YUGOKRAFT spaja trżišta rada. Za Vas. Za sve kvalifikacije. Pomażemo Vam da nadjete posao u Njemackoj. Besplatno i bez rizika.
www.yugokraft.de



***

NIKOM TE NE DAMO!

Koji rezultat ocekujete protiv Tuzla City?

Pobjedu sa dva ili vise golova razlike
6 (40%)
Pobjedu sa jednim golom razlike
9 (60%)
Remi
Nema glasova.
Poraz
Nema glasova.
 
Ukupno glasova: 15
 
Avatar
Plava Porodica
Postovi: 14819
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 4:46 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:48 am

Garant još jedna ubleha čim niko ništa o njemu ne zna :D
Babukini moleri !

AMAR AMAR OSIM OSIM !!!
 
ChWilla
Postovi: 14191
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 8:27 am
Lokacija: Jug D
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:51 am

prošle godine igrao sve ove ništa...
gradi željo boli te *****
 
damirfile
Postovi: 2946
Pridružen/a: pon feb 22, 2016 11:03 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:54 am

Nesto ne vjerujem da je bolji od ovih sto imamo.
 
Avatar
storm_raider
Postovi: 19298
Pridružen/a: čet feb 11, 2016 9:08 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:54 am

Za Mehremica ima istine, ali na dugom je to stapu jos.
Ljubavi sto te rodi klasa radnicka...
 
Avatar
LARSSON
Postovi: 24090
Pridružen/a: čet maj 05, 2016 7:15 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:58 am

Nevezano za Mehremića, ali opet ista priča.

Prvo je bilo Cenane ubleho tališ se za igrače odlazi, došao Papac, Papac majstore, dajmo Adžemu prelazni rok da po svom kroji, naslov "XY igrač blizu Željezničar" ma ne valja, ne zove se Irfan Jašarević, Amer Ordagić, Aleksandar Vukotić, Aleksandar Subić, Ajdin Redžić.
Kartoteka - http://forum.sport1.ba/viewtopic.php?f=51&t=814
 
ChWilla
Postovi: 14191
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 8:27 am
Lokacija: Jug D
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:59 am

a da bude irfan jašarević reklo bi se razvikan, slabo se vraća u odbranu, ostavlja propuh...
gradi željo boli te *****
 
Avatar
Plava Porodica
Postovi: 14819
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 4:46 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 10:59 am

Stop!
Vraćaj ga sa granice nazad u austriju.
Irfan Jašarević- provjeren, brz, prodoran, mlad, jeftin.
Aleksandar Subić- provjeren, brz, prodoran, zna zabiti i centrirati, pokriva i krilnu poziciju i ofanzivnog beka za više formacija, potencijalno skup.
Nikola Antić- potencijalno preskup, ali Marselo Balkanski.

Sve su prilike Staniću, da ćeš više utakmica odigrati lijevo nego desno :kafa:
Babukini moleri !

AMAR AMAR OSIM OSIM !!!
 
MATORI
Postovi: 908
Pridružen/a: pon feb 15, 2016 9:38 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:00 am

Plava Porodica je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:48 am
Garant još jedna ubleha čim niko ništa o njemu ne zna :D
Ako je igrao u Austriji, pa makar imalo - mogla bi se paralela povući i zaključiti da je neko Papcu dojavio - provjerio kakav je igrač.
A pošto je i Saša gore igrao i sigurno mu ima ko dojaviti..
Ima logike - što bi reko' Refko!
:D
 
Avatar
Hurmasica
Postovi: 9086
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:25 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:01 am

MATORI je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:00 am
Plava Porodica je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:48 am
Garant još jedna ubleha čim niko ništa o njemu ne zna :D
Ako je igrao u Austriji, pa makar imalo - mogla bi se paralela povući i zaključiti da je neko Papcu dojavio - provjerio kakav je igrač.
A pošto je i Saša gore igrao i sigurno mu ima ko dojaviti..
Ima logike - što bi reko' Refko!
:D
slika

:D
Navijati za Sarajevo stvar je geografije, a za Želju stvar filozofije!

