pon jul 03, 2017 2:59 pm
Ljudi vole da diskutuju. Uvijek je tako bilo. Samo sto je tehnologija doprinijela da se diskusija lakse vodi i ona je prosirena kroz ove vidove. Nekada je to bila kafana ili mjesna zajednica, ili na samom fudbalskom terenu, na treninzima, utakmicama, ljudi su morali da se sastaju i da kroz to druzenje razgovaraju o Zelji, o klubu. Nisu se tada mnogo ljudi zanimali za stanje u klubu, uglavnom se raspravljalo o igrama, igracima, nisu se vodile polemike oko unutrasnjih stvari u klubu. Cesto se nije znao ni ko je predsjednik, ni ko je uprava. U tim ranijim vremenima glavni vid druzenja je bio otici na utakmicu u dobrom drustvu i to je bilo jedno sretno doba za ljude, gdje je utakmica sama po sebi bila dogadjaj. Liga je bila jaca, utakmice su bile dobre, vidjelo se mnogo dobrih igara, poteza, bilo je lijepo tada na nasem stadionu vidjeti i te dobre ekipe koje su dolazile, mada je Zeljo uvijek bio u situaciji da ponudi na terenu ono najbolje sto je u datim okolnostima mogao, a usput ,neimastina koja je kroz istoriju uvijek bila prisutna u nasem klubu, nije bila gledana sa te strane navijaca kao nesto sto je trebalo popravljati i gdje su se trazile odgovornosti celnih ljudi. Zanimao je ljude fudbal, ono sto ce vidjeti na terenu, navijali su za svakog igraca koji dodje sa strane, da li iz Pofalickog, da li je to GP Bosna, da li je Sutjeska Foca. Nebitno.
Bas sam neki dan u jednom prijatnom razgovoru sa starijim kolegom koji je donedavno bio dijelom ovog foruma, a sada ga nesto nema, pricao, i on me je podsjetio na period prije rata kada su nasi igraci bili u strajku. Pa su tadasnji celnici kluba bili prinudjeni da sa juniorima odigraju neke utakmice dok se ne rijesi situacija sa igrackim kadrom koji se pobunio protiv neimastine, nisu imali plate, tesko vrijeme bilo za klub. Niko se od navijaca nije pitao zasto je to tako, niko nije trazio odgovornost, vec su isli na utakmicu da podrze juniore koji su imali tezak zadatak da se suprotstave mnogo jacim i iskusnijim ekipama. Nakon toga, na kraju sezone 8 juniora je dobilo ugovore. Neki od te djece su postali svjetski igraci kasnije u svojim karijerama. A tada su dobili sansu jer je bilo nemoguce primiriti strajkace, a nije se smjelo dopustiti da Zeljo ne odigra te utakmice jer bi bili zestoko kaznjeni od tadasnjeg saveza i vjerovatno bi to znacilo i ispadanje u nizi rang.
U Zelji su tako bili periodi koji su bili teski. Ispadalo se u drugu ligu, a opet je znao biti ispunjen stadion. Bila je to filozofija o kojoj se pricalo sirom bivse zemlje. Ljubav nikada nije bila nametnuta, nego je ona prisvojena kroz tu filozofiju skromnosti, pa je zato Zeljo uvijek imao veliki broj navijaca, koji su aktivno posjecivali i sve druge stadione, bili mnogobrojni u svojim dolascima i davanju ogromne podrske cak i igracima koji su zbog trenutne situacije ili smjene generacija bili u drugom rangu takmicenja.
Dobre sezone i izlasci u evropu su bili incident. Ali je Zeljo uvijek igrao srcem i hrabro, znajuci da se to sve desava zbog raje koja dolazi, a skromnost koja je uvijek izlazila iz kluba je davala tu cistocu koja se postovala. Nema se para, igrace nasa djeca, i jedno pojacanje iz Foce, eventualno jos jedan iz Pofalickog.
Uglavnom, igrao Zeljo u drugoj ligi ili u evropi, situacija na tribinama je bila slicna. Stadion i svaka druga nedjelja je bio poziv na jedan gradski sportski dogadjaj , kada Zeljo igra utakmicu bilo na Grbavici, bilo na Kosevu, i gdje se znalo da se to ne propusta.
Ovo je danas jedan drugi period naravno, i danasnji Zeljo je pod pritiskom ovog vremena kao najveci klub u drzavi i klub koji je pod moranjem da osvaja trofeje i da bude slika najpopularnijeg sporta, i kao kolektiv i kao filozofija. Porodica. Nesto se tu uspjelo uraditi i mi danas vazimo kao najveci i najpopularniji, najtrofejniji klub na ovom prostoru. Opravdana je teznja ka tome i sa ponosom to mozemo reci. Sada se ta slika promijenila u odnosu na proslost, pa i ako je filozofija ostala slicna ako vec ne ista, nacin izrazaja kluba prema sportu i ljubiteljima fudbala u ovoj drzavi se mijenjao od kluba koji je nekada tezio da bude blizi svom opstanku, do kluba koji je prvi u svemu. I to je sada napravilo pritisak jedne prirode gdje klub postaje gigant po prirodi takvog okruzenja. Vrijeme neumitno tece, i vec poslije dvadesetak godina, porasle su nove generacije koje se uopste ne sjecaju onog Zelje koji je bio u nekom drugom okruzenju i cija je sportska i zivotna filozofija bila nesto sasvim drugo u odnosu na ovo danas, pa se sistem vrijednovanja novog Zelje pomjerio upravo u trazenju navijaca da danas Zeljo osvaja trofej ,ako je moguce svake godine. A vremena su teska da teza ne mogu biti. Ipak, sa punim pravom to danasnje generacije navijaca traze.
