sub jun 03, 2017 10:11 am
Uh, svašta se načitah par posljednjih stranica!
Prvo o Čenanu "ublehi" - **** priče što nije doveo bolje igrače i ko je kriv. Ja mislim da je "kriv" način poslovanja u tom segmentu. Posložen je tako da postoji pisani trag za svakog kontaktiranog igrača, bio ili ne bio doveden. Pisani trag je i u elektronskoj formi i sve ostaje na vidjelo narednim generacijama koje će voditi taj segment. U prijevodu zakonit i jedini ispravan metod rada. Usporedbe radi - ranije dovedeš ili vratiš nekog bivšeg igrača, bez ikakvog pisanog traga, a onda ga puštaš džaba, odnosno on oprosti dugovanja i ide dalje, a znalo se da se bar za iste mogla uzeti neka pinka. Primjeri Svraka, Jamak, Benjo Čolić, E. Adilović koji je "prodat" za koliko???...ili igrači koji traže svoje, ali nema ništa na papiru V. Selimović, Elvir Čolić i mnogi drugi. Zakonit rad je izgleda "ubleha" i jedini "krivac" za lošu transfer politiku. Radimo i dajemo onoliko koliko nam je jorgan dug.
Slavko "ublehaš" i njegova stručnost. O tome se zaista mnogo napisalo, da me se već vrti u glavi. Svi smo ga priželjkivali, čak i likovali kada je doveden, a on je svojim radom od dana dolaska do danas pokazao da zna svoj posao. To pokazuju rezultati. Nemojte mi molim Vas, samo onu kako je ispušio titulu. Znamo svi da je ispušio i znam da to ne bi ni jedna ekipa iz ove lige. Prošle sezone smo ispušili Evropu na isti način i znam da je ne bi niko ispušio na način na koji smo to mi učinili. Mogli smo mi "završiti" Krupu i zadnje kolo Radnik i sada bi bili šampioni. Prošle godine je to još lakše moglo da se uradi sa Čelikom, kojem bodovi nisu ništa značili, a isto tako sa Rudar Prijedorom i Slavijom. Igrali bi Evropu i mirna Bosna. Šta time dobijamo?, osim love koja nam je prijeko potrebna, ali ne i najvažnija stvar na svijetu. Razmislite.
Ponovo pregledam ove Izvještaje sa 1921.ba i gledam ponašanje i reakcije igrača nakon golova. Gledam tu radost prilikom proslavljanja golova. Gledam kako se Lendrić i Bekrić raduju, ma cijela ekipa, nakon golova u Mostaru 0:4. Gledam kako Bekrić stiže loptu na gol-aut liniji i zavrće u peterac gdje ga Lendra nekako zabija. Gledam kako se Lendrić i Boba Marković raduju golovima protiv Zrinjskog na Grbavici. Hemija, emocija, oduševljenje, samo što nema suza radosnica.
I onda gledam "radovanje" u Krupi koje ti 80% donosi titulu, tačno 80%, jer nismo jedan od onih klubova koji bi završili Radnik zadnju na Grbavici. Gledam "zalaganje" tokom tekme. Niđe veze. Isti odnos i u derbiju na Koševu. Kao da nisu isti igrači na terenu, kao da ne žele osvojiti titulu. Ovom prilikom ne mislim na sve igrače. Meni je najdraži igrač Lendrić jer on svaki svoj gol proslavlja onako kako bi ga proslavili i mi sa tribina ili kraj malih ekrana. Što bi Đuro rek'o, razlika je drastićna.
Po meni, ova ekipa je dokazala da može kada hoće. I niko me u suprotno ne može ubijediti.
Umalo da zaboravim. Neko napisa kako naši ne uigravaju napad. Tačnije to Slavko ne radi, nego nabij na Miru, pa ako Miro šta iskobelja dodaj do Lendrića i on će zabiti gol. Pa šta bi drugo radili. Očito da Zeba, pa ni Bekrić nisu više u onim godinama, tačnije formi da krenu okomito na gol i da jednim potezom riješe tekmu. Zar isto ne radi Zrinjski, daj loptu Tomiću, a on će je već nakako provući do Bilbije ili Mešanovića koji će zabiti neki gol. Zar isto ne rade kone? Dok im je Duljević igrao na krilu, nađi Duljevića, a on će prvim korakom proći nekog i tražiti Ahmetovića. Kada je prebačen u sredinu išlo se na isti fazon, daj loptu Duljeviću i on će direkt na gol krenuti i pokušati naći nekoga ili je opaliti sa 20-25 metara.
Isuviše smo se zanijeli, pa počnemo kritikovati one koji su najviše pokazali na terenu (izuzimajući Miru). U zadnje vrijeme je tapetu bio Lendrić i Marković. Uz pomenutog Miru, te Vecu naši najbolji igrači u ovoj sezoni. Neka jedan kaže Marković je alibi igrač, doda prvom do sebe ili vrati loptu nazad i to je sve, a onda se nadoveže njih dragi Bog zna koliko i krene pljuvačina. Pa gledali sno tekme. Meni nije mrsko pogledati sažetke sa 1921.ba i ne vidjeh baš da je taj Marković toliko loš, alibi igrač, dodaj prvom do sebe unazad. Pogledajte malo, pa onda pišite. Naše sjećanje seže, a i mjenja se od tekme do tekme. Znamo mi nas hebo ti nas.
Dok istina obuje cipele laž je već obišla cijeli svijet.