pon nov 12, 2018 10:26 am
Evo maila iz maja 2016. pisan je u kontekstu tadašnjih igara i rezultata. Poslan dan nakon poraza od Čelika u Zenici od 1-0, 3 dana nakon toga smo remijem sa Rudar Prijedorom 1-1 (ritam srijeda subota je i tada uzeo danak) ostali bez Evrope.
Napomena, nisam nikakav fudbalski trener niti profesor fizičkog, fudbal igrao sa rajom iz mahale i škole do 19. godine života, a poslije toga vrlo rijetko po terminima.
Možda se i neko neće složiti, ali to je ono što sam u tom momentu ja vidio. Od tada su se samo 2 stvari popravile: ponašanja prema protivnickim igracima i sudijama te se pravi manje glupih faulova. Ostalo se po meni nije popravilo . Ide mail:
Vezano za igre FK Zeljeznicar u zadnje dvije takmičarske sezone mogu se postaviti sljedeća pitanja te dati određeni komentari, sugestije i prijedlozi
1. Štopanja i dodavanja lopte
Vrlo je vjerovatno da igrači na treningu uopšte ne vježbaju ova dva osnovna elementa fudbalske igre (koja u mladosti očito nisu dobro naučili). Odgovorno tvrdim sljedeće za naše igrače:
- procenat uspješnosti-tačnosti iole težih štopanja lopte (brži/jači pas s odskakanjem lopte) i dodavanja lopte (dodavanje igraču u trku na udaljenosti većoj od 8 m uz blizinu protivnika koji ometa pas) je ispod 20%.
- uspješno zaustavljanje lopte uz pravi for (for nakon kojeg se može šutirati ili kvalitetno dodati) igrača koji je u bržem trku je misaona imenica za naše igrače
- dodavanje iz prve (koje se pokušava i često kad ne to nije neophodno) prođe maks. 1 od 4 pokušja
Postavlja se pitanje da li je iko uočio ove nedostatke i da li se radi na otklanjanju na način da se sedmično odrade 2-3 individualna treninga na ovu temu dok se ovo ne poboljša
Također, predlažem da se uvede kažnjavanje 10-50 KM za svako pogrešno štopanje ili dodavanje na utakmici u odnosu na nivo koji se očekuje od profesionalnog fudbalera. Onda će poslje par kazni igrači sami htjeti ostajati duže na treningu i to vježbati, te će se mlao više koncetrisati na utakmici
Na ovo bih dodao da preko 80% naših igrača sa slabijom (drugom) nogom ne zna izvesti nikakvo složenije dodavanje ili štopanje, a o šutu ili centaršutu da i ne govorimo. I ovo se može popraviti dodatnim indvidualnim treninzima, koji ne bi bilo fizički zahtjevni za igrače i ne bi generisali umor.
2. Napad na postavljenu odbranu protivnika
Ni u jednoj od 12 utakmica u drugoj polusezoni nismo stvorili više od 2 (polu)šanse na postavljenu odbranu protivnika (dovoljno je pogledati preglede na Željo TV). Nekih 80% naših šansi i golova je dato iz prekida ili iz protivničkih grešaka uz brzu tranziciju.
Postavlja se pitanje da li se na treninzima uopće vježbaju napadi-akcije na postavljenu odbranu protivnika. Ono što se vidi na utakmica je da je glavna opcija duga lopta na Lendrića koja se odigrava čak i kad je prosjek protivničke odbrane 190 cm. Nekad se odigra i duga lopta na krilo, ali u 95% slučajeva taj napad propadne u začetku (lopta završi u autu).
