ForzaLjoZe je napisao/la: ↑pon maj 28, 2018 10:22 am
Nemojte me pogrešno shvatiti, molim vas.
Niti da pretpostavite da Želju manje volim od toga da sam inficiran plavom bojom.
Samo je stvar činjenice da se dešava deja vu. Sjećam se Farukovog mandata u Klubu i postavljenih stolica, njegove velike borbe s dugovima i super razmaženih pojedinaca naviklih na narodnu tuđim... gloginje mlatit. Koliko smo patili za tim radovima na stadionu, gacali po blatom okruženom Koševu i konstatovali da nam je za uspjehe u Amarovom periodu u Evropi, nedostajalo grotlo Grbavice. Otjerao se Plišek, Džeki se klociralo. Lekcije koje sam naučio tada su o strpljenju neophodnom da se infrastruktura izgradi, ekipa napravi, mladi igrač pokaže kvalitet.
E to nam se ponovo dešava, ponovo se stvara za mene vještački konstruisana loša atmosfera. Osnovna razlika između perioda tada i sada je u interesu ljudi za Želju: generacije mladih navijača tek u nastajanju, sada sve manje ljudi na tribinama zbog sve lošije situacije u državi, rastućoj emigraciji, nikakvom natalitetu i opštem propadanju sporta (KK Bosna, recimo). Zato u mojoj glavi buja ovaj kataklizmički scenario koji je možda, ali možda pretjeran... Mada neki dokazi iz okoline idu njemu u prilog.
Nadam se nekom zaokretu u svijesti ljudi, ali naviknut da sebe izuzimamo od vlastite odgovornosti, tek neki evropski uspjeh bi mogao vratiti ponos i radost asociranu s klubom i ponovo rastjerati sive oblake. Ako se ponovi prethodna sezona, nema te sile koja može spriječiti zaustavljanje promjena koje traju već 2-3 godine.
Kad i ako preživimo teret dugova prema poreznoj upravi i dobavljačima koje su kreirale prethodni sazivi, mislim da nas sljeduje opet red priče o privatizaciji, neki novi bananamen i slično...
Ne treba gledati dalje od komšija iz Titove. Ne živimo mi u dva odvojena mikrosvijeta, nego zajedničkom gradu i državi. Tako nam uspijeva ponoviti njihove greške: redamo trenere ko na traci, mijenjamo igrače iz sezone u sezonu, na tribinama smo kada ekipu ide, raspale su se navijačke tribine oba kluba. Hoćete da tvrdite da griješim? Sjećate se da su nekad oni na članskim imali Mrzim Željezničar, a da je naša najveća psovka njima bila Gazi pitare, ponosni što ih ignorišemo. E pa sad ne prestajemo o njima da pjevamo i da ih psujemo na razne načine. Dakle, radimo ono što su oni radili i rade nama.
U kontinuitetu razvoja događaja, fali još jedna plava Sabrina, da se svi proveselimo.
Mnogo pišemo, premalo djelujemo. Da li bi jedan obični navijač trebao više biti zabrinut zbog mlake podrške sa tribina ili dešavanjima u Klubu?
Nekada prije rata osim Zdenka Jelića, veze nisam imao ko sjedi u upravi kluba. Pogledam utakmicu, sutradan u novinama pročitam propuštene detalje.
Zapravo, mislim da je u ovom trenutku podrška potrebna jugu na kojem smo svi nekada stajali. Pa ako jug ne ide, možda da zaori svaki pojedinac među nama u narednoj sezoni? Gdje su zastave, transparenti, šalovi, dresovi? Sve je više pojedinaca koji na utakmice dolaze bez jednog-jedinog rekvizita. Sami smo odabrali put koji je posve pogrešan u mojim očima. Zašto ne možemo biti kao Stamford Bridge, da se zastave viore sa svih tribina? Zašto se furamo na poluprazno Koševo?
