pon avg 15, 2016 1:22 pm
Mi smo od Odovica promjenili, evo tu je negdje godina dana, jos Capljica i Mulalica. Dakle tri trenera za manje od godinu dana. To je bila ogromna greska, ali eto napravila se i krenuli smo svi dalje. Ono sto smo mogli shvatiti jeste da je problem na drugom mjestu. Kosticu treba dati punu podrsku i stati iza nega, ne zbog njega kao nekog velikog trenera, cisto iz principa. Dati covjeku odrijesene ruke da napravi TIM. Nije bitno ko je u pitanju, ali svaku osobu(namjerno pisem osobu, jer je jako tesko mnoge nazvati igracima) koja misli da je iznad funkcije trenera Zelje poslati za Hervasom. Opet nije bitan Kostic kao Kostic nego sef strunog staba Zeljeznicara. Niti jedan od ovih igraca nije iznad toga. Sjedio je jedan Ribar na tom mjestu, veliki Ivica Osim, Miso Smajlovic, Hadzija, Amar Osim, Milomir Odovic i to je mjesto koje se mora postovati. Ja sam milion puta napisao da rezultati nikada nisu niti ce biti na prvom mjestu u ovom klubu. Ja sam pratio kada smo bili u drugoj ligi, kada je naucna fantastika bila dovesti Zelju u vezu s nekim trofejom pored Zvezde, Parizana, Hajduka... Ali tada se ovaj klub najvise volio. Znamo mi najbolje sta je ovaj klub ponudio ovoj drzavi, kao i onoj prije ove, koliko je stekao simpatija sirom svijeta, i ja se smijem zakleti zivotom da od ovih osoba koje danas nose nas dres niko nece napraviti karijeru kao Katalinski, Sabanadzovic, Mesa, Osim i tako dalje, moze se do sutra nabrajati sta su postigli momci koji su ponikli i igrali ovdje. Niko od njih nije glumio zvijezdu kakve ovi danas glume. Ne samo ova generacija, nego i nekoliko proslih. Ne ide to tako. Prvo se oznoji, poderi koljena, tek onda mozes ocekivati podrsku.
Ja nikada nisam vidio neke slike Stevanovica, neke njegove nastupe i istupe gdje on prica o nekoj ljubavi, o najboljim navijacima, o pogibijama na terenu. Nikada nisam cuo da se skandira njegovo ime, da se tuce s drugim igracima, da mase rukama svakom ko pogrijesi ili uradi nesto sto njemu ne pase. Valjda je potrebno ovo ostalo da bi se skandiralo ime tog momka. Ja sam jos poslije Tuzle iskazao ogromno postovanje prema Miroslavu, glasao sam prvi put za igraca utakmice jer je jedini shvatio za koga igra i sta znaci taj plavi dres. On je sam ganjao igrace Slobode koji su ga vozali kao cuku u sevi, ali taj momak nije odustao, ostavio je srce i dusu na terenu, iako nam nikada nije obecao da ce to raditi. Jednostavno takav je i on zasluzuje mnogo vise od ovakvih saigraca. Bilo je jasno, opet poslije Tuzle, da mi nemamo vodju na terenu. Ja sam igrao te lopte i znam kako je otici na gostovanje posebno gdje mole Boga da te i prebiju jos. Prava ekipa nikada nece dozvoliti da neko s dvije noge udara u prsa njihovog golmana. Nas kapiten to gleda, a neki Italijan, koji jedva zna gdje je, jedini prilazi i zali se na taj start koji je mogao ugroziti naseg golmana. Shvatam ja da mnogi misle da je to neka sitnica i nebitna stvar, ali to je nesto u cemu se ogleda hemija u ekipi, zajednistvo, pa na kraju i sam karakter. **** ti ekipu koja pusti da im neko udara golmana, to nije zdravo jer se golman uvijek stiti. To je tako u fudbalu.
Kosticu treba objasniti da ce dobiti priliku, da ne sere ni on mnogo i da ima podrsku. Neka rastjera pola ovih osoba iz svlacionice i neka pocne praviti tim. Tim nije sest napadaca, sedam veznih, jedno desno krilo, dva lijeva koja ne igraju uopste, dva preplasena lijeva beka, golman koji nema podrsku ostatka ekipe, Bekric koji se svadja da izvodi slobodne, Blagojevic koji sere svima. Bolje da imamo umjesto ovih sest napadaca, dva koja valjaju, umjesto sedam veznjaka, dva dobra i tako dalje. Uvijek se pitam zasto je ovdje potrebna sirina u igrackom kadru. Imaju trideset utakmica u sezoni, plus mozda sedam u kupu i to je sve. Ne znam da li iko od njih ima neku ulogu u reprezentacijama pa da su umorni od toliko utakmica? Pitam se koliko onda igraca treba u Engleskoj gdje se igra 40 kola, dva kupa, gdje igraju Evropske utakmice, a pored toga vecina igra za reprezentacije. Mozda nekih stotinu igraca? Koliko je to utakmica koje odradi nekih 15 ili 16 igraca? Napram nasih 30, a ako im je to previse onda nisu uopste za sport. Vjerujem da su to neki intelektualci. Ivica je imao 13 igraca kada je dosao do polufinala kupa uefa, finala Titovog kupa, a pored toga igrao prvu ligu Jugoslavije protiv ekipe koja je, recimo bila prvak Evrope, ili druge koja je igrala finale Lige Prvaka, i jos mnoge tada velikane fudbala. Ti momci su bili tim, zeljeli su da igraju i da budu bolji.