Druze, ovaj post ima da skeniram i cuvam, s vremena na vrijeme procitam, pogotovo nakon poraza ili nekog nezadovoljstva u i oko kluba, ima smisla, ama bas sve ...arctg je napisao/la:Evo čitam ove najave za utakmicu, zatim okrenem na video izvještaj sa utakmice protiv Slobode na Grbavici, prošle godine, u aprilu. Možda sam i mlad ali sigurno ne pamtim onakav muk i kada se doslovno tuga uzdisala umjesto zraka. Još ta 26. minuta... Rahmetli Mirzu nisam lično poznavao ali ga je znao svako ko je jednom u životu kročio na taj jug. O tome koliko je on dao za Želju i Manijake, suvišno je stvarno govoriti, to se ne može izmjeriti ničim. Pa razmišljam dalje, nije u pitanju samo Mirza. U pitanju je i rahmetli Đilda, Aner, Haris, Selman, Irvin, Zlatan... Oni su ugradili ono najvrijednije na svijetu, svoje živote, u ovu priču. Zato mi je muka kada vidim kako se pljuje po svemu, po Upravi, po treneru, po igračima, po Manijacima, po stadionu. Hvala Bogu, takvi su u velikoj manjini ali opet... Kada god je teško, kada god loše krene, molim sve vas da se sjetite svih onih koji bi voljeli da su tu i koji bi pomogli, a nisu, jer su "preko modre rijeke". Niko od njih nije ispustio dušu uzalud. Svi su oni, kao što rekoh, ugradili sebe u naše utakmice, gostovanja, koreografije, bakljade, u otpor jednom ludilu devedesetih. Nekada se pitam gdje bi sada mi bili da su baš ti momci još uvijek sa nama i da daju sebe onoliko koliko su se i davali za vrijeme svog života. Ako ne znamo cijeniti njih, nećemo znati cijeniti nikoga, pa ni sami sebe. Mi zaista jesmo jedna velika porodica, dokazali smo to 1921., dokazujemo to i ovih dana kada od usta odvajamo da bi napravili našem Želji novi i bolji stadion. A, nažalost, skoro svi znamo kako boli kada izgubimo člana porodice i šta nam je činiti kada se to desi. Naše je da ih ne zaboravimo, da stalno opominjemo da se nikada nikome ne ponovi zlo koje je zadesilo njih te da se borimo. Kako za istinu i pravdu za naše članove porodice, tako i za bolja vremena Kluba, stadiona i nas navijača. Razmislite još jednom svi šta bi oni dali da mogu biti sa nama i možda svi shvatimo koliko ustvari nam mora značiti sva ova priča. Na kraju krajeva, sanjao sam jedan san, malo poodavno. 17.9.2021. godine igramo protiv SAŠK-a (uistinu ne znam da li taj Klub postoji ali ako postoje, mišljenja sam da bi protiv njih upravo trebali igrati utakmicu kojom ćemo obilježiti stoljeće postojanja), na Grbavici baš kao onoj sa slika, obnovljenoj te da iz svih srca skandiramo imena naše braće. Kada poče "Sanjao sam sinoć čudan san...", tada sam se i probudio, u goloj vodi.
Što bi rekao jedan viđeniji transparent sa juga: I MRTVI ŽIVE ZA ŽELJU!
Što bi rekao jedan Željovac, ne razumije to neko ko nije naš...
