uto avg 07, 2018 2:32 pm
Neću vam pisati u dugo i u široko.
Svako od nas je ima likovno. Uzmeš bojice, crtaš preko bijelog papira.
Sad bojicama crtaš Grbavicu, bojama joj ušivaš ožiljke, tamo gdje nisi mogao rukama, nogama, tijelom pokriti. Ispunjavaš jedan dječački san.
U utakmici između državnih davanja, privatnih fondova i sinergije navijača, neka pobjedi masa malih davanja.
Simbolično reflektor pod kojim će nastupati mnoge generacije nakon nas.
U meni nešto tinja da se ništa ne ostavlja kao simbol ratnog stradanja Grbavice. Taj zadnji reflektor sam htio da Grbavica čuva kao spomenik, njega bih ostavio na pola nacrtan, onaj drugi dio ostavio izgreban i ranjen.
Čisto kao opomena i podsjećanje da tamo gdje plava boja stane, počinje veliko zlo.