Ono što je glavna odlika naše igre na postavljenu odbranu je tzv. „alibi“ igra po sljedećem principu
„Da ja (igrač) ne bi šta zajeb'o (pa da me poslije ne ruže), ja ću da loptu dodam unazad ili prvom do sebe, a baš me briga što tako nikad ništa nećemo postići u napadu“
Rizik u igri se veoma rijetko preuzima, kao da su protivnici neka ekstra jake kontraške ekipe, a takvih kod nas u realnosti nema. Smatram da bi se i bekovi nekad trebali zabadati u protuvnički blok i kroz sredinu djelovati iz drugog plana. Ni stoperima ne bi bilo loše da krenu hrabrije naprijed te podjele neki smislen pas. Uočljivo je da većina igrača u toku akcije stojeći „gleda utakmicu“ umjesto da se otkriva, preuzima odgovornosti i pomaže saigračima u ofanzivnoj fazi igre.
3. Korištenje bočnih-krilnih igrača
Imamo 2 prilično brza i prodorna bočna igrača (M. Stevanović, Memija) koja se (iz meni nepoznatih razloga) pri našem napadu ne udaljavaju od bočne crte više od 5-7 metara. Time oni smanjuju i manevarski prostor bekovima, a što u praksi uništi veliki broj napada na postavljenu odbranu protivnika. Također, nisam primjetio da ova dva igrača zamjene stranu u toku utakmice, a što bi preporučio da se pokuša.
Postavlja se pitanje: zašto se u akcijama na postavljenu odbranu protivnika bočni igrači ne kreću prema središnoj osi terena (okvirno prema polukrugu na rubu protivničkog 16-erca) gdje bi se uz tačan pas i kvalitetan prijem lopte i for (vidjeti gornju tačku 1) moglo izroditi nešto opasno (šut, dribling pa šut, podvaljivanje, faul u zoni šuta i sl.)
Da li je iko u stručnom štabu skužio na koji način Barcelona i Bayern (dvije najbolje ofanzivne ekipe u Evropi) dolaze do najviše (polu)šansi na svojim utakmicama (gdje u pravilu igraju protiv bunkeraških ekipa).
Naravno mi nemamo igrače ko Barca i Bayern, ali ni protivničke odbrane u našoj ligi nisu baš nivo Primere ili Bundeslige. Ja bi bio zadovoljan da mi opucamo u okvir gola ili stvorimo (polu)šansi 30-40% koliko prosječno u svojim ligama imaju Barca i Bayern.
4. Izvođenje auta na protivničkoj polovini terena
Pažljivim gledanjem utakmica našeg Kluba može se uočiti da nakon bar 80% naših auta izvedenih na protivničkoj polovini lopta u roku 4-7 sekundi završi u posjedu protivnika bez da se išta konkretno uradi.
Postavlja se pitanje: da li se na treninzima ovo uopšte vježba te da li postoji ijedna razrađena i dogovorena akcija-shema-trik-varijanta kod izvođenja auta ili je sve prepušteno improvizaciji i imaginaciji naših igrača
U zadnjih 5 godina u našem Klubu nije izveden Rory Delap aut u zoni 20 m od kornera iako bi to itekako imalo smisla na našim terenima (koji su često i uži u odnosu na uobičajene dimenzije), a i stanje travnjaka je često tako da je bolje pokušavati visokim loptama.
5. Nepotrebni faulovi na našoj polovini
Oba prva gola u kup utakmicama sa Slobodom pala su nakon totalno nepotrebno skrivljenih prekršaja na našoj polovini. Pojedinim našim igračima (Kosorić, Stanić) je „duša“ faulirati igrača koji prima loptu leđima ili bokom okrenut našem golu (često i udaljavajući se od istog) i udaljen 20-45 m od gola. Ponekad budu i prestrogo svirani, ali treba se prilagoditi kriteriju sudija. Da sam ja trener meni bi svaki takav nepotreban faul bio automatski kažnjen sa nekih 50 KM (a može i više). Ako se iz tog faula izrodi šansa ili gol protivnika onda bi se to množilo sa 2 odnosno 3. Jedan takav faul nas je prošle euro sezone koštao par desetina hiljada eura (vidjeti faul prije gola Metalurga za 2-2 na Koševu). Odgovorno tvrdim da u PL BIH ne postoji igrač kojeg je taktički opravdano i logično faulirati sa leđa kad je okrenut leđima golu. Tako opasan igrač ne bi igrao u našoj ligi. tj. kad bi se i našao takav brzo bi se prodao u neki ino klub. Uočljivo je da većina igrača odbranu igra „na petama“ što je pogubno u svakom sportu. Bezbrojni su slučajevi „ispadanja“ u odbrani zbog takvog načina postavljanja odnosno neškolskog odbrambenog garda. I ovo se da ispraviti treninzima (stepovanje, kratki eksplozivni sprintevi i iskakanja prema naprijed i sl), ali nisam siguran da je ovo uopšte uočeno, a kamoli da se radi na korekciji ove mane.