"Mi u Želji smo ratnici, a ne svileni akademci, i to nek vam je jasno dok igrate ovdje!" - Milan Ribar
 
Avatar
LARSSON
Postovi: 24090
Pridružen/a: čet maj 05, 2016 7:15 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:10 am

U sezoni 2016/17 došao u ove Spartak Myjava kada su igrali europu, prethodne sezone završili treći. Igrao obje utakmice. Onda manje više redovno igrao u toj polusezoni, i sa 26. bodova dijelili četvrto mjesto, ali istupili iz lige. Onda došao u ovaj Polten, igrao drugi dio polusezone. U ovoj samo jedan meč.
Kartoteka - http://forum.sport1.ba/viewtopic.php?f=51&t=814
 
Avatar
ISB87
Postovi: 1712
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 11:34 am
Lokacija: Grbavica
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:14 am

nadam se da cemo kompletirat ekipu ove godine do priprema, da su svi na broju.
ovog sto se tice vveze nemam ko je ni kakav je, al ima neko pametniji da odlucuje :D
MIRZA RASCIC
 
Avatar
plava pruga
Postovi: 33
Pridružen/a: pon jun 13, 2016 12:02 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:15 am

Plava Porodica je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:48 am
Garant još jedna ubleha čim niko ništa o njemu ne zna :D
Trenirali smo zajedno u Radniku iz Hadzica dugo,bio je u Velezu i Olimpiku nije se naigrao. Promasaj ako dodje,moje misljenje...poz svima
 
Avatar
KrajPrice
Postovi: 519
Pridružen/a: čet feb 11, 2016 11:59 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:16 am

LARS1921 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:16 am
KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:09 am
Amar927 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 9:33 am
zainteresovani smo za dovodjenje lijevog beka Adi Mehremic...
Nemoj boga ti, neka igra gdje je i do sada!
Zašto?
Zato sto je taraba!
Godine zivota svoga tebi dao sam! :zeljeznicar1:
 
Avatar
LARSSON
Postovi: 24090
Pridružen/a: čet maj 05, 2016 7:15 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:17 am

KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:16 am
LARS1921 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:16 am
KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:09 am


Nemoj boga ti, neka igra gdje je i do sada!
Zašto?
Zato sto je taraba!
Odmah mi je lakše!
Kartoteka - http://forum.sport1.ba/viewtopic.php?f=51&t=814
 
MrkiMedo
Postovi: 1927
Pridružen/a: sub apr 29, 2017 11:44 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:21 am

Na ovom klipu sto ima se vidi da se solidno postavlja u odbrani i dobro cita igru. Hajmo biti pozitivni :D
Burekovic kaze da ima dvije ponude iz nase lige. Jedan je klub Celik, a drugi iz vrha
 
ChWilla
Postovi: 14191
Pridružen/a: pet feb 12, 2016 8:27 am
Lokacija: Jug D
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:23 am

da smo mi valjda bi rekao prvi a ne iz vrha :D
gradi željo boli te *****
 
Amar927
Postovi: 1006
Pridružen/a: ned dec 25, 2016 10:05 am
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:25 am

Burekovic je za njega Marselo...al eto mozda nas iznenadi
 
Avatar
KrajPrice
Postovi: 519
Pridružen/a: čet feb 11, 2016 11:59 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:27 am

LARS1921 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:17 am
KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:16 am
LARS1921 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 10:16 am


Zašto?
Zato sto je taraba!
Odmah mi je lakše!
LARS vjeruje mi, gledao ga uzivo, imao stelu da ode vani, igrac za timove tipa Celik, Olimpik, Velez itd...
Godine zivota svoga tebi dao sam! :zeljeznicar1:
 
Avatar
Durgo
Prijatelj foruma
Postovi: 2328
Pridružen/a: pon mar 27, 2017 12:53 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:30 am

