Racional87 je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 12:32 pm

Sabite, povedi nas.

Ujko je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 9:12 pm

storm_raider je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 7:38 pm

De ti nas @Ujko nas dobri vrati u vrijeme pravog fudbala i ispricaj nam nesto zanimljivo cega se sjecas oko Zelje. Nesto sa Malte mozda.

E, moj @ Storme, nekada mi se cini da je bolje ne sjecati se i ne praviti paralele izmedju onoga i
ovoga sada, covjeku bude samo jos teze kada pomisli sta smo nekada bili...A. Malta, da, na Malti
su se desavale mnoge stvari i stvarale legende vezane za naseg Zelju. Neke su bile urbane, a neke
stvarne, mada, znam, iz ove perspektive je tesko i meni samom da povjerujem, mada sam bio zivi
svjedok...Evo jednog malog detalja, pa vi sami ocijenite gdje smo bili nekada, a gdje smo sada...

Roditelji naseg velikog trenera Milana Ribara imali su kucu kod Paromlina, u istoj ulici gdje sam i ja
nekada zivio. Milan je imao ogromno postovanje i povjerenje prema njima, cesto je tu dolazio i provodio
vrijeme, imao je obicaj da izadje ispred i da gleda nas klince, kako igramo na " male ", tu, nasred ulice,
bila su nam dovoljna cetiri kamena za stative i lopta da bi bili sretni i zadovoljni. A, on je bio posebna
inspiracija, svako od nas se potajno nadao da, ako damo sve od sebe, odmah ce nas uzeti za ruku i
povesti direktno u prvi tim Zelje...A, nas strateg je samo mirno sutio, sa rukama na ledjima i gledao nase
klizece startove po asfaltu, koji su se redovno zavrsavali poderanim i zguljenim koljenima. Nikada ga nismo
zvali po imenu, za nas je uvijek bio nas Ribar, tako smo oslovljavali i njegove roditelje. A, onda jednog dana
kroz raju je prostrujala vijest od koje smo se sledili : dolaze neki stranci da odvedu naseg Ribara...Halo,
NASEG Ribara. Za samo par minuta smo vec svi bili okupljeni ispred kuce "starog" Ribara ( tako smo zvali
Milanovog oca ), spremni da po cijenu zivota branimo tu otmicu. Niti smo znali, niti nas je interesovalo ko
su ti stranci i sta se tu desava. A, oni su sjedili u kuci, zajedno sa Milanom i njegovim roditeljima, dugo, predugo...
Na kraju su izasli i otisli, a nama je pao veliki kamen sa srca. Tek par godina kasnije mi je postalo jasno ko su
oni bili i sta su radili tu, na Dolac Malti, u jednoj maloj ulicici kod Paromlina. Bili su to predstavnici Reala, neki
su kasnije govorili da je delegaciju predvodio cuveni Bernabe , a tu su se vodili pregovori o eventualnom dolasku
naseg Ribara u spanski klub. Na kraju,on ih je odbio, umjesto njega u Real je otisao Miljan Miljanic...Eto, tako
je nekada bilo, mozete li i zamisliti da se nesto tako desava danas...

HajrA je napisao/la: ↑

sub mar 27, 2021 8:08 pm

Kad se Amar vrati igracemo fu......

storm_raider je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 10:03 pm

Ujko je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 9:12 pm

storm_raider je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 7:38 pm

De ti nas @Ujko nas dobri vrati u vrijeme pravog fudbala i ispricaj nam nesto zanimljivo cega se sjecas oko Zelje. Nesto sa Malte mozda.

E, moj @ Storme, nekada mi se cini da je bolje ne sjecati se i ne praviti paralele izmedju onoga i
ovoga sada, covjeku bude samo jos teze kada pomisli sta smo nekada bili...A. Malta, da, na Malti
su se desavale mnoge stvari i stvarale legende vezane za naseg Zelju. Neke su bile urbane, a neke
stvarne, mada, znam, iz ove perspektive je tesko i meni samom da povjerujem, mada sam bio zivi
svjedok...Evo jednog malog detalja, pa vi sami ocijenite gdje smo bili nekada, a gdje smo sada...

