Situacija u reprezentaciji Argentine 1986. godine je bila vjerovatno i gora nego sada. Korumpiran savez, zemlja u rasulu nakon rata sa Britanijom. Igracki mimo Maradone nista impresivno. Francuska, Njemacka i Brazil su tada imali bolesne ekipe, Engleska je bila veoma dobra. Tu se Maradona pokazao kao pravi lider ekipe, kapiten, psiholog, motivator. Njegovo samo prisustvo je mnoge stvari konsolidovalo. I u Napoliju je takav bio, spona izmedju igraca, uprave, trenera. Covjek je dao dva najpoznatija gola ikad u svjetskim prvenstvima, u jednoj utakmici cetvrfinala, i to protiv Engleske protiv koje su ratovali koji mjesec unazad. Bozija ruka i onaj vanzemaljski solo prodor. Ali i pored toga, igrali su cvrsto, timski.
Mesija pojede pritisak, ne zna se s tim nositi i to je definitivno, dok npr Cristiano Ronaldo u istom uziva.
Mimo sada toga, Argentina stvarno lose izgleda. To se znalo i prije SP-a, ali kada pogledam prije 10 godina veznjake koje su imali, to je nevjerovatno. Moraju se dobro zapitati sta i kako dalje. Steta, jer sam ih strasno gotivio u prosloj dekadi jer su imali veliki broj pamtljivih i karizmaticnih igraca.
Proslog finala ce se dugo sjecati i chokera Higuaina.
Sto se Hrvatske tice, mislim da ce ih Island opet napatiti.