Nedavno sam pisao o navijačkom kodeksu, pa da još malo nastavim 

  zbog ovih naših maladih navijača. Znam da če biti kolutanja očima i komentar >> šta se ovaj stari navijo 

 << Tako sam i ja nekada 
 
 
Želim popraviti neke stereoptipe  o klubu radničke klase. Moj stari je u jesen 1940 krenuo na zanat, praksa željeznička radionica. Kao klinac od 10 godina je bio uvijek uz klub i iz prve ruke sam čuo priče koje su poslije potale temelj Želje. Klub su osnovali inžinjeri željezničke radionice uz podršku radnika. Znate li šta je bio tada inžinjer u Sarajevu? Trostruki doktror kvantne fizike  u liku Alfreda je sada manje nego tada inžinjer. Ta 
inteligencija je vodila klub. Radnička klasa je prepoznala poštenje i htjenje, prepoznala je istinske vrijednosti. Klub nije htio da se upušta u prijeratne međunacionalne sporove u Sarajevu, nije žandarmeriji kraljevine dopustio da čaprka po klubu. Šta se dogodilo u toku drugog svjetskog rata?  Dali je Grande Željo igrao pod NDH zastavom? Pričao mi je stari, kada se raspravljalo o tome dali da se igra NDH prvenstvo bila je dovoljna samo jedna rečenica jednog čovjeka. Odprilike >> Mi smo svačiji i ničiji, vremena nisu za šport, ljudi nestaju, gine se a mi da igramo.<< Ostalo je historija.  
Koliko je KPJ  i OZNA mogla da utiču na klub? Toliko da su morali anamo one napraviti a nas pokrasti. Klub je uvijek bio
 moralna vertikala grada. Zašto nismo postali Đerzelez ili srpski Železničar 

 ? Zato jer su  Klub vodili ljudi koji su imali pamet da stanu na loptu, imali muda da podvale kad treba i da se pomarišu kad nije bilo druge. D. Dimitrijević,Hinko Tegzeš, J. Domorocki, H: Topić. M.Ribar, H. Omanović,  A, Sučič, I. Osim.... nikad nebi pristali na diktat mahale, po cijenu života. 
I danas su vremena slična a prođe skoro sto godina.
Pustite na miru druge klubove i navijače. Mi imamo veliku i svijetlu tradiciju i treba da je poštujemo i njegujemo. Lako je propasti u septičku jamu... odprilike po sekunde 

 . Koliko treba da se izkobeljaš iz nje?