sri feb 17, 2016 11:33 am
Još malo pa 95 godina odnos prema Želji je bio ta će oni. Uvijek smo bili viška i potcjenjivački se prema nama odnosilo. Da ne povljamo šta nam se sve kroz istoriju dešavalo, ali problem je što nakon tih 95 godina je Željo u svemu naj. Jedini klub u državi i jedan od rijetkih u regiji koji ima sve. Istoriju, identitet, rezultat, navijače, onaj neki X faktor itd. Svima ostalima nešto fali. Piari su na kraju prodali i klub jer više nisu imali kud. Po ko zna koji put se očekivalo da od Želje više neće biti ništa. I što Pile reče Željovci su najjači kad je najteže, to mnogi zaboravljaju. Sadašnja Uprava je napravila ćudo, a to su opet obični navijači. Nije opština, nije kanton, nisu strani investitori, kinezi, klinci palci nego opet samo Željovci. I tako je ko malo bolje poznaje istoriju kluba uvijek bilo u kritičnim momentima kad je bilo biti ili ne biti.
To mnogima nije jasno i ne mogu da se pomire s tim. Decenije prolaze Željo uvijek po svom. Očito je da je i posljedni pokušaj minimiziranja Želje propao i da dušmanima nije lako. Onaj smješni portal se nažalost u posljednje vrijeme stavio u funkciju tog dušmanluka i rovarenja protiv kluba, to nam je bilo svima jasno. Ja sam ga odavno prestao koristiti jer nisam želio ni svojim običnim klikom da učestvujem u tome. Išao sam samo na forum u read-only statusu i to isključivo na našu temu da uživam u pisanju, već slobodno mogu reči, doajena forumaškog Željizma. Kap u već prepunoj čaši je bilo kad su banovali Bokača (kao fol greškom) i tad sam se nakon puno vremena oglasio i fasovao trajni. Kažem možda sam sebičan, ali meni je drago da je ovako završilo i da smo se skupili ovdje i da sam opet sa svojom rajom. Drugačije nije moglo ni završiti. Godinama smo se svi mi manje ili više prepucavali sa pitarima (ustvari sa jedno 10-ak budaletina pod jedno pedesetak raznih nick-ova), branili klub od njihove mitomanije, pisali istorijske činjenice o našem klubu, da i naša mlađa raja nešto nauče i da se ponose jer fakat i imaju čim. To je na kraju i bila najveća satisfakcija jer budalama nisi mogao ništa. Često mi naumpadne pa se sam smijem kad jedan od ovih njihovih budaletina (mislim da je bio unuk) kad više nije znao šta će, pita mene: Znaš li da vam je prva skupština kluba bila 1950. godine, a njihova nekoliko valjda godina ranije. Jer kao klub nije klub dok nije održao skupštinu. Pokušao sam levatu objasniti da mi ne potpadamo pod te komunističke termine skupština, odbora, sekretarijata i ostalih gluposti. Mi smo malo starija priča, mi smo decenijama bili klub jednog velikog esnafa koji je zajedno radio, živio, igrao lopte i da nama ne treba osnivačka skupština kao njihova jer su se naši ljudi znali, nije trebalo nafatavati ljude i objašnjvati da se pravi klub. Pitao sam ga da se našalim kad su bile osnivačke skupštine engleskih klubova itd. Ovo mi često naumpadne kao vrhunac gluposti i nemoći.
Željo je ćudna rabota, nije to za svakog nikad bilo. Ali uvijek je bilo dovoljno prave raje da skontaju u čemu je fol. E te prave raje ima ovdje i radostan sam što smo opet tu zajedno. Nije bitna kafana, bitna je dobra raja i dobra meza pa tamam i na livadi, šta ima veze.
Zadnja izmjena:
Rodom s mejtaša, dana/u sri feb 17, 2016 11:37 am, ukupno mijenjano 2 puta.