arctg je napisao/la:
uto dec 19, 2017 2:03 am
Preneseno sa 1921.ba foruma

U svojih 21 i pol godinu, i kusur, života nisam nikada doživio teže jutro od tog jutra, 29.6.2017. godine. Bilo je i gorih ustajanja od nenaspavanosti ili mamurluka. Umirali su i bliži i dalji članovi porodice i poznanici. Bilo je i gorčih ukusa u ustima od prethodne noći ili prethodnog dana. Bilo je i lošijih raspoloženja uzrokovanih i svačim i ničim. Željo je gubio i manje i veće utakmice. Ali osjećaj kuće u kojoj nedostaje jedan član najuže obitelji, sigurno ništa ne nadmašuje. Kada kažem nadmašuje, ne mislim, naravno, na taj osjećaj kao nešto spektakularno, naprotiv. Nikome ga ne bih poželio. Mislim da nijedna tuga, neraspoloženje, gorčina ili jed nisu dostojni da se stave u opis situacije u kojoj se nešto loše desilo porodici ili jednom njenom članu, čak iako je riječ o nečemu bezazlenom. Malo ko shvata porodicu tako. Rekao bih niko, ali sam dovoljno odrastao da budem svjestan sa kojim intelektualnim amebama dijelim vazduh. Porodicu, po odgoju ili Božijem određenju, shvatam kao vrhovnu instancu života, svetinju u pravom smislu te riječi i bez konkurencije, instituciju koja je, jednostavno, sve. Svaka radost nekog od članova, doživljava se kao kolektivna, kao svojevrsni praznik. Svaka tuga ili atak na porodično ime, budi povezanost do nezamislivosti i inat koji tjera na zajedništvo i snagu. Helem, da ne ulazim previše u bilo čije osjećaje sa riječima iznad, moj otac je tog jutra odvučen u bolnicu u jako teškom zdravstvenom stanju.

Jeste bio loše. Prethodna četiri dana sam bio kao na iglama, kao i svi oko mene. Spremnijim i da sam nekome toliko na usluzi, nisam se osjećao nikada kao tada. Sami fakt da je to moj otac, moje sve na svijetu, punila me je takvom snagom, da sam imao osjećaj da bih planetu na dva dijela golim rukama mogao rastaviti. Koliko god taj osjećaj bio poseban i davao snagu, nadam se da niko od vas neće imati prilike da ga doživi. Šta god progovori on, svojim glasom, ili bilo ko drugi, bilo je učinjeno prije nego što se rečenica okončala. Pa ipak, tog jutra se moj svijet okrenuo naglavačke. Korak kojeg sam napravio kada sam ušao u dnevni boravak i vidio praznu sećiju, kleo sam i klet ću još dugo, dugo vremena. I onaj mali plamičak nade da nije ono što mislim, ugasio mi je brat kada sam stao na vrata njegove sobe i pitao ga gdje je. „U Zenici...“. Ni lupanje glavom od štok vrata, ni kidanje rukama sećije na kojoj sam ga ostavio u ranim jutarnjim satima spavajući, ni krik, ni suze, nisu pomogli. Ni bilo čiji zagrljaj, ni bilo čija utjeha.

„De, dosta te je, smiri se, **** ga dan više! Večeras idemo na utakmicu, ohladit ćeš malo.“ – pokušavao je brat doprijeti do mene.
„***** i tebe i utakmicu, marš mi sa očiju, svi!“
„Al' snimaš večeras, obeć'o si momcima. Ne igramo prijateljsku, bokte.“
„Halo, boli me *****, nije mi do mene, kamo li do Želje i utakmice. Marš!“


Telefon se skoro usijao u mojim rukama. Iako mi je odmah rečeno da je zvuk na očevom mobitelu ugašen i da je u sigurnim rukama, ja, naravno nisam odustajao. Mislim da niko na mom mjestu ne bi. Samo jedan glas, jedan jedini glas od njega da čujem i ja sam, do sutra kada su posjete, miran. Ili, bolje rečeno, manje loše. Ali avaj. Mogao sam troduplo više zvonjave odslušati, odgovora sa druge strane nije bilo. U 18:20, trebalo je da ja i brat sa autom naiđemo po dvojicu naših prijatelja i velikih, velikih Manijaka, na putu prema Sarajevu. Pred našom Grbavicom bi se rastali, njih trojica bi otišli na južnu tribinu odakle bi pratili utakmicu, a ja sam, zbog prirode mog hobija i obaveza prema ekipi 1921 TV, trebao ući na teren u svojstvu novinara/kamermana, gdje bih obavljao svoje redovne zadatke. Do prije 20 sati, takav je plan i bio na snazi. Ali sa promjenom zdravstvenog stanja i lokacije mog oca, ja sam taj plan, bez razmišljanja i konsultovanja sa bilo kime, bacio u vodu. Svu snagu, želje i misli sam upregnuo u pozive prema očevom broju mobitela. Iako je bilo bez rezultata, nisam kanio odustati. U 18:15, brat se pojavio na vratima sobe, spreman za polazak. Zaustio je da me zovne, ali me je ugledao sa telefonom na uhu i sačekao je. „Halo...“ Da Bog kaže da sam normalan, u tom trenutku sam bio sve samo ne to...

