ned okt 01, 2017 1:12 am
Previše ste očekivali od ove utakmice, preoptimistični ste bili, većina. To pokazuje i anketa. Prosto ne mogu da vjerujem da je neko očekivao pobjedu u ovoj utakmici. Mene poraz nije iznenadio ni malo. Zašto me nije iznenadio? Zato što sam izgubio svo povjerenje i nadu u ovu ekipu. Atmosfera je danas bila takva kao da igramo prijateljsku za Olimpicom, a ne derbi utakmicu koja puno znači. Ja sam se osjećao tako, ništa mi nije govorilo da idem na Grbavicu, ali glupan, opet sam otišao, nažalost. Hajd' mislio sam biće zanimljivo, biće x, zadovoljan bih bio... Prije me je uvijek neka euforija pucala, srce mi je bilo ludo dan prije utakmice. A danas... U meni su uništili svu želju koja je postojala. Pitao sam se, šta bi ono protiv Slobode? Poludio sam bio totalno, čak se i razbolio, al' hajde rekoh, nema veze, popravićemo... Danas se pitam jesmo li toliko slabi, je li ovo fakat najbolje što možemo, ili može bolje, ali oni ne žele, ili je ipak OSTALO SAMO IME? Izgleda da je ovo posljednje. Razočaran, popišan, izjeban i kakav sve ne izlazim sa juga. Sa juga na kojem sam odrastao, proveo najljepše trenutke života sa familijom, bilo je i tuge, radosti, razočarenja... Izlazim sa juga za kojeg se danas pitam da li je i od njega ostalo samo ime? Potpuno razočaran. Mučno je bilo gledati sve ovo. Mučno je bilo i navijati. Ako se ono može nazvati navijanjem. Da mi je neko rekao da će mi jednog dana ovoliko biti krivo što sam otišao na utakmicu, na utakmicu mog Želje. Na svoju Grbavicu! Ne bih mu vjerovao.
Cijeli dan mi je bio sjeban, osjećaj nikakav, znao sam da ćemo izgubiti i ponovo razočarati igrom i opet sam otišao. Je li moguće da su ovi ljudi (igrači) za svoju profesiju izabrali fudbal? Počeli se baviti fudbalom, a da pojma o njemu nemaju! Osnovne stvari, aut, centaršut, dodavanje igraču udaljenom 5 metara... Krenuli su hljeb zarađivati od toga, a ne znaju! Ali, što njih briga? Oni će svoje plate dobiti, iako smo ustanovili da ne znaju. Dobit će plate za posao koji ne urade. Njih nije briga što će nama skratiti život za 10 godina, što mi nećemo moći noćas spavati, što će neko potrošiti zadnje pare za kartu i pivu, da što prije zaboravi ono što je vidio na terenu. Bogičeviću, Stevanoviću, Staniću, Blagojeviću, Zajko, Saša i svi ostali osim Vedrana, Gorana, Sinana i Zajmovića, da Bog da vas moje oči više nikad ne vidjele! Makar i u ligi za opstanak igrali, samo da više ne čujem za vas i da vas ne vidim. Znam da ovo bezveze pišem, ali to je trenutno jedina stvar koju želim. Plače mi se, dođe mi da sam sebe udaram kada shvatim da ćete ponovo obući dres mog Želje. Nadam se da ćete pročitati vi igrači. Nesposobnjakovići, ostavite se fudbala, nije za vas, boli vas tuki što ste večeras izgubili, isto kao što vas je briga za poraz u Tuzli, idite malo izađite večeras, popijte, popušite, uradite šta god hoćete, objavite story na instagramu, guzite (sumnjam da ćete, jer nemate čim), nemate mudaaaa!!! Pičkeee! ***** li vam onog ko vam omogući da postanete fudbaleri. ***** li vam onog ko vam dade priliku da istrčite na Grbavicu, ko vam omogući da doživite ono što je mnogima životna želja. Ne znate da cijenite nas navijače koji smo vas podržavali uvijek, koji smo gubili živce zbog vas, koji smo vas trpili. Ne znate da cijenite trenere! Nemate pojma šta bi samo ja i ovi ostali bolesnici dali da istrčimo na teren Grbavice. Ja bih dao i život, pleme li vam *****, smradovi jedni. Manekeni, balerine, dame, pičkice! Otrova vam stavili u onu jebenu nargilu, pa onda popušite.
