pon avg 15, 2016 2:25 pm
Mota mi se svasta po glavi, poslije dugo vremena uopste nemam ideju sta bih mogao napisati, kakvo bih mogao imati vidjenje sinocnje utakmice i da li bih uopste mogao naci neku objektivnost u sebi, realno razluciti i zakljuciti . Znam samo da ovo niko nije ocekivao. Znam i to da sinoc nismo gledali naseg Zelju, vec nesto potpuno drugo i nesto sto nije u krvi ove filozofije koju Zeljo znaci. Neko tu ocigledno nije shvatio poentu svega, da li su to igraci ili je to pitanje struke. U stvari je obostrano. Hajde sto se izgleda nisu uspjeli dogovoriti medjusobno kako se mogu sloziti i posloziti, ali nisu smjeli dopustiti da mi navijaci to sve gledamo. Jer tuzno je. Zbog nas navijaca je tuzno, tuzno je zbog uprave koja je ucinila sve i mimo svojih moci da usreci nas navijace, i koja im je dala sve ove uslove i vratila atmosferu na stadion, koja je od stadiona duhova ucinila da se sada igra na stadionu koji zraci novim pocetkom neceg velikog. Da li hoce svjesno sve to da uruse ponovo ? Da, na igrace mislim.
Ne mogu da se otmem utisku da i meni sve ovo lici na unutrasnje turbulencije kada su u pitanju relacije SŠ i igrači. Jednog moramo biti svjesni. Nasa liga spada u one lige koje su na dnu evropskog i svjetskog trzista, od samog kvaliteta pa nadalje, rada u klubovima, nepostivanje zakona i slicno. Svi smo svjesni da Zeljo pokusava da se izdigne iz svega toga. Krvav je rad iza toga, nadljudski su to napori. I znam da smo toga svi ovde svjesni.
Po prirodi i inace u svijetu fudbala opste poznato je da su igraci kvarljiva roba. Cak i u svjetskom vrhu u poretku, to su stalna desavanja, samo na mnogo vecem nivou i pa se i odredjeni razgovori tih igraca svedu na razgovore sa predsjednikom, direktorom, ili nepricanjem na treningu sa sefom, pa onda trener nekoga namjerno ignorise, a milioni su u igri. Na terenu su naravno profesionalci. Onog momenta kada su na terenu oni profesionalno zaradjuju svoju platu, urade svoje zadatke, pa poslije opet mogu u svlacionici da rjesavaju ili ne rjesavaju svoje probleme.
Kod nas to ide malo drugacije. Igraci se ugnijezde svojim ugovorom, urade par utakmica da postanu prepoznatljivi navijacu i onda pocnu rjesavati pitanje sta im se sve ne svidja na treningu, je li ga trener krivo pogledao, pocnu price po kafanama uz cuganje ili dudlanje onih cijevi, sloze se da bi oni mogli da odluce kakva ce biti trenerova sudbina, i onda to javno na utakmici, pred svima nama ispolje. Ne razmisljajuci o profesionalizmu ni sekunde, ne razmisljajuci o nama navijacima, a najvise ne razmisljajuci o tome gdje su oni dosli i za kakvu svetinju igraju, ne postujuci filozofiju koja je nadaleko prepoznatljiva. Sta uopste ocekivati od takvih igraca.
Sa druge strane sef strucnog staba i u ovom slucaju Kostic ima svoje metode rada i on je dosao da bi napravio rezultat. Medjutim on bi morao imati sluha kako da napravi i atmosferu u ekipi i da bude pravi psiholog, znajuci unaprijed da nece biti lako raditi sa igracima sa naseg podneblja kojima je rijec profesionalizam prilicno strana rijec. Amar Osim je to realno znao pokazati u puno gorim uslovima nego sto sada imaju i igraci i trener, pa se nije moglo ni priblizno desiti da mu igraci ovako rade, a on je njima radio duplo gore stvari nego sto Kostic radi danas ovim igracima. Sa puta se znalo doci navece u neka doba sa gostovanja i pod reflektorima ih natjerati da trce, pri tome su igraci znali da i pored toga nece dobiti svoje plate, jer ih nisu zasluzili. To je bio teror. Nisu smjeli da pisnu. Danas igraci izvoljevaju, sve imaju, ali im nesto ne valja.
Uslov profesionalizma je potpuno drugacije sagledavanje stvari u ocima jednog igraca. To ima jedino Miroslav Stevanovic. Mozda se njemu najmanje svidja to sta Kostic radi na treningu, ali on ce izaci da odigra utakmicu najprije za sebe,cime ce ispostovati svoj profesionalizam i platu koju je dogovorio ugovorom, a time ce ispostovati i navijace i klub i one koji su ga doveli u klub.