„Hej, babuka...“
„'Ej...“
„Kako si mi?“
„Dobro je, ne žalim se.“
„Šta radiš?“
„Peglam leđa.“
„Znaš, ja te htio pitati kad ćeš kući, treba mi siće, htio na utakmicu...“
„Mrš, mene si naš'o zajebavat.“
I njegov smijeh. Kao dinamit koji je od šale razbio najjaču stijenu koja postoji.
„Ma šta se pališ, Rođeni. Kakva utakmica, samo da mi te bilo čuti...“
„Pa što to još nisi otiš'o?“
„Nije sad da mi je do utakmice dok si ti tamo i takav.“
„Aaa budale. Pa idi, bolan. Šta ja imam s tim.“
„Šta šta ti imaš s tim? Nije mi do utakmice i ćao.“
„Slušaj, igrate prvu europsku na Grbavici nakon tol'ko vremena, ti još na terenu, i da ne ideš. De Boga ti ne seri, hajte vi, a mi ćemo se čut' večeras.“

Poklopio je slušalicu. Brat gleda u mene, ja u brata. „Jel' se ovaj poziv upravo desio, buraz?“ – „Jes', eto vidiš. HAJDEEEE, KASNIMO!“ Prva majica koja je bila na vrhu u ladici se oblačila dok sam istovremeno vezao pertle na patikama, a brat palio auto. I majka se nasmijala i mahnula nam sa terase. Na mom licu stotinu emocija.

„2:0, k'o plitak potok!“ – pripomenu brat.
"Europa opet na Grbavici, to je već pobjeda samo po sebi. VOZI!“ – dodaoh ja.


Našu braću (za koju se nadam da ovo čitaju i koju ovom prilikom pozdravljam - A.B i A.N), primamo u auto samo tri minute nakon polaska. Inače, trebalo bi nam nekih šest-sedam da dođemo do njih. Ali, 90 km/h kroz naseljeno mjesto, uz rave-party muziku na radiju, nas i sve oko nas je činilo mnogo, mnogo bržim. Pružni prijelazi, naplatne kućice, autoput, vožnja kroz grad, semafori... sve se perfektno poklapalo pa smo u našu lijepu i nikada osvojenu Grbavicu stigli sat i pol prije utakmice. Napetost, euforija i radost što smo opet na svome je prožimala naša bića. Pukom srećom, ugrabili smo jedini slobodni stol u čuvenoj Palmi pozivajući kahvu i nešto svježe, jer je sparina u zraku još bila na visokom nivou. Ono malo slobodnog vremena što sam imao do ulaska na teren stadiona (ulazio sam, inače, znatno ranije od početka utakmice), iskoristio sam da sa njima promuhabetim koju o Želji i utakmici pred nama. I tačno 45 minuta prije početka, ustajem, pozdravljam se i nađem se okrenut prema mojoj, našoj Grbavici.

Tih par stotina koraka koje sam morao napraviti do konačnog odredišta je za mene predstavljalo kao istinski put u „nešto“. Kao da idem negdje gdje do sada nisam bio, ili da se susretnem sa nekime po prvi put. Pa, ipak, nije mi prvi već dvjesto i prvi put da tako prilazim kultnom sportskom zdanju u Zvorničkoj ulici. Nije mi ni prvi put da prilazim kapiji na kojoj me čeka lice koje sam do sada mnogo puta vidio. Niti mi je prvi put da prolazim proceduru oko traženja na spisku i zaduživanja markera. Ali u mom kratkom životu je prvi put da ulazim na Grbavicu, na euro meč jedine mi ljubavi! Prvi put je da na Grbavici vidim sudije sa logom UEFA-e na grudima, prvi put je da na Grbavici se čuju taktovi himne Liga Europe. Uz svu Grbavicu onakva kakva je, zahvaljujući onima koji je vole, uz svjetlost refletkora, sjaj, pune tribine i lijepo vrijeme, sve je izgledalo tačno kao iz bajki o velikim i raskošnim dvorcima gdje je sve u staklu i zlatu. Naravno, nije Grbavica krema svjetskih fudbalskih arena. Postoje sigurno i ljepši, i veći, i moderniji stadioni. Ali nikada nisu niti će ikada postojati draži!

