arctg je napisao/la:Ne znam za vas, ali meni se jako često dešava da mi se određena ideja, tema ili osoba motaju po mislima nekih par dana, i čim razmišljanje o tome nečemu svedem na minimum, u realnosti se ta ideja realizuje, o toj temi se priča ili sretnem tu osobu. Tako sam prethodnih dana užasno mnogo razmišljao o pitanju Željezničara i njegove podrške van Sarajeva. I čim su mi se misli malo smirile, čim sam počeo da razmišljam o nečemu drugom, dođem u priliku da se „porječkam“ sa jednom individuom iz Sarajeva, koja je po prirodi jako egocentrična i koja ne podnosi baš ovo ili ove što dolaze van Sarajeva, a upravo na tu temu. S obzirom kako se svrstavam u kategoriju „ovih vani“, zaista je malo reći da sam doživio neugodnost, bijes i razočarenje u gotovo jednoj sekundi. Još više „boli“ činjenica da se ta individua (ne znam kako da ga drugačije nazovem) svim silama trudi da očuva famozni sarajevski duh, podjelu na raju i papke i da bude multi-ovo, multi-ono, zapitao sam se: kako je moguće da osoba takvih ideala (bar javno se predstavlja kao takva) gaji skoro mržnju prema svemu što živi dalje od Kobilje Glave ili Ilidže? Koliko sam upoznat, a vjerujem da su i svi, pogotovo ovi stariji, sarajevski duh predstavlja najviši stupanj tolerancije prema onome što nikako ne može da našteti nekome. Možda se ja i varam, ipak nisam iz Sarajeva. Ali u isto vrijeme prosipati priču o nevažnosti nečijeg imena, mjesta prebivališta, porijekla ili kog već vraga, a bezobrazno pljuvati po nekome ko svakodnevno dolazi u Sarajevo i nekome ko je dao jako mnogo tom gradu (i Željezničaru, jer ta individua se također predstavlja kao fan Željezničara, bar na papiru), mi ne ide baš u kategoriju zdravog razuma. Kako mi je sve u životu, usko ili široko, povezano sa mojom prvom i pravom ljubavi, sa mojom zvijezdom vodiljom, sa Željezničarom, tako sam razmišljajući došao i do par zaključaka i ideja koje bih da podijelim ovdje sa vama, javno.
Dakle, općepoznato je da Željezničar ima svoje navijače i simpatizere van Sarajeva. Rijetko koji klub na ovim prostorima se može pohvaliti tolikim brojem navijača koji žive dalje od matičnog mjesta kluba. Famozna je i izreka da „Željezničar ima svoje navijače u svakom mjestu kroz koje prolazi pruga“. I nije daleko od istine. Lično poznajem ljude iz preko 30 mjesta i gradova u zemlji a kojima je plava boja u srcu. To je neoboriva činjenica i jasan pokazatelj da Željezničar nikada nije bio jednoobrazni klub, isključivo sarajevski, rezervisan za one kojiima je stadion par minuta hoda od stana ili kuće. Kako je Željezničar za vrijeme svog najvećeg uspona (kraj šezdestih i početak sedamdesetih godina, te sredina osamdesetih godina prošlog stoljeća) stekao simpatije u skoro svakom ćošku bivše države, i kako je od tada do danas sačuvao svoj obraz, čast i ostao simbol lijepog, tako smjena generacija u tim ćoškovim, a pogotovo u našoj domovini, nije uzela maha i Želju su nastavili pratiti sinovi i unuci onih koji su imali sreću da uživo, ili bar preko radio prijenosa, prate utakmice Osima, Smajlovića, Bukala, Katalinskog, Ribara, a kasnije Bahtića, Nikića, Baždarevića. To se sačuvalo i do dana današnjeg. Međutim, ako je sve ovako lijepo kao što izgleda, u čemu je problem?
Problem je u pristupu Željovaca iz Sarajeva prema onim Željovcima koji nisu iz Sarajeva. Taj pristup se pojavio u zadnje vrijeme, u zadnjih par godina i ogleda u sljedećem: najmanje kolutanje očima kada ovi drugi kažu svoje mjesto prebivališta (a da ne govorim za gore reakcije), isključivanje iz svake ozbiljnije rasprave pod izgovorom „Šta ti iz insert-random-ime-grada-mjesta znaš...“, isključivanje, odnosno neračunanje, u nekim akcijama koje su od važnosti za Klub ili navijače, default mišljenje da, ako je neko iz drugog grada, manje prati Željezničar i dešavanja oko njega, itd. Mogao bih još par stvari nabrojati ali nisu od tolike važnosti kao ove.
