sub dec 09, 2017 4:55 pm
Zanimljive su naše reakcije na ovaj fantastični niz pobjeda poslije Viteza: oduševljenje, pomiješano sa čuđenjem. Fakat, nije bilo realno za očekivati sve ove pobjede, i to uz ovakvu igru. Iako sam bio među onima koji nisu paničili ni poslije kikseva, nego sam se trudio da skontam šta Adžem hoće i onda kada mu to nije polazilo za rukom, ipak uz ovakav raspored nisam ni razmišljao o prvoj poziciji prije proljeća. Ono, nadao sam se prolasku u polufinale kupa i nekom podnošljivom zaostatku za prvim pred pauzu, pa da opet ganjamo plavo proljeće. A onda, nakon reprezentativne pauze, niz utakmica za pamćenje.
Kao što je ovdje već puno puta rečeno u toku ovih dobrih partija, osnova dobrih igara je osjetno veliki napredak u fizičkoj spremi. Ni to, ipak, samo po sebi ne bi bilo dovoljno, da nije popraćeno i hrabrošću da se napada i kada imaš rezultat koji ti već odgovara, da se branimo napadajući. To je vjerovatno ono što nas najviše i oduševljava u svemu ovome i što zbunjuje naše protivnike. Tako nešto je pomalo stidljivo najavljeno u prvenstvenoj pobjedi protiv Mladosti, prije kiksa sa Vitezom. Protiv Borca se to ponovilo, kada im skoro nismo dali da priđu našem golu nakon što smo poveli, nego smo mi njih dodatno pritiskali kao da nama treba gol. Protiv pitara je to bilo još teže napraviti, a uspjeli smo još ubjedljivije, u drugom poluvremenu im nismo dali da pređu na našu polovinu dok im i drugi nismo zabili. Protiv Širokog sve tri utakmice počinjemo tako da nama odgovara i remi, ali u sve tri idemo po pobjedu. Već možemo govoriti da to polako postaje naš stil igre, i nadam se da će tako biti i ubuduće. Najteža od svih ovih odličnih utakmica bila je ona prvenstvena u Širokom Brijegu, gdje gubimo odmah na početku pa se vraćamo, pa nas Široki u drugom poluvremenu gura sve dublje na našu polovinu, ali se opet dižemo i u zadnjih 20-ak minuta, i pored već veoma dobrog rezultata, idemo u napade po sva tri boda. Ni ta hrabrost, naravno, nije sama po sebi dovoljna i ne bi ni blizu ovako funkcionisalo na terenu da nije te fizičke spreme. A kad imaš to dvoje tako dobro isprepleteno, onda ispade lakši dio posla tražiti kombinacije pravih igrača na terenu, mada se ni to ne treba potcjenjivati, jer smo vidjeli koliko je trebalo utakmica da se tu nađu prave formule.
Sutra nam je na papiru ubjedljivo najlakša utakmica, ali vjerujem da nam je Vitez dovoljna opomena da nikoga ne možemo pobijediti sa pola snage, samo na ime. Ali su nam zato ovih pet sjajnih pobjeda i više nego ubjedljiv pokazatelj da možemo na proljeće ganjati i duplu krunu. Pogotovo kad se uzme u obzir da su na proljeće samo četiri kup-utakmice, a da smo tu na papiru najveći favoriti. Ali prvo sutra Radnik, pa onda možemo da palamudimo šta ćemo i kako ćemo u toku zimske pauze.
FK Željezničar 1921