Ispod zapadne tribine, na samom njenom kraju prema sjevernoj tribini, postoji jedna mala, natkrivena klupa na kojoj se obično okupljaju novinari, kamermani i fotoreporteri prije početka utakmcie i za vrijeme pauze na poluvremenu. Pošto je broj novinara koji prate Želju uglavnom isti, i uglavnom se radi o jednim te istim osobama, sve se poznajemo na jedan solidan način i obavezno smo u nekoj konverzaciji kada smo skupa na tom mjestu. Zadnji put, prije toga, sam na toj klupi sjedio 28.5. Užasan period sa nimalo lijepim sjećanjima. Pa, ipak, pored svega što se izdešavalo u utakmicama u Krupi i na Gradskom stadionu Koševo prethodne dvije sedmice, taj dan sam, prije početka utakmice sa Radnikom, sjedio, još u „Ultras Željezničar“ majici, i šuteći pogledom prelazio preko tribina i terena. Još uvijek sam bio pod utiscima (ako se tako mogu nazvati oni osjećaji...) izgubljene titule. Zapravo, titula još nije bila izgubljena ali je bilo potrebno čudo (ravno onome koje se desilo sedam dana ranije, odnosno sretnoj pobjedi Torpeda) da bi te noći slavili devetu titulu prvaka. Iako sam znao da svi koji nose Želju u srcu dijele isto razmišljanje, bio sam iznenađen velikim brojem ljudi koji su došli tog dana da posljednji put u sezoni gledaju momke u plavim dresovima. Sama ta pomisao me je izuzetno opuštala, u misli mi uvodeći jednu čuvenu rečenicu još čuvenijeg Željovca sa sjeverne tribine: ne razumije to neko ko nije naš! Helem, pobjedili smo tog dana, teško. Iako je pobjeda bila uzalud, jer je ustaški ratnoprofiterski projekat pod imenom Zrinjski pobjedio Slobodu, za koju sumnjam da se i pojavila na toj utakmici, ja sam sjedio u bašti Macchiatta, gledao zalazak sunca i igru boja na nebu iznad stadiona i obećao sebi da nikada neću odustajati od Njega, koliko god bolno bilo. Jer, odustajanje me ne bi dovelo do toga da tačno jedan mjesec i jedan dan poslije sjedim na istom mjestu i iščekujem europsku utakmicu na mjestu gdje sam prvi put osjetio ljubav.

Kao da nismo izgubili titulu na onakav način i kao da se prethodna dva mjeseca nisu ni dogodila. Tri hiljade i kusur kartona koji su napravili sliku lokomotive sa vagonima, sa dvije šetalice koje su isticale naš mentalitet i našu domovinu i velikom parolom je stvaralo jasnu poruku: ne skrećemo sa kolosijeka jer nama nema lijeka! I pjesma, i zastave, i bubnjevi, i transparenti, i šalovi, i majice, i dresovi... iskreno, jeb'o osam titula. Svakako ih imamo više nego pojedini klubovi lopti. Najveće titule koje su stigle na Grbavicu su oličene u svima onima koji su bili tu i koji će tu i dalje biti. Najveće titule jesu djeca sa šalovima koja skakuču sa svog mjesta kada god Željezničar pređe na protivničku polovinu terena. Najveće titule su pjesme sa svete južne tribine, čiji intezitet mnogo puta zaista graniči sa nestvarnim. Naša najveća titula je, ustvari, Željezničar i sve ono što ga čini! Naša titula je Grbavica, baza bez poraza!

