čet sep 22, 2016 7:12 pm
Osjetljiva je prica oko omladinaca i mladih igraca. Ne zbog kluba, nego zbog omladinaca. To je zaista posebna tema i na nju treba obratiti posebnu paznju. I duga je to prica, opet nevezano samo za nas klub, nego inace.
Ovde su misljenja generalno dobra i svi mi zelimo da jezgro nase ekipe cine igraci koji su postali u tvojoj omladinskoj skoli. To je posebna vrijednost svakog kluba, a nas klub kao klub je imao zadovoljstvo sigurno ubjedljivo najveceg protoka svoje djece kroz prvi tim, u nasoj drzavi sigurno, a i u regiji smo najmanje u vrhu kada je ta tematika u pitanju.
Kada je danasnjica u pitanju, opet se tu vrti nekoliko djecaka koji cekaju svoju sansu a potpisani su za prvi tim. Moramo ovde shvatiti jednu stvar. Prelazak iz juniora prema seniorima nije lagana stvar sa vise aspekata. To je ipak jedna potpuno druga dimenzija. I sa psihicke strane ponajvise, i sa fizicke strane, pa i takticke kada je odnos na terenu u pitanju. To je jedna barijera koja u ovakvim klubovima kao sto je Zeljo nosi jednu finu tezinu sa sobom. To nije jednostavno nositi na ledjima kada si djecak. A vec u narednom trenutku dolazis pod onaj poznati pritisak nase publike, kroz nametanje na terenu sa starijim i iskusnijim kolegama, gdje trebas da pokazes i postovanje i zube istovremeno, gdje koristis skolu koju si ucio, gdje pojacavas rad za veliki postotak da bi talenat koji imas izasao na vidjelo u toj novoj sredini gdje te stariji objektivno pojede, i ponasanjem i stavom.
Uvijek ce biti pitanje zasto nije prosao Midzic, zasto je prosao Memija, zasto nije prosao Djip, zasto je prosao Zolotic, zasto je Hasanovic sada morao na posudbu itd itd. Jednostavno, ne ide na silu. U juniorima, svake godine bude takmicarska ekipa, tu bude oko tridesetak djecaka, petnaestak uglavnom igra svoje utakmice u ligi, a dva do tri igraca uvijek budu interesantni za ulazak u seniore naseg kluba. Pa i svakog drugog kluba. A od ta tri igraca , pitanje je hoce li jedan uspjeti. To nije slucajno. To ima svoje zakonitosti. Petorica onda mozda potpisu neke ugovore, a zapravo odu na kaljenje u neke ekipe ili jedan dio treniraju sa prvim timom, pa onda na kaljenje. To je neki prirodan slijed stvari i on u Zelji traje od kad traje Zeljo. Postoje iznimke u generacijama, koje su rijetke, tipa one generacije Videotona gdje ih je vecina iz juniora odmah presla u seniore, ili ona generacija pred rat, gdje ih je 8 potpisalo i ubrzo su ti igraci i postali glavni dio ekipe dok nije zapucalo, pa se svi razbjezali....a onda od rata na ovamo, biljezimo isto tako veliki broj igraca koji su potekli na sljaci, sada na onoj travi pored Grbavice.
Uglavnom, u jednoj generaciji, uspije onaj igrac u prvom timu, koji ima najblize karakteristike u tom trenutku. Karakterna crta, psihicka stabilnost, motorika, takticko uklapanje, plus talenat. A desi se nerijetko da mnogo veci talenti ostanu samo talenti, predvidjana im je blistava buducnost, a zavrse karijeru u osamnaestoj godini. I to ima svoje razloge. Rijetko se desi da postoji takav kapitalac tipa Amira Hadziahmetovica, ili tipa Armina Hodzica, koji ce vec po dolasku u prvi tim, odmah uci, odigrati zrelo, prodati se odmah ,jer takve kapitalce uoci odmah strano trziste.
Mnogi igraci, koji su postali naknadno ili velike zvijezde ili generalno dobri igraci, imali poteskoce u svojim pocecima. Edin Dzeko je izgledao na pocetku kako je izgledao, Stilic kojeg danas prizeljkujemo je prve minute dobivao na kapaljku i izgledalo je to jako lose. NE zato sto nije znao, nego jer je to tezak psihicki momenat. Zajko Zeba je odigrao jednu sezonu ili cak polusezonu pa je bio otjeran. Svraka je morao osjetiti posudbu, pa ga je Amar majstorski vratio na vrijeme. Ima tih primjera dosta. Tako da je sve u stvari kako ti se poklopi.
