Ne i ne i ne!
Prvo doci ce za cirka 10 ak hiljada, drugo prestar je a trece mozes dovesti za njegovu platu tri mlada fina igraca pa sta bude s njima....mozes potrefit sa svima a mozes i fuliti, al imas 3 igraca, 3 pozicije....
Ne i ne i ne!
Citam dnevno desetine tekstova od ljudi koji zive od pisanja.ForzaLjoZe je napisao/la: ↑pet jun 08, 2018 12:24 pmDragi sine,
još se nisi ni rodio, želim da ti pišem. Pokušat ću biti pametan, smanjiti ushit i fantazije...
Možda ćeš nekada u budućnosti tragati bespućima interneta o svom ocu i pronaći ovaj komentar, ovu poruku u boci.
Biti ćeš odrasla osoba, možda imati svoju djecu, a možda se ti i ja nikada ne stignemo ispričati u životu kako treba, ti u svom odrastanju, ja u svojim godinama, onako kako bi to otac i sin trebali. Možda nekad neću imati vremena, možda me nećeš ozbiljno shvatati, da će trebati da prođe vremena da za života neke stvari sebi objasniš.
Pa neka ti ovo par riječi kao uspomena od oca. Jer sine, puno me ljudi pita zašto Željo, a ja im to ne mogu objasniti i evo pokušavam tebi. Ako tebi ne uspijem objasniti, niko ti drugi neće.
Nemoj svojoj majci nikad reći da je, u jutro kada su Željini juniori igrali protiv Atletica, meni saopštila vijest da te čekamo. Trčao sam od radosti. Onda su nekad kasnije popodne plavi momci poveli, pa sam počeo i letjeti.
Nemoj, nikad majka neće shvatiti to da neko može posrećiti jednako rođenje prvog djeteta i upad lopte u mrežu.
Jasno ti je da je odavno u mom životu sve sa Željom prestalo biti obično.
Ti dok se rodiš i odrasteš, imat ćeš samo u tragovima mogućnost osjetiti veličinu jednog Ivana Osima i značaj ovog malog Kluba velikog srca i plemenite duše.
Želim ti sine da rat doživiš koliko samo o njemu da znaš iz knjiga, pa da pročitaš nešto i o spaljenom stadionu i kukavički ubijenom Đildi.
Do tada ćeš se već ponositi Edinom Džekom.
I nadam se doživiti puno slavnije dane u Evropi od svog dede, da ti Videoton ne izaziva tada skoro nestalu gorčinu davne, skoro zaboravljene slave.
Kupit ću ti dres, šal i člansku kada se rodiš, jer su to meni kupovali moj dedo i otac.
He, pazi starog! Nisi se ni rodio, nisam te ni ko trofej ove sezone podigao, ovaj tvoj brže nego misliš matori što godine zove sezone, a već te planiram na stadion voditi.
Samo kada kročiš na Grbavicu, neke stvari te u životu mogu naučiti. Da se odmori planiraju kako Klub igra i što tvoji vršnjaci prije nas idu na Jadran, da su vikendi na stadionu i pred TV-om sveti trenuci kada stane vrijeme.
Nemoj se na Želju ljutiti kada mu ne ide, niti padati u delirij kada mu krene. Lako ćeš se razočarati. Vidjet ćeš da te za života nećemo izdati samo tvoja majka i ja i Željo.
Oko sebe ćeš vidjeti mnogo razočaranih i sretnih lica. Zapamti da će sva ona otići, a ovaj Klub ostati.
Potrudit će se stari da imaš sve u životu. Hoće, obećava ti. Možda ćeš imati više ili manje od svojih vršnjaka, ali oni ti svi moraju isti biti. Ti si potomak kantičara. Živjeli su naši preci mnogo teško da bi mi to protratili. To što neko danas ima težak ili lagodan život, prije je zasluga sreće nego znanja, ali sine uči! Ako imaš znanje, niko ne ta patosu života ne može oboriti.
Budi strpljiv, budi ponosit. Biće ih puno koji će te odvraćati, a ti se ne svađaj i samo šuti. Jer tvojih pet minuta će sigurno doći, a i Željinih. Prošlost te to uči. Uvijek čekaj to sunce koje će se na nebu pojaviti.
I ne budi curica da nosiš na sebi šta od crvenih krpa. Sve ih svojoj sestri proslijedi.
Samo i ako postaneš dedo, pa budeš na Grbavici, znat ćemo da smo Željo, ti i ja uspjeli.
I da smo u odgoju skupa uspjeli. Ako sve ovo shvataš, nećeš u životu puno pogriješiti.
Sine, puno je vozova prošlo prugom nepovratno. Puno je na peronu Želje ispraćeno prijatelja. Neki su otišli da se vrate, neki se nikada nisu vratili. Jednog dana poći će i stari. . Bilo je suza i smijeha, uspona i padova. Sretan sam što mi Bog dade ovo srce spremno da ga raduju momenti u Dolini. Kako li je onima što voljene klubove ispratiše za života samo ispred televizora?
Otići ću s jakim uspomenama. Od njih se živi, zar ne?
(Posvećeno Edinu, juni 2018)
Ili u prevodu, vračaj Amara?!KrajPrice je napisao/la: ↑pet jun 08, 2018 2:00 pmOvo je stvrano zalosno, pa mi nismo u stanju dobrog igraca zadrzati ni pola godine.
Kako ces biti ozbiljan klub kada ti najbolji igraci idu kada pozele, da smo ostali sa Lendricem, Vojom, Kazarom, Mirom, Krizmanom, pa pravili bi dar mar.