Kao što sam i rekao, sam spadam u kategoriju „ovih vani“ i bit ću slobodan da kažem kako to izgleda iz „naše“ perspektive. Nama je Željezničar podjednako svet kao i „vama“. Ništa manje ne radujemo se kao „vi“ kada Željezničar pobjedi i ništa manje od „vas“ ne tugujemo kada Željezničar izgubi. Svaku turbulenciju oko i u Klubu proživljavamo jednako teško a svaku pozitivnu stvar dočekamo sa osmijehom i podrškom. „Vas“ ne čini apsolutno ništa većim navijačima od „nas“ jer ulaznicu za utakmicu plaćamo i „vi“ i „mi“ istom cijenom. „Mi“ na „vas“ ne gledamo sa visine jer „mi“ prevaljujemo po 10, 20, 50 ili 100 kilometara, a „vi“ pređete par pješačkih prijelaza (iako bi po nekoj logici „mi“ vrijedili više od „vas“ zbog toliko pređenog puta). „Mi“ ne odvajamo najviše tri sata za utakmicu kao što to radite „vi“, jer „mi“ moramo mnogo ranije planirati „naše“ obaveze i odvojiti minimalno pola dana za doći na Grbavicu zbog 90-ak minuta. I da dalje ne nabrajam jer mi oči i dušu para ovo „vi“ i „mi“. Namjerno te zamjenice stavljam pod navodnike jer ne mogu i ne želim da dijelim Željovce po bilo kojem osnovu. Zato ću da pričam u trećem licu. Dakle, problem u pomenutom pristupu je evidentan i mislim da to većina vas zna. Ja jako žalim zbog tog problema. Ne kao neko ko nije iz Sarajeva, nego kao neko koga je upravo Željezničar naučio da nema takvih ili bilo kakvih podjela među njegovim navijačima. Lično, sam ne mogu ništa riješiti i napraviti bilo kakav pomak u takvim odnosima. Zato bih da u narednih par rečenica, hajmo reći, dam nekoliko savjeta za sve one, i sa jedne i sa druge „strane“ koji su ili koji će se možda nekada suočiti sa ovim problemom.
Sarajlije, nikada ne pitajte nekoga odakle je, osim ako to baš nije potrebno. Uostalom, šta vam predstavlja i to što ćete znati da je neko iz Visokog, Konjica, Zenice ili slično? Na Grbavici nije bitno odakle je ko sve dok je tu, baš na Grbavici i dok navija za Plave. To je Željina filozofija, kroz skoro stotinu godina! I ako već znate da je neko van Sarajeva, ne dopustite da vam prvo na pamet se jave predrasude bilo kakve vrste već neka vam prvo bude na pameti da ste vi domaćini tim osobama i u skladu sa tim treba da se ponašate. Ugostiti nekoga na naš poznati bošnjački, bosanski način je svima poznato i iz toga nerijetko proizilaze poznanstva, prijateljstva, pa i nešto mnogo više. Dalje, na utakmicama ali i u gradu, bilo kada i bilo gdje, uvijek gledajte da takvim osobama pomognete ako im je to potrebno. Bilo to da ih uputite na neku dobru pekaru ili da im ustupite kauč da prenoće, budite voljni i spremni da izađete u susret onima koji sigurno „silne guzice“ ne dolaze u Sarajevu. To će mnogo koristiti i njima, i vama i Sarajevu kao gradu, a Željine navijače i odnose među njima učinit će čvršćim i jačim. Time jedino možemo postići homgenost kroz heterogenost (zvuči smiješno ali tako je) i time ćemo lomiti bilo kakve razlike, a pogotovo te u mjestu prebivališta, između nas Željovaca. Time ćemo učiniti našu podršku Klubu i naše stanje na tribinama mnogo jačim a sve u konačnici znači jedno – jači Željezničar! To je cilj svih nas koji nosimo plavo-bijele boje u srcu, bez obzira odakle smo. Ali samo istinskim bratstvom, samo istinskom podrškom jedni drugima što znači i jačom podrškom Želji, mi stvaramo sliku i priliku neviđenu u našim uslovima, sliku i priliku jednakosti i sile. A za vas koji niste iz Sarajeva, savjetujem vam da bez ikakvog straha ili stida dođete u Sarajevo, dolazite na utakmice i bodrite Plave. Savjetujem vam da nikada se ne uzdižete iznad ovih koji su iz Sarajeva jer vi dolazite u goste njima, to samo stvara jaz. Uvijek i u svemu budite jednaki, i jedni i drugi. Sarajlije, ne potpadajte pod primitivizam, pod uticaje lošeg i pod predrasude, ne samo na utakmicama već i generalno u životu. Shvatite jedno, a bit ću slobodan da kažem to: da nije ljudi van Sarajeva, i Željo, i Manijaci, i Grbavica, ako ne bi skroz propali, bili bi na jako, jako niskim granama. Ovi izvan Sarajeva će uvijek bodriti naš Klub, vi iz Sarajeva također i dajte da svi budemo kao jedno, za zajedničko dobro. Mislio sam da kažem nešto i o Manijacima, kao grupi i odnosu prema podružnicama, ali poenta je ista. I da ne bude zabune, ovo se odnosi isključivo na one koji potpadaju pod ovakve predrasude, i sa jedne, i sa druge strane.
ŽELJEZNIČAR IZNAD LOKALPATRIOTIZMA! NIJE BITNO GDJE I KAD!
ja to gledam ovako.ja sam rodjen u sarajevu ali nisam sarajlija,JA SAM ŽELJOVAC
i ljude dijelim na ŽELJOVCE i ostale
dakle ili jesi ili nisi
nikad ruzniji nismo bili nego tada... 