Kroz diskusije danas, tehnologijom usavrsenom koristenjem interneta, foruma i drustvenih mreza, imamo u globalu mnoga misljenja i mozemo svi sagledati razmisljanja o svemu sto se tice kluba. Danas je klub otvorena prica svih ljudi, i osnovna poenta tih prica je pitanje kako u ovim teskim vremenima u totalnoj ljudskoj neimastini, imati klub koji priblizava standarde onim standardima u kojima je evropa i evropski klubovi vec godinama. To je svakako i ovdasnja ljudska potreba da se gleda fudbal koji je normalan i koji ima sve atribute onoga sto gledamo na tv ekranima a zove se moderan fudbal. Jasno je da tome treba teziti i da klub gledamo na nacin kako bi voljeli da on izgleda u svojim segmentima.
I naravno da je pitanje strategije, potpuno ispravno pitanje danas. Strategija kluba. Mi se uglavnom vecinom slazemo da je jedan moderan klub kakav treba biti, zaista kompleksan organizam. To vise nije samo igranje lopte, iako je osnova sam fudbal i dolazak navijaca na stadion, kako bi odgledali dobru utakmicu i u njoj pobijedili. Ali da bi se to desilo, hiljadu stvari mimo te utakmice mora da se poslozi u samom klubu. Ova garnitura ljudi koji su danas u klubu, pravi neke istorijske korake u tim domenima vodjenja kluba. Ovo sto oni rade danas, ne bi niko ziv radio na ovim prostorima. Mislim da je to do sada potpuno jasno , ja sam jednom nadugo i nasiroko pokusao da objasnim svoje vidjenje i sta sve znaci zakonito poslovanje, placanje poreza, placanje svih zaostataka iz proslih vremena, rjesavanja tuzbi, rjesavanja mnogih gorucih pitanja kada se radi o aktuelnim troskovima, borba sa mnogim neizmisljenim neprijateljima kako bi se doslo do cilja da Zeljo ne samo nadoknadjuje stvari, vec i gradi sebi bolju buducnost, kroz infrastrukturu, kroz transparentno poslovanje, gdje se to prepozna od strane mnogo sponzora, gdje se otvaraju novi vidici, gdje se pravi proboj na vanjsko trziste, gdje se postigne da nase utakmice u evropi danas moze da gleda visemilionski auditorij, pa se posljedicno mnoga poslovna vrata otvaraju. Dobivanjem tribine, klub je dobio perspektivu u stabilnosti i kroz izdavanje poslovnih prostora u buducnosti ,imace se novac koji ce klub uciniti stabilnim, naravno i kroz bolju posjecenost, svakako da poslovni partneri rasirenih ociju posmatraju nacin na koji ovi ljudi u klubu danas posluju i daju nove vidike, kako bi posljedicno dobili vece sponzorske ugovore, ugovore na tv prava, svakako eventualno i generalnog sponzora. Ali osnova svega je napraviti mogucnost da prije svega klub nabavi svojim poslovanjem dovoljne kolicine novca u jednoj sezoni, da bi mogli reci da je klub kao klub samoodrziv. Jasno je da jos nije doslo do tog nivoa, ali vidi se da sam nacin rada tezi ka tome, da klub, kroz poboljsanje infrastrukture, poveca osnovnu vrijednost kluba. Osnovni kapital je stadion, zemlja koju klub posjeduje i poboljsanje svega toga, poboljsava i kompletnu vrijednost samog kluba. To je jako vazno. To je osnova svega. Tu se kroz poslovne prostore u skoroj buducnosti akumulira jedan dobar dio novca na godisnjoj razini. Napredak u osvajanju poslovnog trzista je evidentan i povecanje sponzorstva je nesto sto Zelji daje zivot. Danas je Zeljo jos uvijek u situaciji da osim sto gleda u buducnost, mora da nadoknadjuje mnoge stvari iz proslosti. To koci brzi napredak kluba. Ali se to mora uraditi.
