Onako iskreno rečeno, ljudi su se popišali po nama.
Milion mi se nekih misli vrti po glavi, ali pokušat ću najkraće moguće.
Slobodi je u ovom dvomeču sve krenulo u korist od prvog sudijskog zvižduka na Grbavici, rani gol i na kraju pobjeda, danas također, izdržali su 20-ak minuta (ne izdržali nego napali) jer su znali da ih samo to može poremetiti, ostalo su rutinski priveli kraju. Bolji su bili u svakom mogućem segmentu igre čitavih 180 minuta i treba im čestitati na tome. Niti jedan trenutak nisu morali napasti, nisu imali nikakav pritisak, imperativ, a to je velika stvar u ovakvim utakmicama.
Što se Želje tiče, baš sramota, realno. Ne znam da sam ikad tako nešto napisao do ove dvije utakmice sa Slobodom. Ne boli me poraz ni ispadanje, ni prvi ni zadnji put, bit će još poraza jer je to sastavni dio sporta, a pogotovo me ne boli jer su ispali do bolje ekipe, ali me boli ona bezidejnost i onako jadno izdanje. Ruku na srce, koliko god mi mislili da su oni bezveze ekipa, ta će Sloboda, Husić kamiondžija, druga liga i slično, oni su za klasu bolji od ovog Želje.
E sad, ako imaš igrače koji su u nekom trenutku do sada pokazali da mogu, svaki od njih, da posjeduju kvalitet, znanje i da na kraju dobiješ ono što si dobio i vidio večeras na terenu, na koga ćeš prstom pokazati nego na trenera? Ne u smislu da ga treba tjerati, daleko od toga, ali su smislu da on preuzme odgovornost i da izvuče pouku iz ovoga, da nauči nešto i da se nešto ovako nikad ne ponovi. Samo u tom smislu.
Da pišem šta nije valjalo večeras, nema potrebe, sve se fino vidjelo. Mogu napisati šta je valjalo, Miroslav Stevanović koji se u 93. minuti vratio da zatvori stranu i Ivan Lendrić. Ostalo, počev od igre i taktike pa do izadnja igrača na terenu, jedno veliko ništa.
Edis mi se čini kao Odovićeva škola, njegova ekipa će odigrati dobro kad su u malo poređenom položaju i(li) kad je oko njih euforija, forca što bi rekli u Dalmaciji, a u svakom drugom slučaju će odigrati sa dosta muke, onako jedva i na mišiće. To je moj dojam nakon 20 utakmica ili koliko je već Mulalić šef.
Prije utakmice sa Slobodom sam napisao da su ovo one utakmice koje rađaju heroje i koje stvaraju pobjednički mentalitet, naši se bogami večeras ne rodiše.
Idemo dalje, glavu gore, najmanje nam sad treba neka tumorna atmosfera i depresija. Svi smo razočarani, evo ja prvi, večerašnjom igrom, ali šta možemo raditi osim pokušati ovo zaboraviti i skoncentrisati se na derbi. Imaju oni još priliku da se poprave, da se izvuku, ništa još nije gotovo.