vrbanjusa je napisao/la:Pocivaj u miru legendao. Hvala ti za sve sto si uradio za nas klub. Hvala sto si i u najtezim trenucima ostao pravi Zeljovac. Covjek Zeljovac!

sergejevic je napisao/la:Tuzan i tezak kraj za jednog velikog covjeka. Josip kao fudbaler je nesto sasvim drugo, mozda onako i nebitno naspram ljudskih kvaliteta. To dovoljno govori o svemu. Znaju svi kakav je igrac bio, ali daleko je vaznije ostati covjek nakon svega. Josip Bukal je uvijek bio Zeljo, sve ono sto predstavlja nas klub, neko cije ime nikada ne smije biti zaboravljeno. On nije zaboravio ovaj grad i ovaj klub kada mnogi jesu, dao je sve u najtezim utakmicama ovog kluba. Nisu nas htjeli pobjediti, htjeli su nas unistiti i zauvijek ugasiti. Bukal je tada presao u srce odbrane, iako je bio poznat po svojim golovima, a to je odlika velikih ljudi i velikih igraca. Kada zagusti vazan je klub i vazan je grb na prsima, a ne jedan pojedinac. Meni je uvijek bilo tesko zbog tog covjeka, osjecam da smo mu mogli dati vise nego sto jesmo. Nazalost, sjetili smo se svega na samom kraju. Kako god, znam da je otisao osjecajuci ovaj klub kao svoj. Ovo nek nam bude lekcija za buducnost. Nase ljude ne smijemo zaboraviti bez obzira sta da se desi. Pravio je velike igrace u omladinskoj skoli, vratio se u svoga Zelju, na slavnu sljaku, odupirao se u najtezim danima da nas Zeljo prezivi. Ucimo nasu djecu da budu kao ovaj veliki covjek, fudbal se igra neko vrijeme, ali ljudi su zauvijek ljud.

Kako jednom rece Kamenjasevic nakon suta Bukala lopta je presla preko gola, ali preko Madjarske granice.
Hvala ti za sve one golove i titulu prvaka Jugoslavije.
Legendno pocivaj u miru, a mi cemo te pamtiti po tvojim ljudskim kvalitetima, pa tek onda po fudbalu.