Eh pročitah ovaj roman od arctg-a. Nema šta, svaki komentar na ovo je mlaćenje prazne slame. Znam da se ja isto osjećam, vjerujem i velika većina nas ovde.
Ono što bih ja dodao, fakat je lijepo živjeti Željezničar. U punom smislu te riječi. Možda mi nekad kad se ujutro probudim ili navečer kad krenem leći nije ono prvo/zadnje što pomislim Željo, ali definitivno ne prođe dan, ili još manje od toga a da mislima ne odlutam na Grbavicu. Valjda je to nekakva bolest koju naučnici još nisu otkrili ali čim završi jedna utakmica već odbrojavam sate do naredne i tako stalno.
Hvala dragom Bogu pa jedan dio života provedoh živeći tu, na Grbavici 1 pa valjda i zbog toga ova opsesija.
Veliki udio u ovom gore napisanom "živjeti Željezničar" ima i ovaj forum. Jer je nekako postao prvo što na netu zavrtim. Lijepo je kad čovjek ima društvo sa kojim uvijek ima o čemu pričati. Ma ne mora pričati on, nekad je dovoljno da sluša odnosno čita.
Lijepo je kad se zadubiš 3 debela sata u "tračnice naše prošlosti", u snimke utakmica...vrijeme gubi smisao.
Da ne pametujem sad dalje, jedva čekam nedjelju. Nebitno je više ni pozicija na tabeli, protivnik, ma na koncu ni očekivanja od te utakmice...
Samo je

bitan
Dunavom brodovi plove, da li se bar jedan zove ŽELJO, ŽELJOO, ŽELJOOOOO.
Maslačak sam, vjetar me nosi, ima me u tvojoj kosi ŽELJO, ŽELJOO, ŽELJOOOOO..
.

🤍

🤍

🤍
