Fanzi je napisao/la: ↑uto jul 25, 2017 7:50 am
Znam da Admir nema dusmana, ali ima veoma velik broj ljudi "u Zelji 24/7" koji mu osporavaju kvalitet. Evo par nabacanih misli o svemu.
S namjerom da s takvim ulazim u argumentovanu raspravu, potrudit cu se pisati cesce ipak, jer meni je golemo da je Adzem na klupi Kluba i zelim gledati kako uci, napreduje i razvija se. Nema Ivicu Osima kao oca na pocetku karijere da mu se svaki kiks oprosti, malo je manje Adzem Zeljo nego je Amar Zeljo u ocima raje u startu.
Ovo sinoc bi bilo izdanje Kluba poslozeno od covjeka koji zna kako je Zeljo igrao kada je mogao, kao i kako je nastojao igrati kada nije mogao.
Posljednji put povlacim paralelu sa Slavkom, jer je on proslost, nije Zeljin bivsi fudbaler da ga oplakujem. Slavko sigurno ne bi izgubio od GOSK-a, ali nisam siguran da bi ga dobio. Nije stvar kvaliteta protivnika, nego odsustva ikakvih napadackih rjesenja protiv AIK-a, jedna ozbiljnija sansa u 180 minuta igre.
Protiv GOSK-a ne bi igrao Osmankovic, Blagojevic bi bio ugusen, a Anel ne bi vidio ni klupu.
U konacnici, opet se provlaci prica o losem igrackom kadru kojeg je imao Slavko, a vec se sinoc debelo osjetilo odsustvo Lendrica i Mire sa kojima bi Zeljo zabio bar jos 2-3 bez problema.
Dakle, da podvucemo: Slavko je imao bolji igracki kadar nego Adzem, a Adzem je s tim losijim kadrom pokazao bolju igru nego sto smo igrali listom protiv Krupe u obje, Radnika u obje utakmice pred kraj prosle sezone...
Ta meni neshvacena ozlojedjenost Adzemom dobila je novu dimenziju sintetiziranu nakon utakmice: kao GOSK nekakva ekipa?
Od istih onih sto kazu nikad gora liga, sve su ekipe iste, ekipe Slavena Muse kojeg su neki provlacili kao top kandidata za Edisovog nasljednika, kada je Kostic preuzeo Klub?
Nije to manjak realnosti. To je taj jed prema Zeljinom djetetu, tvorcu dvije sampionske juniorske generacije, oda Bosnjakluku i podapinjanju, cekanje prilike da covjek pogrijesi i radovanje osjecaju "jesam ti rek'o".
Prava mjera bi bila dozvoliti Adzemu zapoceto. Opet Zeljina skola u prvih 11. Pocinje proces povratka Dzenisa, novi klinci dobijaju sansu, svi sretni jer ne haju za psovke dok im tata na klupi pomaze psihicki.
Procesi su to za koje treba vremena, ponekad i duze od sezone, ali mi ne znamo gradijalno povecati ambicije, nego sve krene naglo i pretjerano.
A veci je meni merak da Saban odigra 10 utakmica ove sezone, sljedece vec 30, nego titula. Moj fudbalski fazon.
Vec prvi veliki izazov dolazi. Edis koji zeli dokazati ovim ljudima koliko su pogrijesili nasuprot raje koja bi sada pobjedu u DK. A nista to smo k(iks)ali sa Slavkom, jedva ih dobili na Grbavici.
Kako li je tek onima sto su gromoglasno izvizdali Zakarica protiv Sirokog? U situaciji kada je prestala logika da podrzis svoj tim do preokreta i pocnes zvizdati svom igracu na terenu? Kako li im je sada pricati da Zakaric ipak zna, ipak igra. Kako biste se vi osjecali nakon onakve i one izmjene? Popisano? Utuceno? Shrvano? U folu ostavljam fudbal vec sa sutrasnjim danom?
Ko je pomogao vratiti Zakija psihicki? Nije Slavko. Nije ni Adzem, da ne pomislite. Ali Adzemu to tada nije bio posao. Slavki jeste...
Samo hrabro Adzeme.