Naježio sam se majke mi, samo što mi suze nisu potekle. Svaka čast!arctg je napisao/la:Evo čitam ove najave za utakmicu, zatim okrenem na video izvještaj sa utakmice protiv Slobode na Grbavici, prošle godine, u aprilu. Možda sam i mlad ali sigurno ne pamtim onakav muk i kada se doslovno tuga uzdisala umjesto zraka. Još ta 26. minuta... Rahmetli Mirzu nisam lično poznavao ali ga je znao svako ko je jednom u životu kročio na taj jug. O tome koliko je on dao za Želju i Manijake, suvišno je stvarno govoriti, to se ne može izmjeriti ničim. Pa razmišljam dalje, nije u pitanju samo Mirza. U pitanju je i rahmetli Đilda, Aner, Haris, Selman, Irvin, Zlatan... Oni su ugradili ono najvrijednije na svijetu, svoje živote, u ovu priču. Zato mi je muka kada vidim kako se pljuje po svemu, po Upravi, po treneru, po igračima, po Manijacima, po stadionu. Hvala Bogu, takvi su u velikoj manjini ali opet... Kada god je teško, kada god loše krene, molim sve vas da se sjetite svih onih koji bi voljeli da su tu i koji bi pomogli, a nisu, jer su "preko modre rijeke". Niko od njih nije ispustio dušu uzalud. Svi su oni, kao što rekoh, ugradili sebe u naše utakmice, gostovanja, koreografije, bakljade, u otpor jednom ludilu devedesetih. Nekada se pitam gdje bi sada mi bili da su baš ti momci još uvijek sa nama i da daju sebe onoliko koliko su se i davali za vrijeme svog života. Ako ne znamo cijeniti njih, nećemo znati cijeniti nikoga, pa ni sami sebe. Mi zaista jesmo jedna velika porodica, dokazali smo to 1921., dokazujemo to i ovih dana kada od usta odvajamo da bi napravili našem Želji novi i bolji stadion. A, nažalost, skoro svi znamo kako boli kada izgubimo člana porodice i šta nam je činiti kada se to desi. Naše je da ih ne zaboravimo, da stalno opominjemo da se nikada nikome ne ponovi zlo koje je zadesilo njih te da se borimo. Kako za istinu i pravdu za naše članove porodice, tako i za bolja vremena Kluba, stadiona i nas navijača. Razmislite još jednom svi šta bi oni dali da mogu biti sa nama i možda svi shvatimo koliko ustvari nam mora značiti sva ova priča. Na kraju krajeva, sanjao sam jedan san, malo poodavno. 17.9.2021. godine igramo protiv SAŠK-a (uistinu ne znam da li taj Klub postoji ali ako postoje, mišljenja sam da bi protiv njih upravo trebali igrati utakmicu kojom ćemo obilježiti stoljeće postojanja), na Grbavici baš kao onoj sa slika, obnovljenoj te da iz svih srca skandiramo imena naše braće. Kada poče "Sanjao sam sinoć čudan san...", tada sam se i probudio, u goloj vodi.
Što bi rekao jedan viđeniji transparent sa juga: I MRTVI ŽIVE ZA ŽELJU!
Što bi rekao jedan Željovac, ne razumije to neko ko nije naš...
Gledaj jug 10KM, ccccLARSSON je napisao/la:Prodaja karti za derbi na kupikartu.ba
http://www.kupikartu.ba/karte/zona/2167 ... -eljezniar" onclick="window.open(this.href);return false;
arctg je napisao/la:Evo čitam ove najave za utakmicu, zatim okrenem na video izvještaj sa utakmice protiv Slobode na Grbavici, prošle godine, u aprilu. Možda sam i mlad ali sigurno ne pamtim onakav muk i kada se doslovno tuga uzdisala umjesto zraka. Još ta 26. minuta... Rahmetli Mirzu nisam lično poznavao ali ga je znao svako ko je jednom u životu kročio na taj jug. O tome koliko je on dao za Želju i Manijake, suvišno je stvarno govoriti, to se ne može izmjeriti ničim. Pa razmišljam dalje, nije u pitanju samo Mirza. U pitanju je i rahmetli Đilda, Aner, Haris, Selman, Irvin, Zlatan... Oni su ugradili ono najvrijednije na svijetu, svoje živote, u ovu priču. Zato mi je muka kada vidim kako se pljuje po svemu, po Upravi, po treneru, po igračima, po Manijacima, po stadionu. Hvala Bogu, takvi su u velikoj manjini ali opet... Kada god je teško, kada god loše krene, molim sve vas da se sjetite svih onih koji bi voljeli da su tu i koji bi pomogli, a nisu, jer su "preko modre rijeke". Niko od njih nije ispustio dušu uzalud. Svi su oni, kao što rekoh, ugradili sebe u naše utakmice, gostovanja, koreografije, bakljade, u otpor jednom ludilu devedesetih. Nekada se pitam gdje bi sada mi bili da su baš ti momci još uvijek sa nama i da daju sebe onoliko koliko su se i davali za vrijeme svog života. Ako ne znamo cijeniti njih, nećemo znati cijeniti nikoga, pa ni sami sebe. Mi zaista jesmo jedna velika porodica, dokazali smo to 1921., dokazujemo to i ovih dana kada od usta odvajamo da bi napravili našem Želji novi i bolji stadion. A, nažalost, skoro svi znamo kako boli kada izgubimo člana porodice i šta nam je činiti kada se to desi. Naše je da ih ne zaboravimo, da stalno opominjemo da se nikada nikome ne ponovi zlo koje je zadesilo njih te da se borimo. Kako za istinu i pravdu za naše članove porodice, tako i za bolja vremena Kluba, stadiona i nas navijača. Razmislite još jednom svi šta bi oni dali da mogu biti sa nama i možda svi shvatimo koliko ustvari nam mora značiti sva ova priča. Na kraju krajeva, sanjao sam jedan san, malo poodavno. 17.9.2021. godine igramo protiv SAŠK-a (uistinu ne znam da li taj Klub postoji ali ako postoje, mišljenja sam da bi protiv njih upravo trebali igrati utakmicu kojom ćemo obilježiti stoljeće postojanja), na Grbavici baš kao onoj sa slika, obnovljenoj te da iz svih srca skandiramo imena naše braće. Kada poče "Sanjao sam sinoć čudan san...", tada sam se i probudio, u goloj vodi.