6. Brzo izvođenje faulova na protivničkoj polovini
U ovoj polusezoni smo ozbiljnim ekipama (Široki liga, Sloboda kup) dali 2 gola nakon brzo izvedenih faulova negdje blizu centra. Nažalost, to su bili i gotovo svi brzo izvedeni faulovi na tih 12 utakmica. Uobičajeno je da se kod nas faul izvodi uz višesekundno namještanje razmišljanje, predomišljanje i sl, nakon čega slijedi vrlo bezopasan i beskoristan pas unazad ili ustranu. A možda i igrači osjećaju da nisu dovoljno fizički spremni pa im dobro dođe par sekundi predaha od „jakog“ premjerligaškog tempa
Postavlja se pitanje: da li je iko u stručnom štabu razmislio da se i na ovaj način ugrozi gol protivnika te dao odgovarajuće instrukcije igračima. Ima kod nas i fizičkih nepripremljenijih ekipa koje bi jači tempo igre slomio
7. Fizička sprema
Smatram da ekipa nije adekvatno fizički spremna za ozbiljan fudbal. Više je razloga
1. Visinske pripreme se rade u Međugorju na 200 m n/v (kad je CZ osvajala KEŠ pripremala se na Igmanu)
2. U reprezentativnim pauzama ne odlazi se 3-4 dana na mini visinske pripreme (Bjelašnica, Jahorina,...) što se nekad praktikovalo (vidjeti pod najbolja posljeratna sezona 2011/2012)
3. Očito se ne radi na brzini, brzinskoj izdržljivosti, okretnosti, a što rezultira slabom duel igrom, posebno na gostovanjima, te globalnim dojmom da je većina naših igrača spora za profesionalni fudbal
4. Pojedine greške i dekoncetracija u igri se mogu objasniti samo lošom fizičkom spremom (nedostatak kisika u plućima i mozgu)
Upitno je da li igrači sportski žive i hrane se te da li se dovoljno posvećeni onom šta rade i od čega žive.
8. Blokiranje šuta i centrašuta
Gol Čelika od jučer je eklatantan primjer da igrači ne znaju osnove logičnog blokiranja šuta i centrašuta, a to su
- noge i tijelo što bliže lopti (skraćuje se ugao u odnosu na gol ili ciljanog igrača)
- ne širiti noge više od obima lopte
- ne dizati noge previše od tla (pogledati koliko je naš stoper digao nogu u zrak kad je Fenan šutirao)
Ako kod snažnog udarca sa 15-25 m udaljenosti od gol linije lopta predje preko stopala podignutog 20 cm od tla (da lopta ne prođe ispod) i udaljenog do 150 cm od lopte, ona će sigurno otici preko gola (geometrijski dokazivo). Postavlja se pitanje da li je ovo ikada iko objasnio našim igračima (uključujući i mlađe kategorije).
9. Ponašanje prema sudijama i protivničkim igračima
Nevezano za ovo jučer u Zenici, apsolutno je neprihvatljivo ponašanje pojedinih igrača prema službenim licima i protivnickim igracima za vrijeme utakmica. Tu prednjače Kosorić (svako malo trčanje prema glavnom sudiji), Lendrić, S. Stevanović (čudi me da nekom već nije nogu slomio), Bogićević i Zahirović. Često i jedan drugom onako sočno opsuju. Doduše, i treneri se slično ponašaju pa su vjerovatno vidjeli-naučili od njih.