Ovo vise nema smisla, svake godine ista prica, krpi ekipu kako znas i umijes.
Kada dodjemo u sitaciju da zadrzimo dobrog izgaca onda cemo nesto i moci, ovako cemo uvijek biti prosjek.
1.) Planirao je ostati pa puko cifru ko da je Ronaldo. Kontradiktorno.
Jedna velika familija - Zeljeznicar.ForzaLjoZe je napisao/la: ↑pet jun 08, 2018 2:06 pmHvala svima.
AMH79, i tebi i tvojoj djeci želim sve najljepše.
Divno li je ovo iščekivanje. Šampion u majke, kapiten očevog srca.
Možda u životu ne bude vodio tim, ali dok god je traka na ruci da zna da ne pljuje po svom i sebi.
Živjeli ljudi!
ForzaLjoZe je napisao/la: ↑pet jun 08, 2018 12:24 pmDragi sine,
još se nisi ni rodio, želim da ti pišem. Pokušat ću biti pametan, smanjiti ushit i fantazije...
Možda ćeš nekada u budućnosti tragati bespućima interneta o svom ocu i pronaći ovaj komentar, ovu poruku u boci.
Biti ćeš odrasla osoba, možda imati svoju djecu, a možda se ti i ja nikada ne stignemo ispričati u životu kako treba, ti u svom odrastanju, ja u svojim godinama, onako kako bi to otac i sin trebali. Možda nekad neću imati vremena, možda me nećeš ozbiljno shvatati, da će trebati da prođe vremena da za života neke stvari sebi objasniš.
Pa neka ti ovo par riječi kao uspomena od oca. Jer sine, puno me ljudi pita zašto Željo, a ja im to ne mogu objasniti i evo pokušavam tebi. Ako tebi ne uspijem objasniti, niko ti drugi neće.
Nemoj svojoj majci nikad reći da je, u jutro kada su Željini juniori igrali protiv Atletica, meni saopštila vijest da te čekamo. Trčao sam od radosti. Onda su nekad kasnije popodne plavi momci poveli, pa sam počeo i letjeti.
Nemoj, nikad majka neće shvatiti to da neko može posrećiti jednako rođenje prvog djeteta i upad lopte u mrežu.
Jasno ti je da je odavno u mom životu sve sa Željom prestalo biti obično.
Ti dok se rodiš i odrasteš, imat ćeš samo u tragovima mogućnost osjetiti veličinu jednog Ivana Osima i značaj ovog malog Kluba velikog srca i plemenite duše.
Želim ti sine da rat doživiš koliko samo o njemu da znaš iz knjiga, pa da pročitaš nešto i o spaljenom stadionu i kukavički ubijenom Đildi.
Do tada ćeš se već ponositi Edinom Džekom.
I nadam se doživiti puno slavnije dane u Evropi od svog dede, da ti Videoton ne izaziva tada skoro nestalu gorčinu davne, skoro zaboravljene slave.
Kupit ću ti dres, šal i člansku kada se rodiš, jer su to meni kupovali moj dedo i otac.
He, pazi starog! Nisi se ni rodio, nisam te ni ko trofej ove sezone podigao, ovaj tvoj brže nego misliš matori što godine zove sezone, a već te planiram na stadion voditi.
Samo kada kročiš na Grbavicu, neke stvari te u životu mogu naučiti. Da se odmori planiraju kako Klub igra i što tvoji vršnjaci prije nas idu na Jadran, da su vikendi na stadionu i pred TV-om sveti trenuci kada stane vrijeme.
Nemoj se na Želju ljutiti kada mu ne ide, niti padati u delirij kada mu krene. Lako ćeš se razočarati. Vidjet ćeš da te za života nećemo izdati samo tvoja majka i ja i Željo.
Oko sebe ćeš vidjeti mnogo razočaranih i sretnih lica. Zapamti da će sva ona otići, a ovaj Klub ostati.
Potrudit će se stari da imaš sve u životu. Hoće, obećava ti. Možda ćeš imati više ili manje od svojih vršnjaka, ali oni ti svi moraju isti biti. Ti si potomak kantičara. Živjeli su naši preci mnogo teško da bi mi to protratili. To što neko danas ima težak ili lagodan život, prije je zasluga sreće nego znanja, ali sine uči! Ako imaš znanje, niko ne ta patosu života ne može oboriti.
Budi strpljiv, budi ponosit. Biće ih puno koji će te odvraćati, a ti se ne svađaj i samo šuti. Jer tvojih pet minuta će sigurno doći, a i Željinih. Prošlost te to uči. Uvijek čekaj to sunce koje će se na nebu pojaviti.
I ne budi curica da nosiš na sebi šta od crvenih krpa. Sve ih svojoj sestri proslijedi.
Samo i ako postaneš dedo, pa budeš na Grbavici, znat ćemo da smo Željo, ti i ja uspjeli.
I da smo u odgoju skupa uspjeli. Ako sve ovo shvataš, nećeš u životu puno pogriješiti.
Sine, puno je vozova prošlo prugom nepovratno. Puno je na peronu Želje ispraćeno prijatelja. Neki su otišli da se vrate, neki se nikada nisu vratili. Jednog dana poći će i stari. . Bilo je suza i smijeha, uspona i padova. Sretan sam što mi Bog dade ovo srce spremno da ga raduju momenti u Dolini. Kako li je onima što voljene klubove ispratiše za života samo ispred televizora?
Otići ću s jakim uspomenama. Od njih se živi, zar ne?
(Posvećeno Edinu, juni 2018)
Nije ni od trenera da hvala Misimovica,na to se niko ne buni.