sub sep 01, 2018 11:32 pm
Mi imamo malo karakternih igraca, malo pobjednika u ekipi. Nebitno da li vidimo ili gubimo 90% ekipe igra isto, bukvalno im je svejedno. Tako je iz utakmice u utakmicu. Ja jos nisam vidio da u njima proradi neki inat, neka pozitivna drskost, da izadju na teren sa stavom,sa mudima, danas cemo poginuti na terenu itd. Nas igrac padne niko od njegovih saigraca mu ne prilazi, krene par protivnickih igraca u obracun sa tvojim saigracem, niko ne reaguje, svako je u nekom svom svijetu.
Kad se sjetim Beslije, Zebe, Svrake, Adilovica, Jamaka itd, ljudi su disali ko jedan, stalno zajedno izlazili i druzili se, udaris jednog od igraca Zelje tad, trci citava ekipa na tebe, sudija dosudi nesto na nasu stetu i kapiten i svi trce prema njemu, prave pritisak.
Da li je kapiten Kjosevski ikad pozvao sve svoje saigrace na veceru ili nesto slicno, ne ono kad klub organizuje, nego da se oni izmedju sebe organizuju, da se zblize? Da npr. odu i okrenu janje negdje, da zajedno rostiljaju, da pricaju, da se zezaju. Da postanu tim, ne skupina individualaca gdje igra svako za sebe, nego da budu tim.
Ljudi porede Salcinovica i Arezinu, Arezina veci majstor bla bla. Salcinovic ima voljni momenat, to je ogromna razlika, lik ce poginuti bar na domacem terenu, u svakoj tekmi dati milion %. To je ta razlika izmedju njih dvojce. Arezina ce citavu utakmicu bjezati od duela a Salcinovic ce ici i glavom na kopacku.
Zadnja izmjena:
Brkoo, dana/u sub sep 01, 2018 11:33 pm, ukupno mijenjano 1 put.
Neka je svetinja koja na srcu stoji važnija od prezimena koje na leđima nosiš!
Mi smo Željini, Željo je naš!
