Provlači se priča ovih dana oko kupa, i nije mi jasan naš navijač koji kaže ne treba nam kup. Normalno da nam treba i treba uraditi sve da isti i osvojimo jer je to direktan plasman u euro takmičenja + još jedan trofej u našim vitrinama.
Razlozi oko toga su kao nemamo širok roster, zaebano na dva fronta a činjenica je da konkretno evo prošle sezone nismo izgubili prvenstvo zbog igranja kupa a isto tako nismo ispali iz kupa zato što smo se potrošili kroz prvenstvo. Razlozi pušione na oba fronta prije svega leži u tome da smo gurali jedno te isto a da pritom ni mi sami nismo znali kakav i koliki roster igrača imamo, a evo iz ove perspektive reklo bi se da je igrački fond bio kudikamo veći i kvalitetniji od ovog sadašnjeg. Na žalost forsiranje jednog te istog kadra nam se obilo o glavu, došlo je do zasićenja i premorenosti kod prvotimaca a rezervisti i mlađi igrači su izgubili bilo kakvu nadu da će zaigrati. Totalno pogrešan koncept je bio zastupljen i ispadanje iz kupa i gubitak titule je samo plod tog i takvog neizbalansiranog načina rada.
Adžem je sve to dobro vidio i okrenuo se za početak proširivanju igračkog kadra, to je bio prvi preduslov da bi sebi obezbjedio pretpostavke za napredak i ostvarivanje ciljeva. Jednostavno bio je primoran (naravno da je to bio i njegov cilj) da pruži šansu što većem broju igrača, da pravi eksperimente sa postavkom igre, da mjenja pozicije igračima a sve to da bi dobio na širini jer bez te širine kad tad bi se sve obilo o glavu.
Moglo bi se reći da je Adžem ovaj prvi dio prvenstva odradio haman pa perfektno i zaslužuje odlične ocjene.