Roditelji naseg velikog trenera Milana Ribara imali su kucu kod Paromlina, u istoj ulici gdje sam i ja
nekada zivio. Milan je imao ogromno postovanje i povjerenje prema njima, cesto je tu dolazio i provodio
vrijeme, imao je obicaj da izadje ispred i da gleda nas klince, kako igramo na " male ", tu, nasred ulice,
bila su nam dovoljna cetiri kamena za stative i lopta da bi bili sretni i zadovoljni. A, on je bio posebna
inspiracija, svako od nas se potajno nadao da, ako damo sve od sebe, odmah ce nas uzeti za ruku i
povesti direktno u prvi tim Zelje...A, nas strateg je samo mirno sutio, sa rukama na ledjima i gledao nase
klizece startove po asfaltu, koji su se redovno zavrsavali poderanim i zguljenim koljenima. Nikada ga nismo
zvali po imenu, za nas je uvijek bio nas Ribar, tako smo oslovljavali i njegove roditelje. A, onda jednog dana
kroz raju je prostrujala vijest od koje smo se sledili : dolaze neki stranci da odvedu naseg Ribara...Halo,
NASEG Ribara. Za samo par minuta smo vec svi bili okupljeni ispred kuce "starog" Ribara ( tako smo zvali
Milanovog oca ), spremni da po cijenu zivota branimo tu otmicu. Niti smo znali, niti nas je interesovalo ko
su ti stranci i sta se tu desava. A, oni su sjedili u kuci, zajedno sa Milanom i njegovim roditeljima, dugo, predugo...
Na kraju su izasli i otisli, a nama je pao veliki kamen sa srca. Tek par godina kasnije mi je postalo jasno ko su
oni bili i sta su radili tu, na Dolac Malti, u jednoj maloj ulicici kod Paromlina. Bili su to predstavnici Reala, neki
su kasnije govorili da je delegaciju predvodio cuveni Bernabe , a tu su se vodili pregovori o eventualnom dolasku
naseg Ribara u spanski klub. Na kraju,on ih je odbio, umjesto njega u Real je otisao Miljan Miljanic...Eto, tako
je nekada bilo, mozete li i zamisliti da se nesto tako desava danas...

Lijepa Malta. Odrastao sam u Alojza Benca, neboder broj dva, sprat broj pet. Svjeze nakon rata, devedesete. Koljena sam krvario u dvoristu bivse Osnovne Skole "Alija Alijagic", a danas "Malta". U cetvrtom razredu smo upadali u dvorista kuca poslije "Zelenog Mosta" (nadvoznjak), kako smo ga zvali i penjali se na tresnje. Nakon sto bi nas vlasnik kuce zaganjao, uredno bismo se nalazili u skolskom dvoristu i halapljivo jeli svjeze tresnje, a nerijetko i rezdelije. Sve to je bilo u pauzi izmedju igranja "fuce". Po cijele dane smo sutali loptu na ljetnom raspustu. Skarice na betonu su bile specijalitet, ali samo najhrabriji su ih smjeli raditi. Djetinjstvo zaista brzo prodje. Vrlo brzo smo krvarenje koljena na skolskom igralistu zamjenili istim na betonu iza "Istoka" na Grbavici. Iz ove percepcije covjek bi mozda zakljucio da nije bilo lako, ali tada je sve zaista bilo lako. Radnicka djeca, bijela majica za fizicko, sorc i tene. Kopacke nismo imali. Tako je to izgledalo nakon rata. Nismo ni znali da moze bolje od toga, a nismo ni trazili - nama je to bilo sve. Grbavica oronula, svlacionica je prokisnjavala i nikada necu zaboraviti januar i zaledjen beton prije nego smo istrcali na stadion. Mi kadeti, igrao se derbi protiv Sarajeva, dan prije velikog derbija na Grbavici. Pet hiljada ljudi i za mene, dijete sa Malte, velika cast da u Zeljinom dresu i doniranim kopackama stojim tu. Lijepa Malta.

Ludvig Leple je napisao/la: ↑

pon mar 29, 2021 7:46 am

storm_raider je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 10:03 pm

Ujko je napisao/la: ↑

ned mar 28, 2021 9:12 pm

E, moj @ Storme, nekada mi se cini da je bolje ne sjecati se i ne praviti paralele izmedju onoga i
ovoga sada, covjeku bude samo jos teze kada pomisli sta smo nekada bili...A. Malta, da, na Malti
su se desavale mnoge stvari i stvarale legende vezane za naseg Zelju. Neke su bile urbane, a neke
stvarne, mada, znam, iz ove perspektive je tesko i meni samom da povjerujem, mada sam bio zivi
svjedok...Evo jednog malog detalja, pa vi sami ocijenite gdje smo bili nekada, a gdje smo sada...

