Na stranu Adzem, na stranu igraci, na stranu los rezultat, ali u sta su se pretvorile tribine, pa to je strasno, zalosno, jandno!!!
Gledam oko sebe mladica, djevojaka, roditelja sa djecom od 6-7 godina, salovi dresovi svi u plavom ljepota. Covjeku srce puno, a onda pocetak utakmice i kao nekom kletvom dolazi do kolektivnog povampirenja. Gledam oca sa sinom od 8-9 godina i kcerkicom od 6-7 kako sav zajapuren krvavih ociju urla u 7 minuti "maaaajku vam j333bemmm" "Adzemeeee crkniiii, ne znaju pasa sastavitiii, Adzemeeeee!!!" I nije sam u tome okrenem se oko sebe i svako malo neko iz mase zajapuren urlice i psuje! Pogledam u svoje djete od 12 godina i kontam gdje sam ga doveo!?
I tako 90 minuta dok povampirena rulja u ekstazi izbacuje iz sebe godine licnih frustracija i neostvarenih ambicija kroz normalnom covjeku nepojmljive psovke i kletve dozivljavam vrhunac dna koje smo kao drustvo, kao narod, kao ljudi dotakli da gledam i slusam curicu ispred sebe od 7 godina kako psuje Pejicu "pickaaaa tiii materinaaaa dodajjjjj" dok joj otac lupa sakama od stolicu i urlice!!!
Ne znam, za mene je to poraz!!!
Izlazim sa stadiona i masa oko mene bukvalno bijesna, kao da bi naj radije sve u klubu javno pogubili. Onaj se kune "e nece me vise Grbavica vidjeti" drugi "sto mi treba da tablete pijem maaaajku im j333bem svima" itd. Odlaze polahko svi na svoje strane ali sa takvim bijesom i frustracijom da to nije normalno.
Pokusavam sinu objasniti, gubio je Zeljo i prije ali nikad nisam psovao igracim ili nekom iz kluba. Zeljo je nas klub i njima je zao kad izgube, ali sta mogu, volili bi i oni da pobojede 5 razlike ali ne znaju i ne mogu bolje. Ako nisi zadovoljan kako igraju bolje nemoj ici i gledati, samo nemoj nikad da postanes kao ovi oko nas
Ne znam, za mene je to poraz!!!