Ako bih se ja pitao u odnosu na trojac Amir, Bajic i Memija, po meni je Memija imao ubjedljivo najjaci momenat da prvi napravi najbolju karijeru. A on je danas rezerva u nasem klubu. Evo, treci trener kako se mijenja, a on ili igra lijevo krilo, ili je rezerva. Dok je istovremeno klubu kao klubu ambicija upravo to da Memija ispliva u svojoj konkurenciji i da zablista, jer je on potencijalno dobra zarada i generalno veliki potencijal. Ali prvi put kada je dobio konkurenciju u cak prosjecnom ali vrlo borbenom igracu Stevanovicu, on je pao pod taj psiholoski pritisak. Klub sada vodi racuna o Memiji, on ga zastupa. Klubu bi bilo u interesu da mali igra, naravno da je taj interes. Ali ne mozes treneru nametnuti i reci mu da mora da igra, ako trener to ne misli tako. Ako prosjecni Stevanovic kod tri trenera uzima mjesto Memiji, onda ovaj mali ima neki problem. I to je to sto na kraju cini igraca. U poredjenju njih dvojice, Memija ima mnogo veci talenat i potencijal da zaigra u nekoj jacoj ligi od nase. Stevanovic to nema. On moze samo da se vrati u Srbiju i da igra u nekom od klubova tamo, tesko moze da se proda . Onda ja pronalazim problem u Memijinoj psihi. Ostao je pokoleban, dobio je konkurenciju, mora se dobro boriti i izboriti, ali uvijek Sinisa dobija sansu.
To je ta prica sa pocetka mog teksta. Komplikovano je od djeteta napraviti dobrog prvotimca.Na to se sve namecu i dalje price oko ovih ostalih, Dzenisa, Kjosevskog, i ostalih. Znaci Dzenis je centarfor. Njemu je sada uz Lendrica, konkurent i zaista vrlo iskusni Stevo Nikolic, te jedan mladi junior Mujagic koji je isto potencijal. Tu treba malo strpljenja, on mora krupno da grabi svoje sanse, on mora da gazi na treninzima, on mora da stavi do znanja da hoce da postane to sto je zamislio. Njega Stevo Nikolic ne smije da zakoci u razvoju. Ja bas zato i volim momenat sto je Stevo tu i sto ga je klub doveo. Stevo, koji nece vise imati ambicije da napreduje u smislu nekih prodaja izvan zemlje, on odradjuje ugovor i ceka sansu da igra, trenira vrijedno kao i ostali igraci, ali Dzenis je taj koji upravo zbog toga mora da pokaze vrijednost u svakoj sansi koju dobije. On je taj koji mora da pojede konkurenciju i svojim radom da zasluzi da ga trener pogleda. Nece to samo od sebe, ali treba imati i malo strpljenja. Doci ce to na svoje, ako on ima vrijednost. Samo psihicki treba biti fokusiran. Nece mu se pokloniti nista, samo zato sto je on dijete naseg kluba. Sansa koju on ima je sansa koju je dobio potpisom ugovora ispred tih tridesetak igraca u svojoj generaciji. Znaci da nesto vrijedi.
O menadzerima necu, jer tu ne znam uopste mnogo. Prije dvadesetak godina, to nije bilo tako, menadzeri nisu bili prisutni kod djece. Zato su djeca i dobijala sansu u seniorima. Bez pritiska. Nemojte misliti da je Ara Hodzic jedini koji je dobijao ponudu od velike ekipe za potpis ugovora. Bilo je nesto ranije igraca koji su bili izlozeni interesovanju velikog Milana, Barcelone. Ali klub nije htio uopste da razmislja na taj nacin tada, a menadzeri nisu bili blizu te djece i samo je klub mogao odrediti sta i kako moze. Danas je to drugacije i maltene svako dijete koje navrsi 15 godina, a pokaze se u svojoj generaciji kao potencijal, dobija menadzera i onda nastaju svakojake klauzule, trazenja, roditelji su involvirani, prakticno sada dodje do toga da je nemoguce kada vec klub prepozna kapitalca, da taj kapitalac uopste dodje do prvog tima, jer se razgrabise oko djeteta, od menadzera do obecavanja, sto svakako utice na roditelje. Danas je situacija ubrzana sa tim stvarima, a klubovi su gotovo nezasticeni. Zeljo opet u odnosu na druge klubove ima jos i srece, pa izbaci ponekog igraca, evo imali su srece da i prodaju ponekog igraca. Drugi klubovi imaju tu jos vece probleme. Zato i liga stagnira, zato ekipe ne prave nikakve transfere i sve ide u krug.
Ovo toliko moze ici u pricu i da se ta prica siri da je to nevjerovatno. Bas posebna tema.
