Nemamo previše, ali imamo sasvim dovoljno vremena da se bez srkleta donesu neke značajne odluke za narednu sezonu. Prvo za Evropu, ako želimo, a želimo sigurno nešto i tu probati, a onda pogotovo za sljedeće prvenstvo. Šokantni kraj prošle sezone je bio uzrok lutanja prošle godine u ovo doba, ostavljanje Petrovića i podrška, solidno odigrana Evropa, pa otkaz pred sami početak prvenstva i postavljanje Adžema. Iako i ovaj put postoji opravdano razočarenje zbog prelako izgubljene titule, osvojeni kup bi nam ipak trebao dati dovoljno mira da se ne srlja sa odlukama i da se sve dobro izvaga.
Iako je pouzdani chwilla

već par puta ponovio da Adžem ne ostaje, pa još neki ostali to potvrdili, meni se ipak čini u ovih par izjava i intervjua poslije osvajanja kupa da bi on rado i ostao. Ako se njemu ne ostaje, onda ok, jasna je situacija, usmjeriti snage na pronalazak novog trenera, koji bi, onoliko koliko je to moguće kod nas, trebao garantovati jedan ozbiljniji nivo u odnosu na prethodnike. Nemam sad trenutno živaca da palamudim šire o Amaru, kao jedinom dokazanom rješenju, ili o Sabliću, Meši, Kodri i ko se već u zadnje vrijeme spominjao među rajom. S druge strane, ako bi Adžem ipak želio ostati, onda je odluka oko trenera još teža i treba ozbiljno razmisliti o za i protiv, u odnosu na ostale moguće i zainteresovane kandidate.
I dalje stojim iza toga što sam napisao prije utakmice sa Radnikom, da je Adžem glavni krivac što nismo uzeli titulu, jer smatram da je bilo sasvim dovoljno materijala da se napravi šampionska ekipa i da je imao dovoljno prilika da ispravi greške koje je pravio. Ipak, ubjedljivo osvojeni kup nipošto se ne bi trebao omalovažavati, ni kao uspjeh kluba, naravno, ali ni kao Adžemov uspjeh. Kao što je kriv ovamo za titulu, ovdje mu se treba priznati da je kup odrađen odlično, a put nije bio nimalo lak. Adžem nas jeste već jednom vodio, ali tada samo Evropu i jednu polusezonu, pa je onda poslije preuzeo Odović. Ovo je sada drugi put, ali prvi put da je od početka do kraja sezone tu, i uspio ju je završiti sa jednim trofejem. Ozbiljan problem za njegov ostanak jeste to što je očito izgubio podršku navijača, što govori i ova naša anketa iz dva pokušaja, ali podršku Adžem nažalost nije nikad ni imao do kraja, kako treba i kako zaslužuje. Njegov ostanak bi i u tom smislu bio riskantan potez, zato što bi vjerovatno, bar kako sada stvari stoje, raja počela da traži njegov odlazak odmah sa prvim kiksom.
A zašto? Prije svega zbog tog famoznog, nezdravog, naopako postavljenog pritiska, koji smo sami sebi izmislili i nametnuli. U redu, naravno, ne treba biti neambiciozan, treba postavljati sebi uvijek neke nove ciljeve i težiti stalno prema naprijed. Ali mi nažalost sebi prečesto postavljamo nove ciljeve zato da bismo pokazali da smo nezadovoljni onim što već imamo. Eto uradili smo to, ali džaba kad ne možemo ovo. Bukvalno kao na kraju ove sezone. Eto, uzeli smo kup, ali **** kup, kad nismo prvenstvo. Ja se dobro sjećam da je po istoj toj logici bilo i: eto uzeli smo prvenstvo, ali **** to, trebali smo duplu krunu; a također i, eto uzeli smo i duplu krunu, ali **** i to, gdje je iskorak u Evropi... Mi smo već bili u sličnoj situaciji u kojoj je sad Zrinjski sa ovom dominacijom par godina - ali smo mi otprilike već u ovoj fazi bili nezadovoljni. To nije dobro i to bi se nekako trebalo mijenjati. Jasno je da se ne može porediti u tom smislu Željo prije i poslije rata, ipak je naš status u Bosni bitno drugačiji od statusa u Jugoslaviji. Ali nismo, vala, ni u Bosni na tom nivou da proglašavamo neuspješnom sezonom onu u kojoj smo uzeli "samo" kup.
Ali kontam i nadam se, možda ipak ovi donedavno potpuno nevjerovatni radovi na infrastrukturi raju ipak počnu malo-pomalo smirivati. Nije istočna tribina sama to uspjela promijeniti. Ali sad začas će i teren, pa krov na istoku, pa akobogda da i to dočekamo, jug i zapad... Možda u neko doba u tom procesu dođe bar do nekih korekcija u našem mentalitetu, da se malo proširi krug "bolesnika" koji vole neuslovno, neka kritična masa koja će garantovati kakvu-takvu stabilnost. Ja srkleta više ne mogu, dosta mi ga je u životu što imam. I dobro eto, živimo na dnu, u kanalizaciji Evrope. Od danas do sutra preživljavamo, u grču i strepnji. Nepravda nas napada i truje sa svih strana. Ali od Želje ipak želim nešto drugo. Ne još jednu od bezbroj slika ovog bolesnog društva, nego jedan od rijetkih razloga zašto i dalje ima smisla živjeti ovdje.