Ne znam šta da kažem više. Nakupilo mi se još od poraza iz Tuzle, večeras je prelilo čašu. Nije prvi put da gubimo, gubili smo i prije, izgubili smo i titulu na onako bolan način, ali mene boli nešto sasvim drugo.
Boli me nezalaganje, hodanje po terenu, kurcobolja i ostale stvari, da ne nabrajam. Gdje je bila večeras želja za pobjedom? Ja je nisam primjetio. Ah, mene glupana, kako je primjetiti kad je nije bilo? Nema želje, nema ambicije, nema ničega! Jedino pozitivno što sam vidio je Zakarić i Zajmović (koji su odigrali prosječno, više loše nego dobro). Kakvi su onda ostali bili, ako su mi oni jedino pozitivno? Gospodo iz uprave, jeste li naučili lekciju? Jeste li nakon toliko primjera uvidjeli da nije do jebenog trenera? Odović, Mulalić, Kostić, Petrović... Adžem? Nadam se da ste NAPOKON shvatili da je do igrača. Adžema ne dirati, pa makar se borili za opstanak. Iako smatram da nije trener za Želju. Od onih sam koji nije podržavao odluku za otkaz Petroviću. Iznenađen bio i odmah rekao da će ovi bezmudaši koštati i Adžema posla, ako uprava ne stane uz njega i ne pomogne mu da istrijebi ove otpatke iz svlačionice. Vjerovatno je jasno da je Petrović izvlačio maksimum sa ovom ekipom. Čak se uspio boriti i za titulu. Istina, nije imao igru, nemamo je ni danas a nećemo je ni imati, ali imao je bodove! Nije ga trebalo dirati, ali vi u upravi ste ipak najpametniji. Iako pojma o sportskom segmentu nemate. Neću više o Slavki. Bilo, prošlo. Da me ne napadnete vi što čitate... Jer je ovdje zabranjeno reći svoje mišljenje, ako se većina ne slaže.
Zato Adžema ne dirajte ni pod koju cijenu, jer do trenera nije. Treneri su najmanji krivci. Kojem god treneru daš dobre igrače, koji hoće da rade, koji hoće da napreduju i koji imaju ambicije, imat ćeš i rezultat. Adžem ima prosječnu ekipu, čiji je maksimalni domet Europa. A i to jedva. Pomiriti se s tim, ja već počinjem. Dati mu vremena još jednu godinu, godinu i po, ako ne bude išlo vratiti titu za ovu našu ojebinu od lige, Amara Osima. Nek bude i trener i sd i sve što hoće.
I Adžeme, ne razmišljaj o ponudi novih ugovora onoj trojici smradova (znate na koje mislim), kojima uskoro ističe! Ni ne pomišljaj na to, valjda si vidio da su to pravi primjeri kakav sportista ne treba biti! Istrijebi ova smeća od ljudi, igrača, osoba.
Koji sam ja kreten, još upalio snimak gledao...
Imao bih ja još dosta toga reći. Mogao bih napisati knjigu. Ali ne mogu više. Razočaran, zgužen, izjeban idem da legnem, pa ako mi đavoli budu dali da zaspim. Ali teško, imaću noćne more zbog ovih tzv. fudbalera.
PLAVE DAME NISU SAME, IGRAJ ŽELJO LE ALEEE!
P.S. Igračima želim da cijelu noć imaju noćne more, da sanjaju najstrašnije moguće stvari, a da ne mogu da se probude. Da se preznojite od straha, kad već nećete na terenu. Pičkice vi spavajte, kad već mi ne možemo, zbog vas! Mi ćemo se brinuti i razmišljati koji je razlog ovakve "igre" i kako je popraviti.
MOJA PRVA LJUBAV BIO JE ŽELJO!