čet okt 20, 2016 3:26 pm
Denis Zeric. Zaista ne postoji nista ljepse nego vidjeti kada jedan djecak iz skole najdrazeg kluba ulazi u igru i igra svoje prve minute u zivotu za svetinju. Nevezano sto je davno protiv viteza on dobio svoju sansu. Ovo je taj pocetak, nesto sto se pamti cijelog zivota, nesto neprocjenjivo, nesto sto ce on jednog dana prepricavati kada bude veliki igrac, a ima sve sanse da svojim radom pokusa ostvariti dobru karijeru.
Momenat cijele utakmice je dobro zabiljezen kamerama a lijepo je to ispalo na klipu naseg 1921, gdje na pogodak djecaka Denisa cijela ekipa trci u zagrljaj najmladjem igracu, da mu cestitaju, da ga zagrle, da mu daju podrsku, da mu pokazu koliko to svima znaci sto je on dio te prave plave porodice. Pa mi i momenat kada cak i golman pretrci cijeli teren sao da bi njega zagrlio znaci vise od cijele utakmice. Zaista sam tu primijetio jednu sveukupnu bliskost i prepoznavanje vaznog trenutka za ovog igraca od strane cijele ekipe. Ta podrska, taj osjecaj pripadnosti, trcanje Stanica prema Zericu, gdje ga grli ,pa dolazak svih ostalih koji Zericu daju do znanja da su osjetili koliko ovo njemu znaci , nema cijene, pa da je i milionska. On taj osjecaj nikada nece zaboraviti u sebi i nikada nigdje vise nece dobiti ovakvu podrsku u cijeloj karijeri, jer ce to biti zaradjivanje novca, profesionalizam koji mu to pogadjanje golova trazi kao duznost, gdje ce dobijati zagrljaje nekog drugog karaktera. Zato je Zeljo blizak, zato je Zeljo poenta i zato se u Zelji moze roditi osjecaj koji daje podstrek za zivotne price. One najljepse price pocinju uvijek ovako, zavrsice jednog dana, nadamo se, blistavom karijerom, daleko od naseg kluba, ali momente najljepse emocije moze izgraditi samo ovde, sto ce on kao igrac pamtiti zauvijek. Uvijek ce se onda emocijom vracati tu, u svojoj kuci, u svojoj bazi, svome djetinjstvu i pocecima igranja. Znace odakle je dosao i to ce mu uvijek biti dobra vodilja.
Bio sam na utakmici i lijepo sam se osjecao, jer sjediti u svom domu, na jednoj tribini i znati da ta dva sata posmatranja jedne utakmice zapravo cini dio vjecnog rituala, pripreme za najljepsi dio dana, kada Zeljo igra, pod reflektorima, na jedan opusten nacin, meni dan ne moze biti ljepsi. Srce je to, onaj nacin osjecaja pripadnosti, gdje i kao navijac vidis da je to bas tvoj drugi dom, da je toplina i zelja za uspjehom jednog, tvog kluba nesto najvaznije u tvom zivotu u tim trenucima. Tada sam zaokupljen Zeljom, toplina u meni, lijepo mi je jer znam da uzivam tada, i gledajuci raju oko sebe i znajuci da svima ovo znaci isto kao i meni, to ja kao da u trenutku imam preko hiljadu brace i sestara za koje bih zivot svoj dao bilo gdje i bilo kada.
O samoj igri je sve receno, necu se oko toga osvrtati. Pobjeda je znacajna jer nas je lako dovela do onih osam ekipa koje ce uci u bitne okrsaje za kup, ali smo mirni pred revans i rezultatski mozemo sada da se okrenemo bitnim prvenstvenim utakmicama.
Mi Zelju konacno moramo malo vise poceti gledati kroz ljubav. Malo da se saberemo svi skupa i da prestanemo traziti neke izgovore oko te ljubavi , korigujuci sve i svasta da bi klubu bilo puno bolje, zapravo kritikujuci i kad neko pogresno zakaslje, a da nama to ne godi. Opustili smo se previse, a dajemo malo one prave podrske. Zeljo je srz svega. Zeljo je poenta naseg okupljanja. Uz Zelju smo se uvijek sekirali,j er smo Zelju uvijek i voljeli. Zeljo ide ciklicno. Nikad nije bilo previse dobro. Bilo je trenutaka , bilo je udaraca, a dok je Zelje udaraca ce i biti. Znaci zauvijek. Mi smo snaga i mi moramo znati mnogo bolje to iskoristiti. U korist Zelje. Samo ljubav, ona prava, ima opravdanje. Lijepo mi je vidjeti kada neki tata dovede svoje dijete da prati utakmicu, on zeli svome djetetu usaditi ono sto je njegov otac usadio njemu. Generacije se radjaju, a mi moramo da se pobrinemo da im objasnimo sta sve znaci ta ljubav. To je jako lako, jer lako je Zelju voljeti. Samo kad si normalan i iskren.