Rodom s mejtaša je napisao/la:Model1964 je napisao/la:Naši imaju jedan veliki problem, koji se nadam se da lako ispraviti. SŠ je to uocio prije nego što je preuzeo ekipu. Naš igrac pocne misliti tek kad dobije loptu. SŠ sada radi na tome da svaki igrac nonstop prati igru i da predpostavi dva riješenja kome i kako dati loptu ako ova dođe do njega. Ako se na tom planu uspije naša igra ce se popraviti tri puta. Do sada smo previše meljali loptu dok ne skontaju sta i kome. Sad to mora brzo i tacno da se radi.
Gledam ove slike sa Kupresa i vidim niko se ne smije

i to me raduje

To se zove igra bez lopte, ali u našoj ligi je to SF. Ima urbana legenda da je bilo par ekipa da su kao to nešto pokušale, ali niko ne vjeruje.
Šalu na stranu, ko to uspije kod nas i sa našim igračima, svaka mu čast. Slabo se po tom pitanju radi i u omladinskim selekcijama. Drago mi je da nam okosnicu ekipe sada čine igrači koji su igrali vani, a vani je to normala, pa se nadam da bi barem oni mogli to odraditi kako treba. Uglavnom ko to ovdje uspije srušit će sve jer ekipe su u pet deka. To je ono što je Čvila neki dan spominjao plan ili sistem i fizička sprema. Nema igranja bez lopte koji nije vrhunski fizički pripremljen. Nadas da će Kostić upravo na ovome uraditi najveći pomak i da zato selektuje mrcine, a ne svilenjake i sporonje.
Totalno se slazem. Gledajuci samo nasu ekipu, vec godinama je tako da je doslovno navika igraca, a to se po meni nije odnosilo na naredbe trenera, vec je prosto takva navika bila, da u biti igrac koji ima loptu igra na terenu, dok vecina posmatra sta ce se desiti. Posebno se to odnosilo uvijek na vezni red, koji kreira igru i ostajala je velika rupa u sredini terena. Igraci nisu ucestvovali u igri bez lopte. A to generalno znaci da prosjecno veznjak u nasoj ekipi ne pretrci po utakmici vise od pet kilometara. Mozda cak ni toliko.
Sjecam se da sam negdje procitao nekada da su mjerili spanskog golmana Kanizaresa u jednoj utakmici i da je predjena metraza u 90 minuta ovog golmana iznosila 4,1 kilometar. Meni je taj podatak zaista bio nevjerovatan. Kako je on dosao do te cifre, meni nije moguce. Ali eto, tako je pisalo. To je ogromna i evidentna razlika izmedju naseg i evropskog fudbala. Mora mnogo vise da se trci.
A da bi ostvarili takvo nesto i da bi pravili dobru razliku na terenu potrebno je da vezni red pogotovo ispunjava prazan prostor bez lopte, u stalnoj kretnji nudeci se , kako bi igrac koji je u posjedu lopte u svakom trenutku imao vise od jednog rjesenja za predaju iste. Kada bi se to uspjelo postici, motorika naseg tima bi bila za klasu iznad svake ekipe u nasoj ligi, a bili bi kao tim mnogo priblizniji evropskom nivou. Mi znamo kao nacija da igramo lopte, izuzetno smo talentovani, ali nismo navikli da radimo na terenu.
Iskreno sumnjam da je moguce postici takav nivo . Bar dok neki mladji narastaji ne dodju sa takvim navikama iz omladinskog pogona. Takva filozofija igranja se namece i uci od malena, gdje se sticu navike za profesionalni sport. Mozda bi npr Hervas mogao lakse da se snadje u takvoj igri u odnosu na ostale, dok ostali jednostavno ne mogu promijeniti iz korijena svoje navike. Mi se odusevljavamo kada vidimo da neko vise trci na terenu, poput naseg Blagojevica npr. , ali to je zapravo prirodna motorika tog igraca koji se tako moze kretati i to radi, imacemo vjerovatno i Secerovica koji ima veci radius kretanja. To je opet nivo koji iz prirodne motorike oni polazu na teren i mi budemo odusevljeni kako oni mogu, zapravo trce 6 ili 7 km po utakmici, sto se vidi golim okom kod raje u odnosu na druge igrace, recimo Bekrica, koji u tom veznom redu sigurno pretrci dosta manje. I to nije pitanje pozicije. Danas u modernom fudbalu niko vise nema samo jednu liniju kretanja, tzv pozicioniranje, vec svi igraju sve, samo malo vise vezani za svoju prirodnu poziciju, znaci igranje u dva ili vise pravaca. Tesko to mi mozemo postici. Mozda neke nove generacije ako bi im zadali takve navike.
Super mi je i ovo sto se igramo razlicitih taktika i formacija. To jeste sve tako zaista. Raja to dobro vidi, ima ovde stvarno dobrih, rezonskih razmisljanja. Mi imamo pravo da se igramo. U stvarnosti i u praksi to se samo zove formacija, u biti prave ekipe sa takvim navikama o kojima pisemo ovde , mijenjaju formaciju na terenu iz minute u minut. Zbog svog kretanja i takticki postavljene namjere i te ekipe i ekipe protivnika u datom trenutku. Opet se sjecam Vahe Halilhodzica koji otvoreno uvijek govori kada je rijec o formaciji da kada ide napad , napada 8 igraca, a kada je faza odbrane , brani se deset igraca. Dakle, iz faze u fazu, kako igra ide, tako se otvaraju razlicite formacije i to za igrace predstavlja rutinu jer igraju u vise pravaca, a prosjek trke svakog igraca nije puno ispod 10 km. E onda ti je sve lako.
A mi se ovde pitamo, da li ce Kostic moci ove nase organizovati da se naviknu na formaciju 4-4-2. I tu vidis koliko je to sve ispod nekog nivoa. Te su formacije ustvri potpuna floskula, jer ispade da se pitamo, ako Lendric i Pozder budu u vrhu napada, ko ce onda pokriti sredinu terena, jer smo jedva to radili sa jednim napadacem. Prakticno gubimo jednog veznjaka onda. A to ne bi smjelo biti tako. Nikakav problem nije imati 4-4-2 formaciju, ako ce se Lendric ponasati kako se ponasao u polusezoni iza nas.On je to naucio u evropi, a bio je dovoljno mlad da tu filozofiju prihvati, motoricki dobro stoji, fleksibilan je kao igrac i tako i upotrebljiv da moze da igra u dva pravca. Znaci sto Vaha kaze, kada se branimo onda Lendric vise nije napadac , nego je aktivni veznjak, dok je Blagojevic od centralnog postao defanzivni, Stevanovic od krila poduplava beka i tako se linije krecu kao linije deset igraca. A kada je napad, onda bek poduplava krilo, jedan stoper postaje defanzivni vezni, jedno krilo se gura u prikrivenog spica, drugo u aktivnog veznjaka, veznjaci svi redom idu prema naprijed u jednoj liniji i popunjavaju prostor, gdje igrac sa loptom uvijek ima nekoliko rjesenja.
Sve izgleda prilicno jednostavno. Mi znamo da igramo lopte, za sve ostalo da bi ovako bilo, potrebno je onodrugo. Navika da trcimo bez lopte. I to ce kod nas biti problem dok neko ne pocne da uci ovu nasu djecu da napreduju u tom smislu i da im se usadi momenat da radom i sa puno trke mozes ispuniti svoj talenat i unaprijediti svoju igru.