom tragedijom nažalost), nadam se da sam dobrodošao.
Ivice, legendo naša, počivaj u miru i neka ti je lahka zemlja Bosanska, zaboravljen biti nećeš.
Neko ranije napisa da je osjećaj kao da si izgubio člana porodice, tačno tako !
Imam osjećaj da je umro/nestao jedan dio Želje ..

Maestro je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 4:26 pm

Bajram Šerif Mubarek Olsun svima koji slave prije svega ..
Veliki pozdrav, tek se registrovah, ovo je moj prvi post, već neko vrijeme čitam/pratim forum i sve se kanim da se registrujem (sve danas ću, sutra ću ), evo napokon se nakanih (malo "poguran" jučerašnjom tragedijom nažalost), nadam se da sam dobrodošao.
Ivice, legendo naša, počivaj u miru i neka ti je lahka zemlja Bosanska, zaboravljen biti nećeš.
Neko ranije napisa da je osjećaj kao da si izgubio člana porodice, tačno tako !
Imam osjećaj da je umro/nestao jedan dio Želje ..

Dobrodosao!

Partizan, Sturm, Panata i Zeljo. Na Grbavici ovo ljeto. Bilo bi lijepo, mislim da nije ni nemoguce u cast najvecem

Godinama unazad, kad god sam procitao neku vijest vezanu za Ivicu, pomislio sam šta kada dođe dan rastanka, koliko je to blizu, šta onda? I svaki put mi se jedna misao vrtila po glavi, ali je nikad nisam izustio, dok je neko drugi ovdje nije napisao. Ako bi se naš Željo mogao prebaciti u ljudski oblik, Željo bi bio Ivica Osim.Sva njegova pamet, filozofija, život, stavovi, karakter, ma sve.. Izgubili smo naš klub u ljudskom obliku, praznina je ogromna, ali klub je tu, mi smo tu i dok je nas i Želje, živjet će i Ivica, a na nama je da očuvamo pamćenje na njega, da njegujemo kulturu sjećanja i da mu se bar sada, posthumno, odužimo koliko god mognemo, kroz aktivnosti kluba, navijača, svako od nas lično...

Nažalost, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga, posljednjih 10-15 godina Ivice je bilo premalo u Želji, blizu Želje, blizu Grbavice. Želje je bilo u njemu sigurno, ali i ta bolest, odsutnost, a i to što nismo uspjeli napraviti situaciju u kojoj bi se i njegova blizina mogla bolje iskoristiti, sve je uticalo da smo ostali uskraćeni za njegov veći uticaj na generacije novih igrača, novih navijača... Sve nas je Ivica mogao podučavati o Želji, učiniti da ga za nijansu više volimo, pratimo.. ali avaj.

O Ivici ne smijemo prestati pričati, nikad.

Ivica=Željo, Željo=Ivica.

Uvijek čitam Almedinove tekstove i najave na 1921.ba i svaki put sa zadovoljstvom to uradim, jer ih radi odlično. Ali ovaj tekst, bukvalno nemam riječi. Ne znam šta bih rekao a da kaže ono što zapravo mislim. Svaka čast!

Nešto kontam, evo u ova 24 sata koliko je samo tekstova i nečijih anegdota napisano o Ivici, plus sve one prije koje znamo ili smo negdje pročitali. Kad bi samo sve one, bez nekog posebnog reda, bile poredane u jednu knjigu, tu bi se jednostavno pokazalo kakva je veličina naš Švabo.

Bozidar Radosevic je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 5:04 pm

Partizan, Sturm, Panata i Zeljo. Na Grbavici ovo ljeto. Bilo bi lijepo, mislim da nije ni nemoguce u cast najvecem

Ne samo ovo ljeto, to mora biti tradicija, a najmanje što možemo je kontaktirati Šturm i dogovoriti utakmice svake godine na godišnjicu....

Samo da mi dignemo klub na taj nivo da nam nije svaki mjesec borba za prezivljavanje. Cim bi se dohavizali, imali bi snage da se uhvatimo u koštac sa organizacijom takvih utakmica, turnira, itd. Švabo to zasluzuje, ali kad pravimo, da to bude na nivou.

Veteran1965 je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 7:42 pm

Bozidar Radosevic je napisao/la: ↑

pon maj 02, 2022 5:04 pm

Partizan, Sturm, Panata i Zeljo. Na Grbavici ovo ljeto. Bilo bi lijepo, mislim da nije ni nemoguce u cast najvecem

Ne samo ovo ljeto, to mora biti tradicija, a najmanje što možemo je kontaktirati Šturm i dogovoriti utakmice svake godine na godišnjicu....

Isto sam pomislio.
Turnir, memorijal sta god svake godine posvecen Ivici Osimu Svabi

Ramazanski ritam (ne)spavanja se nastavio. Ponovo sam ustao dok je u kući bila tišina. I zatim se zarovio u temu kojom ću se sigurno baviti.
Čovjeku - Ivici Osimu.
Pokupio sam sve članke na japanskom jeziku. Fascinantna mi je kvaliteta prevoda na engleski jezik preko Google Translate, da tekstove na kanjiju pretvori u pitku i razumljivu materiju.
Hvala gosp. Zen Chida koji je bio Švabin prevodilac tokom japanske epizode, koji vrijedno skuplja i objavljuje medijske objave posljednjih dana.

