Pročitao sam sve što se pisalo ovdje poslije utakmice. Mnogo je razloga navedeno zašto ovo danas nije ni na šta ličilo: početne taktičke postavke Sablića i Adžema, pa potom vođenje utakmice i izmjene, pristup igrača na terenu i timska igra, pojedinačne partije, forma pojedinaca u zadnje vrijeme, općenito kvaliteta pojedinaca, fizička sprema ekipe, mentalitet i pritisak borbe za titulu, pogotovo s teretom onakvog kraja prošle sezone, kvaliteta Širokog... Svega ima pomalo, samo je pitanje procenata, šta je više uticalo, šta manje, šta je bilo presudno, šta je i zašto odvelo utakmicu naopako.
Prijelomna tačka bio je njihov gol. Dotad je na terenu bilo u pet deka, imali smo neke svoje dobre šanse, imali su ih i oni, jesu nam pravili probleme, ali smo i mi nešto igrali i pokušavali. Nije ni to bilo dobro, da se razumijemo očekivao sam puno više, ali eto konto sam, nezgodan protivnik i neizvjesna utakmica, treba vremena da se nametneš na terenu, ovi nisu došli da se brane nego da igraju, i to da igraju u svom nezgodnom sistemu koji je drugačiji od onoga na šta smo navikli. Poslije gola je sve otišlo na njihovu stranu, jedva smo izdržali da ne primimo odmah i drugi do pauze; prvih desetak minuta nastavka pokušali smo kao napraviti nekakav pritisak, ali onda nakon toga potpuni raspad, pošto smo se, sa izmjenama, odlučili da promijenimo formaciju. Tu bih se zadržao malo, jer mi je to baš velika Adžemova greška.
Istina, bio je tu peh da uporedo sa mijenjanjem formacije imaš dvije prinudne izmjene, ali nismo mijenjali formaciju zbog povreda, nego je to očito bila ideja na kojoj se insistiralo uprkos povredama. Pisao sam onda na jesen, poslije one tri vezane pobjede nad Širokim, kako smo u onom prvom prvenstvenom remiju s njima na Grbavici bezuspješno pokušali da se prilagodimo njihovom sistemu. Tri pobjede poslije smo ostvarili bez ikakvog prilagođavanja te vrste, tako što smo nametnuli svoju standardnu igru. Danas smo pokušali sat vremena da igramo ono što igramo inače; nije išlo, a pogotovo poslije gola Široki je bio bolji. Ali onda pola sata prije kraja, umjesto da sa izmjenama probamo nešto osvježiti i prodrmati, da zaigramo kako znamo i kako možemo, mi se odlučujemo da po prvi put nakon augusta mjeseca opet pokušamo da igramo u formaciji u kojoj u međuvremenu nismo ni minute odigrali, protiv ekipe koja to igra stalno već godinu i po. Sasvim logičan i potpuno očekivan rezultat takve odluke je bilo to da mi više nikakvog sistema nismo imali na terenu, njihovom sistemu smo suprotstavili našu anarhiju i samo smo zbog čuda došli do boda, a trebali su nas davno dokrajčiti.
Bio sam na istoku, pa sam mogao lijepo pratiti šta se dešavalo formacijski na terenu. Široki je disciplinovano igrao svoju 343 varijantu; kada bi se branili to je bilo 541, a kad krenu u kontru petorica ih redovno trče naprijed. Tačno možeš da im vidiš uigrane akcije, i u transformaciji i u posjedu. U odnosu na to, u drugom poluvremenu mi kao potpuni amateri na terenu, nakon izmjena smo stajali jedno vrijeme 325, bukvalno 325, ja pokazujem jaranu, poredala se naša petorica naprijed u liniju, ne može do njih lopta doći, a ova petorica nazad izginuše. Tek kad je ušao i Kajkut to je pomalo počelo ličiti na 352, mada je i to bio haos, nasilu, ništa ni s čim.
Ja bih volio da mi imamo, uporedo sa našim standardnim sistemom i neku rezervnu varijantu u drugoj formaciji, kada ganjaš rezultat pa hoćeš da nešto promijeniš. Prošle godine je Zrinjski imao rezervnu varijantu 352 i igrali su je na krajevima utakmica kada je trebalo. I funkcionisala im je, imalo je to smisla, uigrali su to. Sjećam se da su i protiv nas na Grbavici kad smo ih uzeli 2:1 igrali na kraju tako i da su nas žestoko napatili. Ne znam da li to rade i ove godine, nisam ih gledao ništa posebno mimo utakmica sa nama. Mi sigurno nemamo rezervnu varijantu te vrste. Imamo neke svoje rotacije igrača po pozicijama, neke blage varijacije na osnovnu temu 4231. Ok, ali kad je već tako, onda se toga trebamo držati i ne izmišljati nasilu nešto.
Sve zajedno, ovo je bilo gore nego onaj prvi prvenstveni remi. Tad smo čitavu utakmicu igrali u toj novoj formaciji, bili smo skoro bezopasni prema naprijed, ali smo, sa izuzetkom nekih situacija gdje smo pucali, izgledali relativno kompaktno, jer smo se, ako ništa, u većini utakmice solidno branili. Ovo danas je izgledalo prvo onako, pa loše, pa katastrofalno. Nedopustivo je da se mi na Grbavici protiv bilo koje ekipe iz naše lige u potpunosti raspadnemo pola sata prije kraja utakmice kod rezultata 0:1.
Ali eto, uprkos svemu tome, uzesmo bod, vrati nam se malo ono iz Mostara. Ja ipak mislim da ova današnja očajna partija ništa puno ne mora da znači pred naredne utakmice, jer je ovdje baš bio problem igrati protiv dobro uigrane ekipe u sistemu koji ti ne odgovara, a pritom ne možeš da se ti nametneš sa svojom igrom. Za naše uslove, Široki je danas odigrao skoro savršeno svoj sistem, zato što su nam redovno kroz čitavu utakmicu pravili situacije da imaju igrača više, i naprijed i nazad, i po bokovima i kroz sredinu. Psihološki ne valja da te je neko ovako nadigrao na tvom terenu, ali možda nam na tom planu može malo pomoći i to što smo se ipak, na nevjerovatan način, uspjeli spasiti i doći do boda. A koliko god mi računali i planirali proslave koje kolo prije kraja, možda baš ovaj bod bude presudan.
Zahvaljujući Širokom mi smo pred ovo kolo otišli na 4 boda prednosti, pa smo se sad zahvaljujući njima opet vratili na 2 kao što je bilo prije prošlog kola. Sve je i dalje u našim rukama, 6 kola je do kraja, a dolazi nam i Zrinjski na Grbavicu. Za početak nastavka, hajmo probati u srijedu, i igrom i rezultatom, popraviti atmosferu pred derbi.