Što bi rekao jedan viđeniji transparent sa juga: I MRTVI ŽIVE ZA ŽELJU!
Što bi rekao jedan Željovac, ne razumije to neko ko nije naš...
I njima je na Grbavici isto, a i njima na Kosevu cener sjever, tako da mi je sasvim i vise nego OK'Djulaga_ je napisao/la:Gledaj jug 10KM, ccccLARSSON je napisao/la:Prodaja karti za derbi na kupikartu.ba
http://www.kupikartu.ba/karte/zona/2167 ... -eljezniar" onclick="window.open(this.href);return false;
Samo što će izmajmunisati da bude niže kao i uvijek što urade.Hrasno1921' je napisao/la:I njima je na Grbavici isto, a i njima na Kosevu cener sjever, tako da mi je sasvim i vise nego OK'Djulaga_ je napisao/la:Gledaj jug 10KM, ccccLARSSON je napisao/la:Prodaja karti za derbi na kupikartu.ba
http://www.kupikartu.ba/karte/zona/2167 ... -eljezniar" onclick="window.open(this.href);return false;
Ali ce clanovima biti 3 KM sjever.Hrasno1921' je napisao/la:I njima je na Grbavici isto, a i njima na Kosevu cener sjever, tako da mi je sasvim i vise nego OK'Djulaga_ je napisao/la:Gledaj jug 10KM, ccccLARSSON je napisao/la:Prodaja karti za derbi na kupikartu.ba
http://www.kupikartu.ba/karte/zona/2167 ... -eljezniar" onclick="window.open(this.href);return false;
Sjever njima nece sigurno biti 10,ovo moraju staviti ovakoGrbavica je napisao/la:Samo što će izmajmunisati da bude niže kao i uvijek što urade.Hrasno1921' je napisao/la:I njima je na Grbavici isto, a i njima na Kosevu cener sjever, tako da mi je sasvim i vise nego OK'Djulaga_ je napisao/la:
Gledaj jug 10KM, cccc
Hvala ti na ovom postu... Mi jesmo porodica, svi do jednog i kao svaka jaka porodica sve jedino interno mozemo rjesavati.arctg je napisao/la:Evo čitam ove najave za utakmicu, zatim okrenem na video izvještaj sa utakmice protiv Slobode na Grbavici, prošle godine, u aprilu. Možda sam i mlad ali sigurno ne pamtim onakav muk i kada se doslovno tuga uzdisala umjesto zraka. Još ta 26. minuta... Rahmetli Mirzu nisam lično poznavao ali ga je znao svako ko je jednom u životu kročio na taj jug. O tome koliko je on dao za Želju i Manijake, suvišno je stvarno govoriti, to se ne može izmjeriti ničim. Pa razmišljam dalje, nije u pitanju samo Mirza. U pitanju je i rahmetli Đilda, Aner, Haris, Selman, Irvin, Zlatan... Oni su ugradili ono najvrijednije na svijetu, svoje živote, u ovu priču. Zato mi je muka kada vidim kako se pljuje po svemu, po Upravi, po treneru, po igračima, po Manijacima, po stadionu. Hvala Bogu, takvi su u velikoj manjini ali opet... Kada god je teško, kada god loše krene, molim sve vas da se sjetite svih onih koji bi voljeli da su tu i koji bi pomogli, a nisu, jer su "preko modre rijeke". Niko od njih nije ispustio dušu uzalud. Svi su oni, kao što rekoh, ugradili sebe u naše utakmice, gostovanja, koreografije, bakljade, u otpor jednom ludilu devedesetih. Nekada se pitam gdje bi sada mi bili da su baš ti momci još uvijek sa nama i da daju sebe onoliko koliko su se i davali za vrijeme svog života. Ako ne znamo cijeniti njih, nećemo znati cijeniti nikoga, pa ni sami sebe. Mi zaista jesmo jedna velika porodica, dokazali smo to 1921., dokazujemo to i ovih dana kada od usta odvajamo da bi napravili našem Želji novi i bolji stadion. A, nažalost, skoro svi znamo kako boli kada izgubimo člana porodice i šta nam je činiti kada se to desi. Naše je da ih ne zaboravimo, da stalno opominjemo da se nikada nikome ne ponovi zlo koje je zadesilo njih te da se borimo. Kako za istinu i pravdu za naše članove porodice, tako i za bolja vremena Kluba, stadiona i nas navijača. Razmislite još jednom svi šta bi oni dali da mogu biti sa nama i možda svi shvatimo koliko ustvari nam mora značiti sva ova priča. Na kraju krajeva, sanjao sam jedan san, malo poodavno. 17.9.2021. godine igramo protiv SAŠK-a (uistinu ne znam da li taj Klub postoji ali ako postoje, mišljenja sam da bi protiv njih upravo trebali igrati utakmicu kojom ćemo obilježiti stoljeće postojanja), na Grbavici baš kao onoj sa slika, obnovljenoj te da iz svih srca skandiramo imena naše braće. Kada poče "Sanjao sam sinoć čudan san...", tada sam se i probudio, u goloj vodi.
