Kako je to radio doktor igrice Maminjo, veoma zanimljivo...
Nakon ponovnog ulaska u Dinamo 2002. godine Mamić postepeno kreće graditi klub koji će svoje eksponate prodavati u najveće evropske klubove. Bio je ubjeđen da će uspjeti iako je Dinamo bio u ogromnim problemima. Kako je bio toliko siguran u uspjeh, zanimalo nas je.
"E pa radilo se", kratko je odgovorio.
Jeste, radilo se, konstatirao sam, ali kako iz kluba koji je 2005. godine igrao Ligu za opstanak, ili kako on kaže "ligu za bedaka" u HNL-u, i koji je bio pred stečajem već 2007. godine prodati igrača u Arsenal. Naime, tada je za 13,5 miliona eura prodao Eduarda da Silvu iz Dinama u Arsenal.
"Nema tu neke specijalne mudrolije. To je proces koji traje u kontinuitetu. Ja sam formalno 2002. godine ušao u klub, a vi ste već na 2007. godini", ponovo rezervirano odgovara.
I s tim sam se složio, ali napominjem da iz BiH redovno igrači odlaze bez obeštećenja iako spadaju među najbolje u ligi.
"Pa to se meni ne može dogoditi. Gledajte, pojedinac raste. Dovedete najbolje trenere i napravite najbolju infrastrukturu, onda stvorite ekipu koja drma prvenstvom i onda ti igrači kroz igre uđu u mladu reprezentaciju. Zatim kroz igre u klubu i reprezentaciji skrenu pažnju na sebe. A onda ja to dobro ispregovaram. Kako? Dok oni dobro igraju ja ih preporučujem klubovima putem svojih kanala, potom ih njihovi skauti dođu gledati. Znači, morate skrenuti pažnju, jer ko će doći u Hrvatsku i gledati igrača, posebno u to vrijeme. A nakon što ih pogledaju i vide da se radi o pravim igračima, onda ja stupim na scenu gdje dovoljno puta kažem 'ne' i ta cijena raste. Naprimjer, on ti kaže da će ti dati milion eura i da će igrača platiti dva miliona eura, a ja kažem da će platiti 12 ili 15 miliona i da će tek tada dobiti igrača. Tako sam štitio interese Dinama, ali na način da napravim dobar imidž igraču i da onda to dobro ispregovaram", opisuje.
"City mi je služio kao 'mamac' za Tottenham"
Hrabro je Mamić pregovarao, ali hrabrost je proizlazila iz uvjerenja da prodaje kvalitet te da će i klub koji kupuje njegovog igrača imati veliku korist. No, zanimalo nas je, jesu li klubovi jedini kojima je morao govoriti da ponuda nije dovoljno dobra, odnosno kako su se igrači nosili s čekanjem na pravu adresu, kako su podnosili kada dođe velikan po njega, a Mamić stane i kaže: "Neće ići".
"Naravno da stvari nisu bile jednostavne, ali su igrači imali povjerenje. Jedino se Luka Modrić u jednom trenutku ljutio, jer je smatrao da je vrijeme da ide vani i da igra svoj životni nogomet. On je želio ići već na prvoj ponudi, a ja sam prihvatio tek desetu ili petnaestu ponudu. Ipak, moram reći da je i on bio hrabar, jer kad je jednom po njega došao Šahtar s ponudom od 15 miliona eura, on je kazao da neće tamo. S druge strane, želio je ići u neke engleske timove koji nisu bili njegov rang. Tek kada smo 'sudarili' Manchester City i Tottenham i kad se nazidala cijena od 22,5 miliona eura, rekao sam mu da je dobio pravi klub i pravi grad te da je klub dobio pravu cijenu. Mene i brata Zorana su slikali u Manchester Cityju - tad je tamo trener bio Sven-Goran Eriksson, a predsjednik Thaksin Shinawatra, bivši tajlandski premijer - gdje smo pregovarali, a ustvari sam ih iskoristio kako bih postigao što bolju cijenu u Tottenhamu. Onda smo Cityju oteli i Vedrana Ćorluku i preselili smo ga u Tottenham, jer je Ćorluka bio najbolji Lukin prijatelj", govori nam Mamić.
Ispričao nam je i neke anegdote vezane za njegove procjene, neke stvari koje govore koliki je zapravo vizionar.
"Sjećam se Kovačićevog primjera. Struka u klubu je raspravljala da li će igrati za kadete ili juniore. Ja sam rekao da neće ni za kadete ni za juniore, nego za prvi tim. Isto tako, Šime Vrsaljko je igrao zadnjeg veznog i onda smo direktor škole i ja rekli da će igrati desnog beka. Ljudi su nas gledali kao da smo pali s Marsa, a vidite šta je danas Vrsaljko. Modrića sam uzeo kad je imao 14 godina, doveo mi ga je pokojni prijatelj Tomislav Bašić, i kasnije sam ga poslao sam u Zrinjski kada je Zrinjski tražio pomoć od Dinama. Poslao sam Modrića i još tri igrača te trenera Stjepana Deverića. Tako sam ja svojim vezama, poznanstvima i vizijama Zrinjskom osigurao trenera i igrače, a naravno taj trener je pazio da ti igrači igraju. I tako su se razvijali. Kad je prošla godina dana u kojoj je Luka igrao fantastično u Premijer ligi, onda smo ga povukli i odlučili adaptirati na hrvatsku ligu pa smo ga poslali u Inter Zaprešić. Zaprešić je zamalo bio prvak, jer tamo su te godine, zamisli, igrali Modrić, Ćorluka, Da Silva i Hrvoje Čale, sve moji igrači. To je vizija. Uvijek smo imali neke prijateljske klubove, jer za mlade igrače je najvažnije da igra pošto igrač koji ne igra ne može doći do izražaja. Mladom igraču je osnovna stvar da igra i da na vrijeme staneš iza njega da bi igrao seniorski nogomet. To su neke tajne", otkriva nam nesebično.
edit
mi kad bi pokusali odbiti 2-3 ponudu za nekog igraca dosla bi nana u klub i jos po familije s oruzjem da sve porokaju ...a kamoli roditelji,menaderi i ostala bagra nakon prve ponude