"Kako se teta Asima drži?", pitao sam Amara.
"Brat i sestra su s njom."

I to je najvažnije. Da izdrži, žena koja je životnu misiju podredila svom suprugu. Njegova supruga, menadžer i životni pratilac.
O tome se malo piše, o uticaju žena u Švabinom životu. O pokojnoj teta Gordani, Ivicinoj sestri skoro ništa ne znamo. Ako pogledate spisak dobitnika Šestoaprilske, na njemu nećete naći Karolinu Osim, Ivicinu majku. Bude li dokazano da je dobila Nagradu (u što ne sumnjam), biće to rijetka porodična nagrada i možda jedina majka-sin. Ivica je svoju dobio 1990.

"Ivica Osim je ugradio kamen temeljac u japanski obrazovni sistem!", napisao je jedan od japanskih medija.
I zato sam protiv ulice ili naziva stadiona u njegovo ime. Mi volimo brze rezultate. Kao damo ulicu, i šta hoćeš više? Odali smo poštu!
Hajde da nešto naučimo!

No, za početak, da nam Austrija pošalje Švabino tijelo. Ne bi bilo OK, osjećaj bi bio kao da je oteta originalna Povelja Kulina bana, daleko negdje u Rusiji.

Na kraju, mi gubitak najviše osjećamo kada neko umre. Tad iskazujemo i najveće poštovanje. Tu smo majstori svjetskog glasa.

I da zagrmimo jakim aplauzom, posljednje istrčavanje sarajevskog klinca.
I dok u nama srce bije, da slavimo.
I da ne izdamo.

Švabina porodična kuća se nalazila na mjestu zgrade u kojoj se nalaze Dr. Techno, Adriatic i vrtić Bombon u ul. Azize Šaćirbegović.
Riječ je o radničkom naselju željezničkih radnika uposlenih u Vasi Miskinu.
Obzirom da je otac Mihajlo radio težak i nedovoljno plaćen posao, majka Karolina je ostvarivala dodatna primanja kao švalja.
Kako je i sam kazao, njega je odgojila ulica.
No, tadašnja ulična škola nema ništa zajedničko sa današnjim terminom.
Kvart i mahala su bili osnovna društvena ćelija. Niko nije imao mnogo, ali niko nije bio ni gladan.
Kao što je Osim spomenuo Marku Tomasu, ako bi stigao ćumur, igra bi prestajala i djeca bi pomagala odraslima u istovaru, ma koliko to teško bilo. Slijed viška i ostatka išao je onoj porodici koja je imala najmanje.
Djeca nisu bila ni ostavljena, ni zapuštena. Jednu školsku knjigu dijelilo je njih 6-7, zadaće su se zajednički radile, a neka natjecanja poput poznavanja gradova i zemalja su bila stvar prestiža.

Ponikao u takvom okruženju Ivica je vrhunski šahista, student PMF koji je u roku položio sve ispite prve godine.
I fudbalska zvijezda u nastajanju.

Sve to u naselju kantičara, radnika VMC koji su slijed obroka donosili porodici, nakon rata u sve popularnijim jeftinim i praktičnim plastičnim kanticama, što je bio predmet poruge bogatijeg dijela grada.

Budimo ponosni kantičari. Vratimo djecu ulici. I natjecanjima.

Paradox života, oni koji su najmanje imali odgojili su najbolju djecu. Pod najbolju mislim i na ljudskost i na obrazovanje. Naravno ima izuzetaka i u jednom u drugom smjeru, ali tako nekako dođe.
Možda i najbolji dokaz što smo danas gdje jesmo. Furamo se da smo elita, ofirno nam mnogo toga a ustvari (sportski) zadnja rupa na mapi europe. I ne samo sportski na žalost.
Nema te "poniznosti" koju je imao naš Švabo. Danas djeca koja i ne zaigraju u prvom timu Želje, već se vide u "Realu iz Madrida" i okrenuli bi leđa klubu na prvu ponudu.

Svabina zivotna filozofija mi je pomogla u jednoj jako bitnoj situaciji u zivotu. Uvijek je nekako uspjevao da pridobije srca i onih najljucih neprijatelja i da ih razoruza svojim jednostavnim, narodskim, insanskim pristupom. U ovom vaktu gdje se oko Zeljeznicara lome mnoga kola, a vozaci bjeze glavom bez obzira, mozemo jako mnogo da naucimo od naseg Svabe i da pruzimo jedni drugima dlanove. Zeljeznicar je Ivica Osim, a Ivica Osim je Zeljeznicar. Gospodin, mangup, sanjar, uvijek na zemlji, nesavrsen, a svjestan toga uvijek, perfekcionista, blag. Jednom rjiecju - covjek! Hvala ti na svemu, cast mi je.