Eto baš zanimljivo ispade, neobična sudbina, da Petrović dobije otkaz pred sami početak prvenstva i onda prvu zvaničnu utakmicu igra upravo protiv nas. Već sam u prethodnim navratima objasnio svoje mišljenje o Petroviću kod nas, sad bih samo da dodam da mu mi nismo ostali ništa dužni, osim korektnijeg rastanka. Imao je sve uslove da radi kako najbolje zna i može. Ponešto mu se sigurno nije moglo ostvariti što je zamišljao, ali imao je svu moguću i svu potrebnu podršku da uzme duplu krunu. Nažalost, ono kako je s njim lično završilo nije u redu, zgadili smo čovjeku pos'o. Nije ga trebalo ni ostavljati za ono za šta je ostao, a onda ga nije trebalo na onaj način ni otjerati. Ok, moglo bi se to opravdati time da smo za neko veće kolektivno dobro odlučili žrtvovati korektnost prema jednom čovjeku, ali se to ipak, mislim, trebalo i moglo drugačije uraditi. Trenutno sa Adžemom sve izgleda i bolje nego što se moglo realno očekivati, tako da se s ove distance čini da je tu napravljen dobar potez.
S druge strane, čitam jučer intervju s njim na Klixu, gdje on i dalje ističe kako je ispunio ciljeve. Time on ustvari samo dodatno potvrđuje da nije bio trener za nas. Jer ne možeš poslije onakve sezone i dalje furati tu priču. Koliko god ja ne volim takve fraze, jer naš fudbal je skoro samo dno Evrope, ali Željo je očito bio prevelik klub za Petrovića, a on to izgleda još uvijek nije svario. Jeste tačno da je prošle sezone u neko doba i Evropa bila ozbiljno ugrožena, da je mnogo toga u klubu bilo poljuljano i da je on odigrao tu značajnu ulogu da se stanje unormali, ali se već na proljeće sve okrenulo na našu stranu. Nema tu puno pametovanja, kada vodiš Želju i boriš se za titulu, cilj je da je i osvojiš. Ako baš zasereš čitavu sezonu, onda se možeš pokušati vaditi i na borbu za Evropu. Ali kada si u situaciji, kao na proljeće prošle sezone, da si u polufinalu kupa i na prvom mjestu nekoliko kola prije kraja, ta priča o borbi za Evropu, koja je bila aktuelna par mjeseci prije, više nema nikakvog značaja. Jer onakav kraj sezone je blamaža samo takva, potpuni fijasko, žestoki neuspjeh koji će još dugo ostati kao ožiljak svakom navijaču koji je tome svjedočio. Prvo te u polufinalu kupa razbije Široki na Grbavici, a onda u dvije odlučujuće prvenstvene utakmice ne uspiješ osvojiti 2 boda koja su ti bila neophodna. Meni i sad podjednako muka dok o tome pišem, navijačima su oduzete godine života, ugroženo psihičko i fizičko zdravlje, narušeni odnosi u porodicama, mladi ljudi počeli sijedili ili ćelaviti
, a ovaj lik i sad govori da je ispunio ciljeve. Buraz, takvo opravdavanje neuspjeha ne bi ti prošlo ni u toj sad tvojoj Slobodi, koja nikad ništa nije osvojila, a kamoli u Dolini ćupova.
