čet jan 22, 2026 9:45 pm
Pokusati cu sumirati ono sto nas ceka u buducnosti.
Model koji je potpisan je onaj koji Zeljeznicar pretvara u stabilan, investitorski upravljan Klub sa jasno definisanom hijerarhijom moci, sto kratkorocno i srednjorocno moze donijeti finansijsku sigurnost, red i kontinuitet, ali dugorocno znacajno smanjuje stvarnu autonomiju Kluba i njegovu sposobnost da samostalno mijenja kurs.
Najveci rizici za Zelju su koncentracija gotovo potpune kontrole u rukama jednog strateskog partnera, mogucnost da u slucaju raskida ugovora Klub upadne u institucionalnu blokadu gdje je prioritet servisiranje duga a ne sportski interes, te trajno udaljavanje clanstva i navijaca od osjecaja da Klub pripada njima sto kao rezultat moze proizvesti duboku reputacijsku i identitetsku krizu. Najproblematicnija tacka nije svakodnevno upravljanje, vec exit scenario: ako partner ode ili dodje do spora, Klub je pravno dizajniran tako da prvo stiti potrazivanje partnera, a tek onda sportski i identitetski interes.
Ono sto je dobro za Zelju je sto se ovim modelom prakticno eliminise hronicna nestabilnost i improvizacija, dakle uvodi se profesionalno upravljanje, jasna odgovornost i mogucnost dugorocnog planiranja infrastrukture, finansija i sportskog razvoja, sto je nesto sto nama objektivno godinama nedostaje. Ako je alternativa bila finansijski kolaps (u sto nisam siguran), dugovi, blokade i stalni ratovi unutar Klub, onda je ovo racionalno rjesenje.
Cernica, Imsirovic, Kruzik i tako dalje, sve sarena imena. Ukoliko se bude radilo za interes Zeljeznicara onda cemo biti u redu, ukoliko se ne bude tako radilo, onda cemo izgubiti sve. Prvo imovinu, posljednje identitet.
Mi smo Zeljini, Zeljo je nas!