Hahahahha....
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Hahahahha....
Pa nije ovo dogovor oko automobila. Volis li mercedes? Volim. Da li bi ti zelio da budes vozac ovog automobila. Zelio bih. Evo ti kljucevi, tvoj je. Za pola minute postignut dogovor. Tako neki zamisljaju pregovore.Leon_Professional je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 9:02 pmMa nema sitnica ako volis i ako zelis.
Sumnjam da je Ibro Rahimic isao u sitnice i peglanje.
ovo je genijalno!!! svaka cast majstore.BHDragons je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 10:30 pmNIsam odavno pisao. Mislim da je pogodan trenutak da se sjetim onoga što sam pisao 2016-te:Željo? To nije tako jednostavno za objasniti. Nije to samo klub za koji se navija, u čijim igrama se uživa... Ovo je više od toga, više od bilo čega opipljivog sa čime se može porediti. To je jednostavno pečat kojeg ti udare kad se rodiš. I zauvijek je tu. Nema više van. I kad postaneš svjestan toga, ti si već u talasima bujice koja te nosi u beskraj plavetnila. U tom stanju život provedeš i zaraziš sve oko sebe, sretan jer znaš da činiš pravu stvar.
I onda kad godine minu, a kose osijede, ostane sjećanje i ponos na dane kada smo svi bili ko jedan. Plavim koncima ljubavi povezani, svjesni da nismo najbolji kad smo prvi, već kad smo zajedno. I kad smo potpuno predani. U vatri toj nek izgori mržnja, prezir i zavist. Nek se rasplamsa radost, ponos, prkos i žar. Mi smo tu zbog vas, vi ste tu zbog nas. Sve nas spaja iste vatre plam. Sve nas nosi iste vode val.
Jedanaest kao jedan. Jedan kao jedanaest. Junačko srce, um mudraca, ponos radnika, težaka. Djedovi te stvarali, očevi izgradili, a mi sačuvali. Sinovi naših sinova najponosniji će bit'. Kad svane plavi dan. Tad zastave naše nebo će da prekriju, a lokomotive naše pisak odjekivat će svuda. Grbavico, ponosno izroni iz ruševina naše mladosti i zasjaj obasjana našim osmijesima kao mlada nevjesta. Da, sada si upravo ona neka druga, dok se rađaš onakvom kakvom smo te zamišljali, gledajući te s Bristola. Rodi se za sve nas iz prkosa golema. Kao svjetionik našeg puta.
Nije jednostavno to objasniti. Šta nam to ne da mira? Otkud ta insomnija? A onda nas budi kad nas umor smori. Plavi snovi, a džepovi prazni. Srce ko u vola, a rogovi tupi. Naoštrimo prste vrhovima planina. Ustanimo kao Joško, zaigrajmo kao Ivica, zapjevajmo kao Tifa. Svi smo mi tvoji. Samo ti si naš.
Ne pišem ja ništa, ovo naša srca zbore. Ljubav je to brate i Željo se zove. Bili su mnogi. I otišli su. Nekim se ni ime ne spomene. Ali, znam, da mi, nikad otići nećemo. U imenu tvom vidimo sebe. Ne žalim godine i dane duge. Ne žalim poraze i dane tuge. Žalim kad se braća zbog prijezira gube. I dan-danas sjećam se prve utakmice života. Izgubili smo. Kiša je padala pa mi se suze nisu vidjele. Ali plakao sam od sreće što sam prvi put gledao uživo junake svog djetinjstva. Plakao sam od sreće što sam pobijedio strah, svoj unutrašnji, dječiji. Plakao sam od zaljubljenosti plave.
Za sve nas od 1921. pa u vječnost, tvojim imenom obilježene!
Kakvo nezapamćeno ludilo,zbog čega? Euforija u borbi za treće mjesto? Smiješno
Da. Imamo gosta. Odkud znate??zubanovic89 je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 7:38 pmJel to mozda imate gosta?plavi brat je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 6:15 pmU ovako BRENENITIM trenutcima mi se sprdamo
Gram nas i spid bilo![]()
Izvinjavam se,al ja moram...Sporska srijeda na 'primus'-ovom radiju:zubanovic89 je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 4:42 pmPo zadnjim informacijama izgledalo je da Amar potpisuje ali on se samo pocesao iza uha![]()
Pred oko 68 hiljada navijaca sastali du se
Amar i Miske (stiv rezonski i dugokonter)....
...a mi prelazimo na zimske sportove,gdje imamo i gostaaaaaa,imamo gosta...u pitanju je Bojan Krizaj... Bojane sine,rodila te mati,otac iiiii komsija...reci nam...zasto si u zamucao...u oskudnom momentu...![]()
![]()
Nisi citao post na koji si se nadovezao. Euforija ako Amar dodje i Miske ostane.
Onako strogo logicki ti ta pomalo i ima mjesta.
Idealno bi bilo da taj muzej ima pogleda na teren te da je fanshop u sklopu istog.bogi je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 11:40 pmSamo eto da se oglasim, da mi je iskreno biti čast među onim imenima, koja se nalaze na listi za forumaša godine.
