Ne znam kako iko ziv ima obraza staviti Amara u istu recenicu s Ivicom.
Ivica je pojam izuzetno dobrog, visoko moralnog, samokriticnog, obzirnog, uljudnog covjeka sa manirima kojih bi se postidio princ Charles. Amar nije nista od toga. Jedino sto mu je Ivica uspio usaditi jesu pamet i inteligencija. Sve ostalo je susta suprotnost u odnosu na njegovog gospodina oca. O njegovom karakteru dovoljno govori to sto svojevoljno izabere da sjedi za istim stolom sa gudalom, bezvrijednom hrpom bjelancevina koja nije zasluzila ni da se rodi.