čet feb 25, 2016 8:56 pm
Loša polusezona iza nas je bila, ne uzimajući u obzir Evropu gdje smo napravili dobar performans, onako, gledajući sa našeg aspekta ispod prosjeka naravno, uvijek želimo više i uvijek može više.
Ionako limitiran i oskudan igrački kadar se počeo rasipati, riješili smo se amatera koji nam nisu ništa ponudili, sa Kokotom smo raskinuli ugovor, Đelmić nas je držao u rezervi, počeo je glumiti zvijezdu i činilo se da smo u bezizlasnoj situaciji.
Sve je to bilo planski, ali malo ko je to mogao pretpostaviti i znati da će se desiti veliki preokret.
Redom su potpisivali Mailson, Kramarić, Stevanović, Lendrić, Bekrić, Bogičević, Zolotić, Halvadžić, Đermanović, M. Stevanović, Stanić, Fejzić i na kraju Zahirović.
Od onako limitiranog i skromnog igračkog kadra dobili smo ekipu koja na svakoj poziciji ima podjednako dobre igrače, igrače koji mogu napraviti nešto više.
Sve je to prošlo bez pretjerane euforije, čvrsto na nogama smo stajali i bili svjesni da nismo u poziciji da se radujemo iako smo napravili buran preokret i počeli misliti na budućnost.
Sjajan rad uprave, Edisova vizija, rad za budućnost te koliko toliko renoviranje Grbavice je nešto što raduje svakog pravog navijača i što bismo trebali okruniti maksimumom iz ove polusezone i ako je ikako moguće obezbijediti nastup u Evropi.
Idemo sad Široki napokon dobiti i početi plavo proljeće uspješno, a poslije, ko zna, možda nam se sreća i ostale stvari poklope.
VTŽ.
Kad nikog nema znaj da tu sam ja, da ti pjevam i za te da se lemam...
Samo tebe volim ja, tebe volim ja..