Roditelji naseg velikog trenera Milana Ribara imali su kucu kod Paromlina, u istoj ulici gdje sam i ja
nekada zivio. Milan je imao ogromno postovanje i povjerenje prema njima, cesto je tu dolazio i provodio
vrijeme, imao je obicaj da izadje ispred i da gleda nas klince, kako igramo na " male ", tu, nasred ulice,
bila su nam dovoljna cetiri kamena za stative i lopta da bi bili sretni i zadovoljni. A, on je bio posebna
inspiracija, svako od nas se potajno nadao da, ako damo sve od sebe, odmah ce nas uzeti za ruku i
povesti direktno u prvi tim Zelje...A, nas strateg je samo mirno sutio, sa rukama na ledjima i gledao nase
klizece startove po asfaltu, koji su se redovno zavrsavali poderanim i zguljenim koljenima. Nikada ga nismo
zvali po imenu, za nas je uvijek bio nas Ribar, tako smo oslovljavali i njegove roditelje. A, onda jednog dana
kroz raju je prostrujala vijest od koje smo se sledili : dolaze neki stranci da odvedu naseg Ribara...Halo,
NASEG Ribara. Za samo par minuta smo vec svi bili okupljeni ispred kuce "starog" Ribara ( tako smo zvali
Milanovog oca ), spremni da po cijenu zivota branimo tu otmicu. Niti smo znali, niti nas je interesovalo ko
su ti stranci i sta se tu desava. A, oni su sjedili u kuci, zajedno sa Milanom i njegovim roditeljima, dugo, predugo...
Na kraju su izasli i otisli, a nama je pao veliki kamen sa srca. Tek par godina kasnije mi je postalo jasno ko su
oni bili i sta su radili tu, na Dolac Malti, u jednoj maloj ulicici kod Paromlina. Bili su to predstavnici Reala, neki
su kasnije govorili da je delegaciju predvodio cuveni Bernabe , a tu su se vodili pregovori o eventualnom dolasku
naseg Ribara u spanski klub. Na kraju,on ih je odbio, umjesto njega u Real je otisao Miljan Miljanic...Eto, tako
je nekada bilo, mozete li i zamisliti da se nesto tako desava danas...

Lijepa Malta. Odrastao sam u Alojza Benca, neboder broj dva, sprat broj pet. Svjeze nakon rata, devedesete. Koljena sam krvario u dvoristu bivse Osnovne Skole "Alija Alijagic", a danas "Malta". U cetvrtom razredu smo upadali u dvorista kuca poslije "Zelenog Mosta" (nadvoznjak), kako smo ga zvali i penjali se na tresnje. Nakon sto bi nas vlasnik kuce zaganjao, uredno bismo se nalazili u skolskom dvoristu i halapljivo jeli svjeze tresnje, a nerijetko i rezdelije. Sve to je bilo u pauzi izmedju igranja "fuce". Po cijele dane smo sutali loptu na ljetnom raspustu. Skarice na betonu su bile specijalitet, ali samo najhrabriji su ih smjeli raditi. Djetinjstvo zaista brzo prodje. Vrlo brzo smo krvarenje koljena na skolskom igralistu zamjenili istim na betonu iza "Istoka" na Grbavici. Iz ove percepcije covjek bi mozda zakljucio da nije bilo lako, ali tada je sve zaista bilo lako. Radnicka djeca, bijela majica za fizicko, sorc i tene. Kopacke nismo imali. Tako je to izgledalo nakon rata. Nismo ni znali da moze bolje od toga, a nismo ni trazili - nama je to bilo sve. Grbavica oronula, svlacionica je prokisnjavala i nikada necu zaboraviti januar i zaledjen beton prije nego smo istrcali na stadion. Mi kadeti, igrao se derbi protiv Sarajeva, dan prije velikog derbija na Grbavici. Pet hiljada ljudi i za mene, dijete sa Malte, velika cast da u Zeljinom dresu i doniranim kopackama stojim tu. Lijepa Malta.

