Sve ove godine stajah na tribini i stajaću opet sve dok kuca srce u meni, ne pratim klub zbog pobjeda niti me porazi udaljavaju, pratim ga zbog nemjerljive ljubavi koju osjećam prema klubu kao i većina ovdje. Braćo ujedinite se oko ljubavi a ne oko mržnje jer mi smo sve što klub ima, klub će uvijek biti ogledalo nas samih i nema mu naprijed dok nam srce ne bude kucalo kao jedno. Ni jedan sportski uspojeh kluba nije bio moguć bez jedinstva navijača, ni jedan administrativni napredak nije bio moguć bez jedinstva navijača a svako posrnuće je direktno vezan za naše razjedinjavanje.
Navalili su vukovi da nas raskrčme sakriveni našim dresom iza kojeg se kriju i pokušavaju da iskoriste naše nejedinstvo kako bi ostvarili dugogodišnje planove o ostvarenju lične koristi preko klubskih leđa. Naše razlike u mišljenju mogu biti naša snaga ali i naša slabost ako ne posložimo prioritete i ne stavimo klub ispred sebe. Znam da je teško, pogotovo na današnjem vaktu ali znam i da mi to možemo, prije par dana smo to i dokazali kada smo od svojih usta odvajali po ko zna koji put, mi smo Željo pa ćemo i opet odvajati od svojih usta za klub i neće nam biti žao.