U 47. minuti, na ubačaj Zebe iz kornera je skakao Bogičević. Glavom je loptu uputio nisko u gol, a da bi spriječio golmana da nekako dođe do nje, Lendrić joj je malim trzajem noge promijenio pravac i ona se zakotrljala u mreži. Ako sam do tog trenutka i branio sreći da me skroz obuzme, jer sam mislima i brigom bio u Kantonalnoj bolnici u Zenici, tog trenutka sam i definitivno se prepustio najvećoj sreći koju može ljudsko biće doživjeti – pogotku Željezničara. Kameru sam sasvim ostavio a rukama sam lupao u reklame iza gola. Ispostavit će se kasnije, čime sam se pravdao bratu, da je kamera u istom kadru uhvatila pogodak, slavlje cijele istočne tribine i igrača na terenu. Nije mi bilo mnogo žao jer nije prvi put da zbog pogotka Želje apsolutno zapostavim ono zbog čega se nalazim na terenu. Ipak, ja i moje kolege smo, prije svega, navijači i nadam se da nas svi koji također navijaju za Želju, mogu razumjeti ako nam se nekada „omakne“ pa ostavimo kameru ili glasno proslavimo ili opsujemo. Mislim da je to jedini posao koji sam radio i kojeg ću raditi gdje rado pustim emocije ispred profesionalizma. Jer, kada je u pitanju ljubav, objektivnosti nema.

Kako se utakmica bližila kraju, tako sam polahko ulazio u najmrže vremensko razdobolje jedne Željine utakmice, pogotovo kada rukujem sa kamerom. Svjestan sam da moram zadržati strogu koncentraciju ali podsvijest, k'o za inat, malo, malo, pa neku novu misao, ideju ili scenario, pošalje pred oči. To je frustrirajuće. Ipak, ovaj put je moja podsvijest odlučila da na malo drugačiji način se poigra sa mojom koncentracijom. U glavu mi je stalno navirala misao o europskoj Grbavici, o stadionu koji će biti ponos cijele zemlje. Zamišljao sam, još od svojih prvih posjeta Zvorničkoj 27, novu južnu tribinu, sa koje će Manijaci doslovce sami pobjeđivati protivnike na terenu. Zamišljao sam i modernu zapadnu tribinu, sa idealnim uslovima za sve novinare. Zamišljao sam trg ispred istočne tribine gdje stoji čuvena lokomotiva i kip Ivice Osima. Zamišljao sam i muzej na stadionu, koji će pričati priču o putu Plave lokomotive. Zamišljao sam teren kao tepih lijep, na kojem će Željo ugostiti najveća imena svjetskog nogometa.Tačno onako kako su žrtve agresije zamišljale povratak u svoje domove i na svoj stadion tokom najkrvavije opsade jednog grada u historiji modernog ratovanja. Tačno onako kako je to Tifa i opisao u legendardnoj i kultnoj „Grbavici“. Tada su, priča se, svi bili uvjereni da će doći na svoje, na naše. Sada sam i ja uvjeren podjednako kao i oni, da će moji i snovi čitave armije navijača Plavih jednoga dana biti okupani suncem iznad Grbavice.

Posljednji zvižduk Kirila Levnikova je bio poput izvučenog osigurača iz bombe Grbavice. Eksplozija koja je uslijedila je ono za šta je većina živjela punih 14 godina, a neki se prvi put susreli sa tim. Željo je pobjedio i mirnije ide u Podgoricu na revanš utakmicu. Ali, od te pobjede je značajnija ona pobjeda nad svim dušmanima i pogani koja je uništavala, minirala, palila i rušila svaki komadić stadiona, koji je nekoć bio prva linija odbrane grada i države. Pobjeda nad onima koji su puštali Grbavicu da propada u bezdan i pobjeda nad onima koji su takvo stanje aminovali, te žestoko branili njegovu promjenu na bolje. Zbog tih i takvih, i Željo, i Manijaci su bili sve bliže dnu, a sve dalje od njihovog, sudbinom propisanog, prirodnog staništa – vrha. Tim i takvim osobama je te večeri, tom pobjedom jasno pokazan pravac kojim Plava lokomotiva ide, evo već 97. godinu.

