Ujko je napisao/la: ↑čet mar 26, 2020 5:49 pm
@barbarez, duboko si me dirnuo ovom prelijepom pricom...Govori puno i o zeljovcima i o postovanju tradicije
i o pravoj sarajevskoj raji...Hvala ti...
Ne mogu sve da stignem napisati detaljno,zbog malaca...
Istakao sam bas nasu raju. Jer jedan od ljudi koji je bio u stanu je i velika nada Zelje sa kraja sedamdesetih,mozda ga i neka stara raja zna po nadimku Čigle.
A moj stari je neko ko se bavio fudbalom i kazem da su to ljudi koji su bas znali sta su nasli u tom trenutku. Bio je tu i jos jedan Zippo upaljac koji mu je puno znacio.
Na svog starog sam logicno bio ponosan milion puta. Nastranu sad sve sto bi volio da sam taj dres vidio i obukao,pa makar i na kratko,ali mi je drago da je odolio,kao i u mnogim drugim situacijama. Valjda ga je i Allah dragi,sacuva u zestokim bitkama na Trgu Heroja,a svi znamo kakve su tamo bitke bile. Gdje ni specijalci nisu smijeli da dodju.
Ali ipak sam na jednu stvar kod njega preponosan.
Kao neko ko se rodio na Bistriku,poceo je da brani po tim lokalnim klubovima. Hrid,Vrbanjusa....
Na jednom turniru,pobijede Sarajevo na penale,i stari skine 3 penala.
Poslije toga mu pridje,pokojni Svetozar Vujovic i zovne ga da sutra dodje u Hotel Amerikanac ili restoran.
Stari ode tada sa djevojkom inace kasnijom njegovom zenom a mojom majkom.
I Vuja mu otvori 2 ladice,sa opremom koju treba da zaduzi i na vrhu stoji ugovor na 4 godine.
Procita stari sve to i kaze Vuji. Sve je to lijepo Vuja,ali ne mogu ja navijam za Zelju.
Pocne ga Vuja nagovarat i govorit mu da ima i drugih koji igraju za neki tim a navijaju za drugi.
Stara ,kkoja je inace pitarka,pocne da ga munta.
Ali stari nije htio nema sanse. Vujovic nije mogqo da vjeruje.
Bila je to generacija Edhema Sljive,Seje Grude,a Safet tek dosao.
Mozda je mogao napraviti puno,ali sam zbog te ljubavi prema Zelji jos vise ponosan na njega.
Starog su znali u tim fudbalskim krugovima,bas dobro,a sa Mesom isao u razred. Sjecam se da me jednom doveo na Grbavicu,i da su me Mesa,Baljic,Skorom,Bahtic..prebacivali iz auta u auto,ko ce me vozat i ispricat se samnom.
Nikad mi nije bilo jasno,sto nije u Zelji pokusao,ali realno Zeljo je tada imao Janjusa,pored kojeg bi se tesko ko i nabranio.
Iako je sa svima bio haver,nikad nije ni pokusao da se gura.
I na kraju jedna slicna stvar desila se i meni.
Nakon sto sam prestao trenirati zbog sukoba sa trenerom.
Dodje sa starim na tekmu na sjever. I dolazi Mehmed Janjos. Tada sef strucnog staba. Pozdravlja se sa starim. Izljubise se. Kontam odakle ih sve zna.
Pita starog sta je sa malcem. Kaze ma napustio Zelju.
Okrece se meni i kaze. U ponedeljak u 9 dodji na Kosevo.
Reko necu Cala hvala Vam,ja bi prije crko nego zaigrao za Sarajevo. Cala se nasmija,i rece e tako ti je i babo propao.
Mozda je malo previse privatna prica,ali jednostavno kad od malena nesto volis. Nije to ko danasnje furke,da ti je neko nametnuo.
Ja od kad znam za sebe,istinski volim Zelju,takav mi je bio i stari.
Doduse malo sad kako stari,serucka pomalo,ali ja ga znam kakav je.
Nagovorim ga da dodje,pa kad ne dobijemo,onda grmi na mene,ti mene dovodis iz kuce,**** ti Zeljo mater.Necu vise nikad.
A onda eto ga sljedece sedmice opet.
Sve sam ovo ispricao u sustini,sto smo poceli da se ibretimo kad neko nesto zbog Zelje radi,pozitivno,jer su sad furke da se pljujemo.
Meni mnogo toga nedostaje u vezi Zelje. Ja djeci starim pola sata kupim u fan sopu,bodije,mene zena ne konta.Trebao sam u Lindexu. Ne konta sto mi suze ide kad pjevamo Grbavicu. Sta ti je djetinstvo..
Ko da sam avlamija ozenio,sve mi neke cinjenice iznosi. (Salim se). Ne kontaju ljudi sta je Zeljo.