Mi smo izgleda narod koji jako voli negativne stvari i volimo pesimizam. U svemu gledamo samo crno i najviše se oko toga priča, a ono sve ostalo što je dobro to niko i ne gleda.
Sjedimo kućama za tastaturama i samo kritikujemo, nedo Bog da se ustanemo i pokrenemo, da napravimo državu i društvo boljim.
Ja kad je Željo u pitanju nikad ne tražim i ne gledam ono što je loše, tražim u svemu barem malo nečega lijepog, a u zadnje vrijeme ima toliko lijepog. Željo, naša ljubav, sutra igra evropsku tekmu protiv AIK-a na svojoj Grbavici koja je svakim danom sve ljepšta, sve više dobrih igrača se povuzuje s nama, igrači nam se ofirno sami nude, a do prije dvije godine su nas zaobilazili u širokom luku i sad ja treba da gledam što u hali nije bilo toalet papira, što su košpice bile preslane ili nešto treće.
U ovoj usranoj državi u kojoj ako radiš pošteno se tretiraš kao da si najveći kriminalac, udaraju te sa svih strana, pucaju namete, kazne, takse... u ovoj državi naš Željo sve ovo što radi radi po propisima i zakonima (otvorite piljaru pa ćete vidjeti koliko je teško, a ne voditi klub sa milion neprijatelja). I opet mi nađemo da seremo po svemu.
Meni je sve ovo kao u snu i uživam u svakoj sekundi ovog prelijepog sna. Prije par godina smo se u facu znali svi na stadionu i tad sam imao polugodišnju ili godišnju, u zavinosti od toga šta se moglo kupiti, a sad nas je puna nikad ljepša Grbavica i mi opet nezadovoljni.
WTF