Kada bi se postavila situacija da na terenu imamo profesionalce koji se mogu porediti sa Miroslavom Stevanovicem i da se oni u skladu sa svojim zaposljenjem u ovom klubu ponasaju na terenu, zeleci da ispostuju prvo svoj stav, stav trenera i stav kluba, a da opet nemamo rezultat, onda bi se komotno moglo reci da je potpuni i jedini krivac trener koji ih vodi, jer nesto ne stima u taktici, mijenja igracima mjesto u timu, rotira puno i besmisleno, dok igraci bez obzira na to pokusavaju ispostovati zahtjeve. To bi se lako onda moglo vidjeti. Sve bi nama svima ovde bilo jasno, i navijacima i ljudima u klubu i bilo bi lako napraviti promjenu.
Rezultat ove utakmice je potpuno nebitan. Shvatam da je ispod svakog nivoa imati takve ambicije kakve imamo mi i da Vitez koji ima ambiciju golog opstanka pobijedi, ali meni je rezultat ove utakmice nebitan. Imamo tri boda manje od prvog. Profesionalizmom bi mi to prebrodili, negdje bi vratili te bodove, nanizali bi nekoliko utakmica i opet je to vrh tabele. Takva je nasa liga, da je to sve vrlo lako moguce. Jer porazi se dese pa i ovakvog tipa. Ali je velika razlika gledati jednu utakmicu u kojoj nas golman nema ambicije da nesto i odbrani, da odbrana ima ambicije kakve je imala sinoc, da trojica od cetvorice koji cine po sirini vezni dio nemaju poentu u svojoj bezvoljnosti prema dresu, i da dva napadaca uopste nisu igrali utakmicu, nisu bili na terenu nego pored stopera bezvoljno stajali cak i ne pokusavajuci da dodju do neke lopte. Ta rijec se zove anemija, a u prevodu moze narodski da znaci bezobrazluk. Hajde sto su bezobrazni prema samim sebi, nego su bezobrazni prema nama navijacima, prema svom treneru koji ih je postavio da odigraju utakmicu, prema poslodavcima koji su im dali sve moguce optimalne uslove i prema grbu kluba i filozofiji koju taj klub nosi.
Svi su sada u nekoj cudnoj situaciji. Djelovati se po necemu mora. Bar bi trebalo, jer izgleda da imamo nepovoljnu situaciju u odnosima trener - igraci. Jer kako drugacije objasniti sve ovo ,ako to nije tako. A kako djelovati, veliko je pitanje, mora se biti brz a biti pametan. Poraz kao poraz nije toliko bitan, koliko je bitno da se poslije ovog poraza stvari dovedu u red. Igraci su u povoljnijem polozaju uvijek u odnosu na trenera, jer ih ima vise. Igraci su toga svjesni. Doci ce drugi trener, igraci ce proigrati i bice nekoliko pobjeda zaredom, pa ce tako isposlovati alibi kako su oni bili u pravu i da taj trener nije imao pojma. A onda im moze i taj trener nekako stati na zulj, pa ista prica ispocetka.
Na stranu sto zaista i ovaj nas trener ima mnostvo nelogicnosti u nekim stvarima kada je igra u pitanju, i mi na to nismo navikli, ali ja danas ne pisem o sposobnostima nasih igraca i o sposobnostima naseg trenera, vec mi se svodi u razmisljanju na odnose. Kada bih gledao individualno nasu ekipu po sposobnosti, ja mislim da smo mi sami vrh naseg fudbala. Kad hoce da ne budu bezobrazni. Isto tako, kad vec imamo solidnu ekipu, onda je i treneru puno lakse da to sve poslozi i da se napravi povoljan rezultat. Medjutim, moze trener biti vrhunski , ako igraci odbijaju da trce po terenu za vrijeme utakmice i da ostvare pomak u ovoj ligi, ako ista, radi svog profesionalizma i i svoje koristi, da ne kazem iz postovanja prema klubu, onda je nemoguce dokazati da si dobar trener u takvom podneblju i sa takvim karakterom igraca.
Zao mi je nas navijaca, jer ovo moramo gledati, zao mi je jos vise uprave, jer znam koliko se trude i koliko pokusavaju da nas navijace usrece. Nadam se da cemo ovo svi skupa sto prije prevazici, da ce igraci shvatiti neke poente , kao i trener naseg tima, i da ce pronaci interes u onom cime se bave i od cega zive i zaradjuju svoju platu. A bogami, u odnosu na ostale klubove, a pogotovo u odnosu na generalni zivalj u nasoj drzavi, zive odlicno od svojih plata. To su im poslodavci profesionalno obezbjedili. Ovako se, evo zahvaljuju poslodavcu. I ja im se kao navijac zahvaljujem na sinocnjoj renesansi.