sub apr 21, 2018 10:06 pm
Predsjednice, direktore, upravo... Bog dragi zna koliko sam uz vas od pocetka, koliko sam bio sretan i ponosan sto moj klub vode pismeni i sposobni ljudi.
Ali pobogu, poslovni ste ljudi, znate sve o prioritetima, strategijama, kurcima, palcima... Preorganizujte se malo i redefinisite prioritete, za ime Boga. Znam, odredili ste jedan pravac i drzite ga se; ali zar je nekakva zamisljena prvobitna strategija zapisana u svetim knjigama pa se od nje ne smije odstupiti? Ako treba prolongirati ostvarivanje nekih ciljeva da bi se sanirao, realno, krah na sportskom planu, uradite to. Svi mi zelimo super stadion, ali vidite li da je on sve prazniji?!? Vidite li da mnogi ljudi koji ZIVE uz Zeljeznicar vise nemaju snage da gledaju kako se nas velikan sramoti? To je najveci poraz, veci i od loseg terena i od evropskih utakmica na lavoru i od praznog mjesta na dresu. Place mi se kad vidim kako ljudi za koje znam da su Zeljovci nad Zeljovcima gube moral. Znate li da su to stvari u kojima ne vaze kruti i hladni principi biznisa? Ima tu nesto malo vise od egzaktnog, emocije su jebena stvar. To kad se jednom izgubi...
Vjerovatno ce me sad neki okarakterisati kao protivnika uprave, zujovca, amarovca, antilobotomca, supka kojem kasni Misketova petoba... Ali zaboli me qrac. Sve sto hocu je da Zeljo bude najtrofejniji i najjaci, a da Grbavica bude puna sretnih, nasmijanih ljudi. Bas kao nekad.
Na nebu je jedna boja, jedan voz i jedna pruga. U mom srcu jedna ljubav, ne postoji druga. Volim te Željo. Tvoj Manijak s juga.