I sve onda, u globalu kada se pogleda, tek kada se te stvari odrade kako treba i do kraja budu uspjesne, moci ce se ,bar po meni, napraviti jasna strategija sportskog plana. Jer to mora biti tako. Zeljo je u proslosti pokusao suprotno od ovoga da radi. I imalo je to uspjeha na sportskom planu. Dobili smo trofeje. Medjutim onda smo naglo padali. Nismo mogli ostati konstanta, jer nismo imali dobru podlogu. Nismo imali nikakvu podlogu. Radili smo divlje i neodgovorno, sve gurajuci na stranu da bi se dobio sportski uspjeh. Sa jedne strane tog doba, mozda je takva bila i potreba, mozda je tada klub razmisljao da ce na osnovu sportskih rezultata doci dobra lova , kojom bi radili i nadoknadjivali ono sto su propustali u organizacionom polju. Ali zeznuli su se. Posljedicno su zeznuli i klub. Dobili smo trofeje . Jako bitno sa te strane, podignut je rejting kluba kroz te trofeje, brend je narastao u nesto jako pozeljno. Ali je iznutra bilo trulo. Potpuno trulo. I tako se islo ciklicno, padnemo, nema nas pet godina, pa se opet pojavimo na sceni, a klub je za cijelo to vrijeme bio unutrasnji trulez.
Zato mislim da je dobar put, probati ovako kako se danas radi. Jer stabilnoscu koja se danas nazire, jer ona jos nije dostigla zeljeni nivo, dobijas dugorocno i bolje sportske uspjehe koji ce ,jednom kada se ovaj posao napravi, biti konstantni. Iako u sportu to nikada nije garant , sigurno je da ce postojati mogucnost angazovanja i mnogo boljih igraca, jer klub ce to biti u mogucnosti kroz dobijanje sredstava od svojih tribina, od brojnih sponzora i od mnogih kvalitetnih ugovora , da te novce konacno moze rasporedjivati na igracki kadar, a ne na vracanje milionskih dugova iz proslosti i na neke druge stvari na koje danas moraju ici ta neka sredstva koja bi bila planirana upravo za sport. Tako da ja ne bih rekao da bas ne postoji strategija. Ona postoji, samo je nama navijacima trenutno iza vidika. Ne vidi se to sto ovi ljudi rade unutar kluba i koje sve sastanke i dogovore imaju, sto sa razlicitim poslovnim partnerima, sto u borbi sa nekim sistemom koji hoce svjesno da uspori tokove gradjenja infrastrukture i mnogih mnogih stvari koje su odvojene od sporta, a vise su politicki namontirane, bar po mom skromnom misljenju.
Mi to ne vidimo. Mi gledamo kako nasi igraju lopte. I vecinom nismo zadovoljni, jer nemamo trofej. Nakon svega i svih stvari koje su i prepoznate od strane navijaca i to je vec totalno dokazano u vidu svake podrske koja se desila i desava se, normalno da veliki procenat navijaca na kraju balade postavi pitanje : A ĐE JE TROFEJ ?
I to je tacno. Svijest ljudi koji rade u klubu je isto takva. Ja sam sto posto siguran u to. Trofej nam treba. Trofej nam fali. Hajmo probati to donijeti, iako mozda nismo jos dovoljno zreli kao klub za to. Jer to je realno, mnogo se toga stize i svasta se nesto mora,pa i ono sto se uspije, lijepo bi bilo da se zacini trofejom. I onda su malo pozurili sa tim. Nije se desilo. Zato se cini i izgleda tako zaista , da ovaj sportski segment, koji je navijacu najvazniji naravno, jer to je prirodno, hocu igre i hocu rezultat, cini se da on zapinje i da on za razliku od ostalih stvari u klubu nema svoju pravu strategiju. U biti po mom misljenju u pitanju je zurba za osvajanjem trofeja da bi se dobio konacan mir koji je potreban svima da bi radili jos bolje ,samo u mirnijem okruzenju.
Sam Amar Osim je poslije osvajanja titule 2009 godine,rekao da mi jesmo osvojili titulu ali ona je dosla prebrzo. Nismo jos zreli za nju. Odmah nakon te sezone ocekivala se dominacija, ali covjek je tacno rekao kako stvari stoje, ta titula se desila ,ali nije bila planirana, bilo je bitno poslije nekoliko godina doci domjesta koje vodi u evropu. Sezonu poslije, osvojili smo kup, a tek onda kada je sazrelo, osvojili smo dominantno duplu krunu. Dakle, vrijeme je ono koje je potrebno da nesto sazrije, kako bi se nesto i napravilo sa podlogom.
Nekada moras u svom nastojanju udariti u zid da bi shvatio da se mozda taj koncept u zurbi malo izgubio i da treba neke stvari korigovati. Ljudi se uce u hodu. To je po meni sasvim u redu. Da li je u redu sa stanovista jednog ili hiljadu navijaca, o tome se vode rasprave na ovakvim mjestima. I tu se dolazi u sokob misljenja, podlozno je naravno sve kritici i kritika kao takva , opravdana i benigna , moze mnogo pomoci u svemu tome. Maliciozna, ne moze i ona se odmah prepozna. Mogao bih nabrajati mnogo o razlicitim raspravama maliciozne prirode , ali mislim da je to esto sto nije vrijedno spomena jer ti ljudi ne gledaju nista drugo osim jedne uske slike koju su oni u svojim mislima skontali.
Zeljo je vjecna borba. Ljubav je tu nepristrasna. Kada je ljubav prava. Mi je hvala Bogu, imamo napretek. Zato i jesmo najveci.
Imace Zeljo i svoje mladosti. Imace vrlo brzo i trofeje.