
Ja sam Kerim Memija.
Rođen sam 06. januara 1996. godine u Sarajevu. Moja životna priča tekla je pokraj stadiona. Graja na terenu i navijanje sa tribina pratili su vikende, a zvuk je pratila slika ispred dječijih očiju koje su sa prozora zgrade gledale na teren i južnu tribinu. Tako je nastala ljubav prema plavoj boji i odluka da postanem fudbaler kluba. Znao sam svaku reakciju i emociju tribine. Jug, kada se raduje, jug kada šuti, jug kada tuguje. I dječački snovi o lijepim momentima, o navijačima koji slave tvoje ime, nastup tvoje ekipe su postali odluka mog života. Moj otac će me upisati u omladinsku školu, a slobodno vrijeme ću provoditi na betonskom igralištu kraj stadiona Grbavica. Time sam bio bliži svojim snovima o nastupu na velikom travnatom terenu.
Pamtim i sjećam se moje prve utakmice na Grbavici, kada me je otac poveo među navijače, znam i osjetim puls juga. Znam šta je plava porodica, ja sam njen dio. Da nisam postao fudbaler Želje, sigurno bi mi zanimanje bilo navijač. Nanizalo se stotine utakmica koje sam gledao, usponi i padovi, mnoge od njih gledao samostalno, jer tata radi dva posla.
Moja mama je domaćica, a mlađa sestra pohađa OŠ Grbavica 2, kao i ja što sam je pohađao nekad. Želim pomoći svojim roditeljima, pružiti priliku i pomoći svojoj sestri.
Stoga, znam da se dosta pričalo o mom odlasku tokom posljednjih mjeseci, ali ostajem, ne žuri mi se. Siguran sam da mogu pružiti još mnogo toga voljenom klubu, klubu koji je meni dao sve i odredio moj život, odredio mene kao ličnost. Da ostatak svoje karijere provedem u Želji, nikada ne bih požalio.
U Želji sam 15 godina, čitavo svoje djetinjstvo. I malo je... Posljednje dvije godine nastupam za prvi tim.
Svaki poraz i pobjedu kluba duboko u sebi emotivno preživljavam. Najdraži momenat sigurno je osim debija, pobjeda protiv Ferencvarosa. Nesretno ispadanje od Metalurga i danas mi teško pada.
Bek ili krilo, ako pitate, kažem... može i napadač. Možda ne znate, ali u omladinskoj školi sam igrao na svim pozicijama, što uveliko pomaže mojoj igri i sada mogu da odgovorim na mnoge zahtjeve stručnog štaba.
Znam da je utakmica protiv Širokog jako važna. Znam da će Grbavica biti puna, znam da to dječak sa početka priče nije mnogo puta gledao. Svejedno, svjestan je taj dječak, danas prvotimac kluba grandioznosti dekora, ljubavi navijača i potrebe da im se revanšira.
I ja željno iščekujem utakmicu! Pratim vijesti, čitam komentare navijača, pripremam se psihički. Do utakmice, odmaram u krugu porodice i djevojke.
Dođite svi protiv Širokog! Samo zajedno možemo mnogo.
#SamoŽeljo
Fanzi kapa dole

Ko nas je kleo, nije dangubio.