Što se svega drugog tiče, mislim da nam predstoji jedan miran period nakon skupštine, gdje će se u klubu raditi bez velike pompe i mislim da bi to bilo i ponajbolje da se radi u miru i tišini da se može nešto stvoriti u takvom ambijentu. Što se tiče igračkog kadra, isti nam zavisi od onog što se odreknemo. U slučaju da se ne odreknemo, baš nijednog igrača, moje skromno mišljenje je da nam treba u svakoj liniji po još jedan igrač, koji će biti taj ''kapitalac'', osim u slučaju da klub ne izglasa kao politiku kluba guranje omladinske škole. Nadam se da će igrači preko ove pauze, malo pogledati neke filmove i videozapise ako već nisu. Moje mišljenje je da je sramota da imaš igrača u Željezničaru, koji ne znaju ko je Starovlah, Ribar, peti ili deseti iz Željine bogate historije, a vjerujte da takvih igrača imamo u našem klubu. Volio bih također da prvi počnemo sa pripremama u našoj ligi, radi stvaranja timske kohezije i nadam se da će kondicioni dio konačno obaviti na nekoj od naših olimpijskih planina. Ne znam da li je klub imao u planu, ali evo jedan prijedlog, pa da se ovdje može malo i diskutovati o tome, da li ste razmišljali da jedan dio prostora ispod istoka iskoristimo i napravimo plavi muzej u čijim bi vitrinama se držali trofeji i plakete i gdje bi se očuvala bogata tradicija ovog kluba, probajte zamisliti jedan takav objekat za stotu godišnjicu kluba. Nisam građevinar pa ne znam kako bi to izgledalo i da li je dobro da bude ispod istoka, ali da bude uglavnom u sklopu stadiona i naravno da sav prihod od prodaje ulaznica i svega ide klubu. To bi bila po meni sjajna stvar, a volio bih čuti i vaša mišljenja.
Mi smo Željini, Željo je naš.
Hvala brate!za_zivot_cijeli je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 10:48 pmovo je genijalno!!! svaka cast majstore.BHDragons je napisao/la: ↑pon dec 03, 2018 10:30 pmNIsam odavno pisao. Mislim da je pogodan trenutak da se sjetim onoga što sam pisao 2016-te:Željo? To nije tako jednostavno za objasniti. Nije to samo klub za koji se navija, u čijim igrama se uživa... Ovo je više od toga, više od bilo čega opipljivog sa čime se može porediti. To je jednostavno pečat kojeg ti udare kad se rodiš. I zauvijek je tu. Nema više van. I kad postaneš svjestan toga, ti si već u talasima bujice koja te nosi u beskraj plavetnila. U tom stanju život provedeš i zaraziš sve oko sebe, sretan jer znaš da činiš pravu stvar.
I onda kad godine minu, a kose osijede, ostane sjećanje i ponos na dane kada smo svi bili ko jedan. Plavim koncima ljubavi povezani, svjesni da nismo najbolji kad smo prvi, već kad smo zajedno. I kad smo potpuno predani. U vatri toj nek izgori mržnja, prezir i zavist. Nek se rasplamsa radost, ponos, prkos i žar. Mi smo tu zbog vas, vi ste tu zbog nas. Sve nas spaja iste vatre plam. Sve nas nosi iste vode val.
Jedanaest kao jedan. Jedan kao jedanaest. Junačko srce, um mudraca, ponos radnika, težaka. Djedovi te stvarali, očevi izgradili, a mi sačuvali. Sinovi naših sinova najponosniji će bit'. Kad svane plavi dan. Tad zastave naše nebo će da prekriju, a lokomotive naše pisak odjekivat će svuda. Grbavico, ponosno izroni iz ruševina naše mladosti i zasjaj obasjana našim osmijesima kao mlada nevjesta. Da, sada si upravo ona neka druga, dok se rađaš onakvom kakvom smo te zamišljali, gledajući te s Bristola. Rodi se za sve nas iz prkosa golema. Kao svjetionik našeg puta.
Nije jednostavno to objasniti. Šta nam to ne da mira? Otkud ta insomnija? A onda nas budi kad nas umor smori. Plavi snovi, a džepovi prazni. Srce ko u vola, a rogovi tupi. Naoštrimo prste vrhovima planina. Ustanimo kao Joško, zaigrajmo kao Ivica, zapjevajmo kao Tifa. Svi smo mi tvoji. Samo ti si naš.
Ne pišem ja ništa, ovo naša srca zbore. Ljubav je to brate i Željo se zove. Bili su mnogi. I otišli su. Nekim se ni ime ne spomene. Ali, znam, da mi, nikad otići nećemo. U imenu tvom vidimo sebe. Ne žalim godine i dane duge. Ne žalim poraze i dane tuge. Žalim kad se braća zbog prijezira gube. I dan-danas sjećam se prve utakmice života. Izgubili smo. Kiša je padala pa mi se suze nisu vidjele. Ali plakao sam od sreće što sam prvi put gledao uživo junake svog djetinjstva. Plakao sam od sreće što sam pobijedio strah, svoj unutrašnji, dječiji. Plakao sam od zaljubljenosti plave.
Za sve nas od 1921. pa u vječnost, tvojim imenom obilježene!
bilo je jako dobrih tekstova ali ovaj je sasvim sigurno najbolji. bravo.