uto jun 05, 2018 12:48 am
Najponosniji u karijeri sam bio...
"Prvo kada sam 1991. debijem za seniorsku ekipu Partizana ispunio svoj dečački san. Onda kada me je – smatram najbolji trener svih vremena s ovih prostora – Ivica Osim 1992. pozvao za Evropsko prvenstvo u Švedskoj. Zbog prokletog embarga nismo otišli na takmičenje, ali se i danas ponosim što me je Švaba uvrstio među tada već velike asove poput Piksija Stojkovića, Peđe Mijatovića, Deje Savićevića..."
Nikome još nisam rekao, ali...
"U revanšu sa Sportingom iz Hihona, zbog embarga igranom u Istanbulu umesto u Beogradu, priredio sam nedopustivu neprijatnost velikom stručnjaku i ljudini Osimu. Posle poraza u prvom meču od 0:2 očekivao sam da igramo ofanzivnije, a ja, kao napadački orjentisan veznjak u super formi, dobijem šansu od prvog minuta. Nije se desilo ni jedno na drugo, pa sam posle nule na poluvremenu, kada me je šef poslao na zagrevavanje, trčao pun jeda i inata. Čak i takav sam promenio odnos snaga na terenu, namestio gol Mijalkoviću, potom se i sam upisao u strelce. Utakmica je, ipak, otišla u produžetke. Pre toga smo održali sastanak na kojem je trener tražio ostalima „dajte loptu Krčmi“. Ja onako nadobudan mu na to, pred svima, uzvratim sa: „Šefe, a sada vam je Krčma dobar da drži loptu“. Da meni to danas uradi neki igrač, momentalno bi dobio naredbu da skine dres, ali me je veliki pedagog, šmeker i psiholog s Grbavice samo pogledao i ne osvrćući se na to nastavio da priča. Nažalost, nismo više iskoristili nijednu od brojnih gol šansi, pa su Španci s penala otišli dalje."