Ono što me fascinira kod naših aktuelnih trenera je da se 10-orostruko više nasekiraju zbog neke bezvezne sudijske procjene (a u 2/3 slučajeva sudije objektivno i budu u pravu) nego zbog početničkih grešaka naših igrača u igri. Može Bekrić izgubiti i 10 lopti za jednu utakmicu, može se igrač Želje obrukat, jer ne zna dodat ili uštopat najobičniju loptu, ali to našeg trenera daleko manje nasekira od nekog beznačajnog auta (je li lopta prošla cijelim obimom ili nije) ili faula (slobodno sudijsko uvjerenje).
10. Analiza vlastitih utakmica i protivničkih ekipa
Baš me zanima da li naš stručni štab naknadno odgleda snimke zadnje utakmice i identifikuje šta je valjalo,a šta nije valjalo pa to onda i pokaže igračima. Da li se zajednički pogleda meč sa igračima u trajanju od jedno 3 sata pa se uz zaustavljanje snimke pokaže šta nije dobro i kako bi zapravo trebalo. Ma šta im se ima pokazivat, oni ionako sve znaju o fudbalu.
Zanima me ima li Klub i nekog pouzdanog i ozbiljnog skauta koji prati utakmice skorašnjih rivala, uprati ključne stvari te dostavi iscrpan izvještaj stručnom štabu. Čisto sumnjam da je neko jučer išao gledati Slaviju u Lukavici. Što bi i išao: ne može nas Slavija ničim iznenaditi iako je novi trener i dosta novih igrača u odnosu na jesenas. Vidjet cemo u zadnjem kolu.
Rezime
Sigurno je da nije sve do trenera, kako ovog sadašnjeg tako i nekoliko ranijih. Kada se pogleda aktuelni igrački kadar vidi se da tu i nema igrača koji je u svojoj karijeri i u jednoj jačoj ligi od PL BIH ostavio ozbiljniji trag. Imamo i par mladih reprezentativaca, ali rezultati U-21 repke BiH govore prilično puno o njihovom kvalitetu. Veoma sam ubjeđen da 80% naših sadašnjih igrača ne posjeduje tzv. fudbalsku inteligenciju koju zahtjeva ozbiljni profesionalni fudbal. Ipak, siguran sam da se ozbiljnijim i stručnijim pristupom te sa većom posvećenosti trenera i igrača može iz ove ekipe izvući 20-30% više u odnosu na ono što se trenutno prikazuje. Da u fudbalu igraju samo želja i borbenost, vjerovatno bi Sjeverna Koreja i Japan bile veće fudbalske sile nego što to u realnosti jesu.
U suštini, u odnosu na ekipu iz prvog dijela sezone trenutna ekipa je
- imala malo više sreće (uzela više bodova nego je po igri i šansama zaslužila, tvrdim da nismo igrom zasluzili pobjede na Tusnju i Kosevu, a vjerovatno ni protiv Sirokog na Grbavici)
- imala malo veći postotak realizacije šansi
Tako se i skupilo nešto više bodova nego jesenas, ali ko se iole razumije u fudbal vidi da nema kvalitetne igre i da se to kad-tad moralo odraziti na rezultat. Uostalom (ako ćemo realno), mi nismo nadigrali ni Velež ni Drinu ni Travnik, tako da i nisam iznenađen neuspjesima protiv Slobode u kupu i jucerasnjim porazom u Zenici.
Ovo jučer me podsjetilo na tragikomične nastupe u Banja Luci, Prijedoru, Travniku i na Kosevu (protiv Olimpica) prošle jeseni.
Što se tiče Evrope, čak i ako konkurenti kiksaju ne vjerujem da možemo dobiti motivisanu Slaviju u Lukavici. A ako ne budemo imali šanse već vidim jedan kukavički nastup u toj utakmici i glatki poraz.