Ustvari ti si živio u ulici Branke Blažek, kako se zvala prije rata:)
Pokušavam da se sjetim ko je lik sa petog sprata "poznatog" nebodera, poznat je bio samo zbog jednog lika, a to je bio naš stari pitarski brat rahmetli Iso sa trećeg sprata. Bilo vas je dosta iz tog nebodera koji su sa mnom išli u rezdelije, a u ratu smo rokali guštere na pruzi sa pračkama, takmičili se ko će ih više "opaliti". Krađe struje neprevaziđene u ratu od pekare Panini i pružanja "licne" preko Otpada do Sovine kuće. Football koji se igrao u školskom dvorištu je bio nešto posebno, nije to bio kvalitet za Reala, ali je bio naš, mi smo ga doživljavali kao da igramo na Grbavici i pred punim tribinama. Kad već spominjete Bocaaccia, on je bio uljez, družio se pa Parkovcima i nije bio Neboderac:) Inače za one koji ga ne znaju najinteligentniji igrač sa kojim sam imao prilike igrati u svom životu. A prije rata, ihihi kakve su to utakmice bile u školskom dvorištu, strašno, imali i navijače, pravile se Dimne od ping pong loptica, izrezane i zamotane u foliju...
Veliki pozdrav i za Birćane, ako ih ima ovdje:)

FK Željezničar i sportsko-tehnološka kompanija Blocksport novi partneri
FK Željezničar i sportsko-tehnološka kompanija, Blocksport iz Švicarske, potpisali su ugovor o saradnji. FK Željezničar će tako postati prvi klub u regionu sa svojim klupskim tokenom, tzv. digitalnim assetom poput bitcoina, kao i inovativnom mobilnom aplikacijom za navijače.
FK Željezničar se na ovaj način želi kretati u smjeru digitalne transformacije, usvajajući inovativan način razmišljanja kako već rade mnogi uspješni fudbalski klubovi.

– FK Željezničar nije samo najtrofejniji bh. fudbalski klub i jedan od najstarijih klubova sa prostora bivše Jugoslavije, to je institucija i način života. Naša baza vatrenih navijača koja premašuje milionsku cifru daje klubu globalnu sliku i zaslužuje inovacije u najboljem izdanju. Biti na čelu takvog kluba, koji ima toliko historije i nasljeđa, nije samo privilegija već i velika odgovornost i zato je jedna od mojih glavnih ambicija kao dijela moje vizije za klub je uvođenje najnovijih i najsavremenijih tehnologija u sportskoj industriji, tzv. “sportstech” koji će FK Željezničar dati prednost nad ostalim u regiji Balkana i svrstati ga u regionalne lidere po tom pitanju. Budući da smo prvi pokrenuli sveobuhvatno sportsko tehnološko rješenje i vlastiti token kluba, Željinu verziju “bitcoina”, stavljamo se u snažnu poziciju da globaliziramo i komercijaliziramo imidž Kluba širom svijeta i pružimo našim navijačima više, jer to zaslužuju, kao i našim sponzorima i partnerima. Na ovaj način Željo ide u pravcu kreiranja svoje vlastite digitalne valute. Jedna od mojih ambicija bila je i pozitivno i konkretno “iskoristiti” našu jaku i uspješnu dijasporu širom svijeta i ova platforma će nam to omogućiti da pokrenemo klupske “Plave noći” na globalnom kao i lokalnom nivou, te omogućimo našoj dijaspori da se više angažuje po pitanju našeg kluba na način koji je njima itekako poznat u sredinama u kojima danas žive. Ne samo da želimo biti najbolji fudbalski klub po rezultatima i titulama, mi želimo to biti i van terena i ovo je samo početak nove ere za Želju, rekao je Samir Cerić, predsjednik Kluba.

U drugom kvartalu 2021. godine FK Željezničar i Blocksport pokrenuće projekat tokenizacije – prvi takve vrste ne samo u bosanskohercegovačkom, već i balkanskom fudbalu, gdje će navijači imati priliku kupiti navijačke tokene u zamjenu za razne vrste ekskluziviteta po pitanju FK Željezničar.

Vladimir Liulka, suosnivač i izvršni direktor Blocksporta, kaže:

– Kad sam prvi put razgovarao sa predsjednikom Cerićem, brzo sam shvatio da razgovaram s vizionarom koji razumije tehnologiju 21. vijeka u sportskoj industriji i želi je ispravno i kvalitetno iskoristiti za dobrobit Kluba na čijem je čelu i pozicionirati ga kao regionalnog lidera po pitanju inovacija i tehnologija u fudbalskoj industriji. Iza Cerića i FK Željezničar stoji sjajna ekipa i vrlo smo ponosni što smo dio njihove nove vizije. Ova saradnja sa najtrofejnijim bh. fudbalskim klubom i jednim od najstarijih na Balkanu predstavlja važnu prekretnicu za Blocksport da poveća svoje prisustvo u onom dijelu svijeta u kojem je nogomet više od sporta, to je način život gdje su navijači veoma strastveni, jedni od najstrastvenijih u Evropi, ako ne i u svijetu.

U narednom periodu očekuje se izrada aplikacije i njena prezentacija navijačima.