Sad kad je gotovo do kvalifikacija i diskusije o protivnicima u EL, sigurno će najvažnija tema ovdje biti naše kadrovske promjene, a vrhunaravno pitanje je pozicija trenera.
Sigurno nam je svima dosta trenera koji apsolutno ništa ne mijenjaju kakav je i sam Slavko a prije njega je i Eds bio takav i to me je dovodilo do ludila, pa potom tvrdoglavost. Pa veliki treneri su u Evropi gubili glavu baš zbog toga, za pr. ću navesti LVG koji je dobio nogu u Bayernu baš zbog te tvrdoglavosti i to za manje od godinu dana nakon što je donio dugo čekano finale CL i titulu u BULI. Lošim rezultatima je kumovao loš prelazni rok, gdje je dotični odbio Vidića, Khediru i nevjerovatno M. Neuera. Rezultat toga je bila grčevita borba za kvalifikacije u Ligu prvaka.
Kako A. Einstein kaže: da je ludostraditi istu stvar iznova x puta i očekivati drukčije rezultate.
Zbog toga treba tražiti(ako će se uopće tražiti) trenera kojem je najjače oružje zdrav razum, koji može stisnuti i posuti se pepelom kada vidi da je nešto pogriješio. Ali koga dovesti nakon Petrovića ako se ne bi mogla dovesti prva opcija Osim. Da je slobodan ja bih doveo Marinovića, jer on mi nekako predstavlja personifikaciju tog trenera koji ima tog zdravog razum i više nego dovoljno, neko ko je bez puno pompe uzeo titulu. A ako ćemo iskreno, ta prepreka što je selektor je više nego premostiva s obzirom koliko nam je ta mlada reprezentacija na niskim granama, sigurno da ne postoji ni grama imperativa rezultata.
Svi danas govore o Rijeci i više nego zasluženoj tituli, sjajnoj igri i paralelom s našom igrom onda kad trebaš da pokažeš -los cojones i naravno--mastermindu- Keku koji stoji iza svega toga. Ali ne treba zaboraviti koliko je Kek već u Rijeci i niko ne spominje prijašnje sezone.
Do ove godine i Kek je bio isto tako etiketiran kao ziheraš i neko ko je u odlučujućim trenucima uvijek ispadao gubitnik a govorim naravno o borbi sa Dinamom. Keku su najviše spočitavali baš taj manjak hrabrosti u srazu sa Dinamom, kojeg su sa klupe vodili sigurno slabiji treneri nego on. Na domaćem terenu Rijeka je uvijek bila u najmanju ruku ravnopravan protivnik, ali kada je riječ o gostovanjima tu su postajala dva scenarija: ili bi Rijeka doživjela jedan lagani poraz ili bi igrala strogi bunker i čuvali 0:0, iako bi samo sa pobjedom mogli da se približe Dinamu, nešto kao mi na Koševu pod Odinom palicom. Pored Dinama ne mogu se pohvaliti i baš dobrim skorom protiv Lokomotive koja im nanijela i jedini poraz ove sezone ali to sad nije toliko bitno.
Tu je ispod par tekstova koje sam uspio naći:
Spoiler:
Spoiler:
Ali me još više brine šta uraditi kada SP bude bivši a Amar ne bude taj koji će ga naslijedit, s obzirom da nas čekaju utakmice evropske utakmice, manevarskog prostora je još manje i strah me je ishitrenih odluka koji nas opet mogu vratiti jedan veliki korak nazad, a vrlo dobro znamo koliko je prošle godine trajala sapunica oko izbora novog trenera, pa se nismo baš usrećili.