Požurili smo sa pakovanjem opreme kako bi stigli na press konferenciju u Plavom salonu. Želio sam da čujem utiske i trenera, i drugih novinara, pogotovo onih koji se Želje i Grbavice sjete tako, od europske do europske utakmice i slično. Više od toga, želio sam da čujem impresije onih koji su stalno tu. Svima nama je bilo neizrecivo drago, zbog savršenog spoja pobjede na terenu i europske utakmice na Grbavici nakon 14 godina. Onaj osjećaj koji me proganjao čitav dan, i dalje je bio tu, ali dobrim dijelom ublažen najboljim sredstvom za to. Ko na Grbavicu dolazi da vidi super fudbal ili da sjedi na zlatnim stolicama dok mu drugi češkaju jajca, taj može više nikada da ne kroči nogom na najljepši stadion u zemlji. Je li se samo meni desilo da, kada sam neraspoložen, dva sata sa rajom, pa čak i nepoznatim ljudima oko sebe, poprave stanje u meni? Je li se samo meni desilo da, odem na sasvim običan trening Želje i, manje pažnje posvetim igračima na terenu, a više buljenju u prazno i odmaranjem? Jesu li se samo meni najljepši trenuci života dešavali upravo na Grbavici? Sumnjam, braćo i sestre po boji. A ako ikada budete prebirali po svojim sjećanjima, znat ćete i zašto.

Sa press konferencije sam izašao među zadnjima a brat i dvojica prijatelja su me već čekali ispred sjeverne tribine. Ne mareći za saobraćaj, kao što je i red prije i nakon Željine utakmice na Grbavici, pretrčali smo cestu i zaputili se prema autu koji je bio parkiran 200-ak metara od stadiona. Hodali smo raspoloženiji nego malo kad do tada i jedan drugog nadglasavali u komentarima o utakmici protiv Zete. Kada smo došli do auta, jedan od mojih prijatelja me izdvojio i pomalo bojažljivo me upitao: „Kako si ti, reče mi brat da je stari u bolnici?“. Pogledao sam ga, pomalo iznenađen i opet puštajući misli ka Zenici. On je, zbunjen i da bi se opravdao, rekao: „Izvini, rek'o mi je brat da ti je to bolna tačka...“ U tom trenutku sam, vođen ne znam čime, okrenuo se i pogledao prema reflektorima stadiona koji su još bili upaljeni. Grbavica još sija, moj prijatelj i brat sa tribine se interesuje za zdravstveno stanje moga oca, a Željo pobjedio. Pa neka mi još neko kaže da je Željo samo fudbalski klub!

"Željo je religija i život. Nije to samo fudbal, već stil življenja i ponašanja. Za mene je to sjesti na most na Malti i popričati o svemu, pa otići na piće. Željo je oduvijek važio za nešto što povezuje divne ljude koji pomažu jedni druge. A šta treba više od toga?“ Ivica Osim

P.S. Sutrašnjeg dana, tačno u 14:00 sam, k'o zapeta puška, čekao da neko otvori vrata bolnice i da počne posjeta pacijentima. Želio sam da vidim njegovo lice više od bilo čega na svijetu i da ga zagrlim najjače do tada. Bio sam najsretnija osoba na planeti, bez konkurencije... oprosti, oče, voljet ću te dok dišem, ali na europskoj Grbavici, historija se piše!

phpBB [video]
Svaka cast momcino!
Prvenstvo Jugoslavije (1): 1971/1972.
Prvenstvo BiH (6): 1997/1998, 2000/2001, 2001/2002, 2009/2010, 2011/2012, 2012/2013.
Kup BiH (6): 1999/2000, 2000/2001, 2002/2003, 2010/2011, 2011/2012, 2017/2018.
Super kup BiH (3): 1998, 2000. i 2001.
 
Avatar
LARSSON
Postovi: 24090
Pridružen/a: čet maj 05, 2016 7:15 pm
Kontakt:
Status: Offline

Re: FK Željezničar

uto dec 19, 2017 11:32 am

KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:27 am
LARS1921 je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:17 am
KrajPrice je napisao/la:
uto dec 19, 2017 11:16 am

Zato sto je taraba!
Odmah mi je lakše!
LARS vjeruje mi, gledao ga uzivo, imao stelu da ode vani, igrac za timove tipa Celik, Olimpik, Velez itd...
Ja ne kažem da nije ublehaš, samo sam napisao kako to ide, a isto će biti i za bilo kojeg igrača osim za one koji se pišu po forumu
Kartoteka - http://forum.sport1.ba/viewtopic.php?f=51&t=814

Online

Trenutno korisnika/ca: Bing [Bot] i 31 gost.
 

 

Prijava  •  Registracija