Memija ima i pritisak na sebi. Odlaskom u drugi klub bi imao jaču konkurenciju, ali bi bar znao na čemu je, znao bi da je otišao daleko od kuće i da ako hoće napraviti karijeru mora zapeti kao nikad. Željina djeca imaju taj pritisak koji im se nabije ili kojeg kasnije oni sami razvijaju u sebi, ali opet ovdje je njihov dom, pa sa te strane oni ako nemaju u glavi da ostanu poslije treninga da vježbaju ono u čemu kaskaju neće nikad ovdje. Nije isto ako odeš npr. u Astanu imaš boljeg od sebe na svojoj poziciji, pa ako hoćeš da uradiš nešto ili radiš kao lud ili pakuješ kofere i ideš kući, u Sarajevo. A također, kad npr. Stevo Nikolić poljubi dres našeg Kluba kad zabije gol, to je nama "woow", ali kad to uradi Memija to se onako podrazumijeva. Kad Siniša Stevanović trči kao navijen to nam je super, a kad Memija to se podrazumijeva. Sve su to prednosti i mane Željinog djeteta na Grbavici i u inostranstvu. Kao što kažete Memija je mlad, ako se nađe neko ko će ga pravilno usmjeriti, a nadati se da je to Slavko, onda od Memije možemo očekivati fin profit i finu karijeru, a ako ne onda mu je bolje da se pokuša vani oprobati. Na kraju krajeva, u slučaju zadnjeg scenarija, i ako ne uspije vani, sigurno će doživjeti nešto novo i sagledati stvari iz drugog ugla, pa nam se vrati puno bolji i odlučniji. Ali sve je ovo ako i ako. Šta bude, biće

Nije Željo mahalski klub, jer već odavno je prerastao i svoje naselje i svoj grad i svoju zemlju, okuplja navijače odasvuda, ali jest klub iz mahale. Željo je klub svoje Grbavice