Što bi rekao jedan viđeniji transparent sa juga: I MRTVI ŽIVE ZA ŽELJU!
Što bi rekao jedan Željovac, ne razumije to neko ko nije naš...
najezio sam se ...kakav post...kako napisano...postoji li vise od perfektno e to je ovaj post...mi smo familija ...zajedno zivimo zajedno umiremo...drugove ne zaboavljamo...danas sutra tako ce se i nas sjecati ...s koljena na koljeno...to smo mi ...to je ZELJO ....sto storm kaze takva smo familija sve mozemo interno rijesiti ,izmedju sebe ...arctg je napisao/la:Evo čitam ove najave za utakmicu, zatim okrenem na video izvještaj sa utakmice protiv Slobode na Grbavici, prošle godine, u aprilu. Možda sam i mlad ali sigurno ne pamtim onakav muk i kada se doslovno tuga uzdisala umjesto zraka. Još ta 26. minuta... Rahmetli Mirzu nisam lično poznavao ali ga je znao svako ko je jednom u životu kročio na taj jug. O tome koliko je on dao za Želju i Manijake, suvišno je stvarno govoriti, to se ne može izmjeriti ničim. Pa razmišljam dalje, nije u pitanju samo Mirza. U pitanju je i rahmetli Đilda, Aner, Haris, Selman, Irvin, Zlatan... Oni su ugradili ono najvrijednije na svijetu, svoje živote, u ovu priču. Zato mi je muka kada vidim kako se pljuje po svemu, po Upravi, po treneru, po igračima, po Manijacima, po stadionu. Hvala Bogu, takvi su u velikoj manjini ali opet... Kada god je teško, kada god loše krene, molim sve vas da se sjetite svih onih koji bi voljeli da su tu i koji bi pomogli, a nisu, jer su "preko modre rijeke". Niko od njih nije ispustio dušu uzalud. Svi su oni, kao što rekoh, ugradili sebe u naše utakmice, gostovanja, koreografije, bakljade, u otpor jednom ludilu devedesetih. Nekada se pitam gdje bi sada mi bili da su baš ti momci još uvijek sa nama i da daju sebe onoliko koliko su se i davali za vrijeme svog života. Ako ne znamo cijeniti njih, nećemo znati cijeniti nikoga, pa ni sami sebe. Mi zaista jesmo jedna velika porodica, dokazali smo to 1921., dokazujemo to i ovih dana kada od usta odvajamo da bi napravili našem Želji novi i bolji stadion. A, nažalost, skoro svi znamo kako boli kada izgubimo člana porodice i šta nam je činiti kada se to desi. Naše je da ih ne zaboravimo, da stalno opominjemo da se nikada nikome ne ponovi zlo koje je zadesilo njih te da se borimo. Kako za istinu i pravdu za naše članove porodice, tako i za bolja vremena Kluba, stadiona i nas navijača. Razmislite još jednom svi šta bi oni dali da mogu biti sa nama i možda svi shvatimo koliko ustvari nam mora značiti sva ova priča. Na kraju krajeva, sanjao sam jedan san, malo poodavno. 17.9.2021. godine igramo protiv SAŠK-a (uistinu ne znam da li taj Klub postoji ali ako postoje, mišljenja sam da bi protiv njih upravo trebali igrati utakmicu kojom ćemo obilježiti stoljeće postojanja), na Grbavici baš kao onoj sa slika, obnovljenoj te da iz svih srca skandiramo imena naše braće. Kada poče "Sanjao sam sinoć čudan san...", tada sam se i probudio, u goloj vodi.
Što bi rekao jedan viđeniji transparent sa juga: I MRTVI ŽIVE ZA ŽELJU!
Što bi rekao jedan Željovac, ne razumije to neko ko nije naš...
