Jovo Radovic se nije bas proslavio kao fudbaler, odigrao je vise utakmica za Sarajevo, nego za nas, ali, bio je odlican trener, jedno vrijeme pomocnik Milanu Ribaru, a onda u omladinskom pogonu Zelje, kada su mu se poklopile zvijezde i kada je imao vise talenata u timu nego Real. Dovoljno je pogledati ovu sliku pa vidjeti na kakvim slatkim mukamaDzezvar je napisao/la: ↑ned okt 15, 2023 11:41 am
A komentar Nese Starovlaha na ovu sliku je dokaz da je i tada Zeljo bio ono sto je i danas.
"Tarik Hodzic
Zbog ove generacije,tacnije balkanskog mentaliteta, sujete,ega i straha od uspjesnih ispali smo iz lige.Ovo je jedna od najboljih generacija u istoriji kluba,ravna generaciji koju sam ja vodio.Nista nije vjecno i ne pocinje i ne zavrsava se bas sve sa nama.Trener ove generacije je kriv za sve....previse dobrih vas je bilo da se ne bi prepoznao njegov rukopis.Trebalo je da zajedno sa vama predje u prvi tim, da uz Milana Ribara stekne iskustvo a onda posle godinu,dve,preuzme prvi tim.Bas kao sto je to meni bilo omoguceno 1991 godine.Umjesto toga trener je otjeran iz kluba ali je sa "malim Zeljom",Pofalickim bio veoma uspjesan u tadasnjoj veoma jakoj drugoj ligi.Pravu sansu su dobili Janjus,Dragan i Slobodan Kojovic,Dautovic,Jankovic,Serbo,....djelimicno Miso Radovic,Hodzic,Basic,a gotovo nikako Zeljko Rodic,Stojance Idic,Sisic,Micanovic,Zoran Cuk.
Imala se necija privatna obaveza prema Stjepanu Domacinovicu "Kokanu","Bugojanskom Serifu" pa je jedan dio igraca Zelje poslat u Bugojansku "Iskru.",koja je postala i prvoligas.
Sisic je uspjeo u Ljubljanskoj Olimpiji,Hodzic preko Famosa,Olimpije do cuvenog Galatasaraja a Zoran Cuk preko drugoligasa "Troglava" iz Livna do Splitskog Hajduka ali ga je teska povreda koljena sprecila da napravi uspjesnu karijeru.
Tjerala su se Zeljina djeca a dovodili igraci sa strane i od osvajanja sampionske titule 1971/72 pa do ispadanja iz Prve lige u sezoni 7677,gotovo da se u dopunskoj selekciji nista nije pogodilo.
Od osvajanja sampionske titule,igraci odlaze,malo kvalitetnih dolazi i klub po plasmanu pada ,sljedece godine 5-ti,pa 8-mi,pa 9-ti,pa 12-ti da bi u sezoni 76/77 bili poslednji 18-ti i ispali iz prve lige.
Veliki pad kao sto je pre osvajanja sampionske titule bio postepeni ali siguran uspon sa istim,punim energije,zelje i ambicije,krivim za uspjeh ali i neuspjeh Profesorom Milanom Ribarom.
Njegovim dolaskom u sezoni 67/68 bili smo 5-ti,pa isto sljedece sezone,pa 4-ti,pa 2-gi,da bi u sezoni 71/72 postali sampioni.
Statistika i brojevi mnogo govore uz nasa sjecanja i godine u kojima smo sazreli za analizu nase i klubske proslosti.
Koliko me sjecanje sluzi taj (ne)priznati trener te sjajne generacije zvao se Jovo Radovic.Na zalost nije mu bilo sudjeno i dozvoljeno da zavrsi svoje veliko djelo,zato sto ipak sve pocinje i zavrsava se sa nama.
Pozdrav generaciji uz koju smo mi mladji ucili i sazrevali..."
trener moze biti, koliko nekoga forsirati, a, nekoga, mozda i zanemarivati...Bilo kako bilo, hvala na mu na ucescu u stvaranju nase sampionske ekipe.
Nazalost, 1993. godine, na okupiranoj Grbavici dolazi do stvaranja plagijata, nekakvog FK Zeljeznicar iz tzv Istocnog Sarajeva. Jovo Radovic im je bio " sef strucnog staba ", to mu
nikada ne mogu niti cu oprostititi. Nije ni bitno, neka ostane negdje zapisano...
